* * *


Uzajamno ropstvo

0001 Mala se je četa podignula,
0002 okleno se vazda podizala,
0003 od Udbine da je bog ubije,
0004 četa mala še’set Udbinjanah,
0005 pred četom su do tri buljubaše:
0006 jedno joj je buljubaša Mujo,
0007 a drugo je Osman-kapetane,
0008 za Osmanom Kovča barjaktare,
0009 a za Kovčom ostala družina.
0010 Četa ode uz Kunar planinu,
0011 a kad četa bila u Kunara,
0012 kod studene vode kod bunara,
0013 tu je četa trudna počinula:
0014 ko je gladan ljeba založio,
0015 a ko žedan vode s’ napojio,
0016 i ko pješac priteže opanke,
0017 a tko junak radi o oružju,
0018 u to reče Osman-kapetane:
0019 "Ustaj, Mujo, dijeli družinu!
0020 Već zajedno nejma četovanja,
0021 đe gođ vlašku glavu donijesmo,
0022 sve se glasi po našoj Udbini
0023 donese je četobaša Mujo,
0024 a đe l’ dobar šićar zadobismo,
0025 sve se glasi po našoj krajini
0026 zadobi ga buljubaša Mujo;
0027 ti uzimaš, Mujo, starješinstvo,
0028 za me niko nejma ni habera,
0029 no ustani, dijeli družinu!"
0030 To kad začu buljubaša Mujo,
0031 naljuti se, rodila ga kurva,
0032 pa govori Kovči barjaktaru:
0033 "Ustaj, Kovčo, dijeli družinu,
0034 po trideset dobrijeh junakah,
0035 pa ti podaj Osman kapetanu,
0036 trideset podaj njemu poboljijeh,
0037 meni neka trideset pogorijeh,
0038 a ti, Kovča, s kojijem ti drago."
0039 Skoči Kovča od zemlje na noge,
0040 podijeli še’set Udbinjanah,
0041 trideset dade Osman-kapetanu,
0042 dade njemu trideset poboljijeh,
0043 Muju osta tridest pogorjeh,
0044 a kade su društvo dijelili,
0045 ode Kovča k Osman-kapetanu.
0046 Pa otide Osman-kapetane
0047 sa njegovo trideset Udbinjanah,
0048 on otide u vlaško Primorje
0049 ka bijeloj Šimunovoj kuli,
0050 neće l’ mu je kako poharati,
0051 poharati i sve porobiti,
0052 pa još doš’o noću po mjesecu,
0053 prema biloj kuli Šimunovoj,
0054 i zadani u Tipovu lugu.
0055 U to svanu i ogranu sunce,
0056 i dok sunce na sred neba bilo,
0057 otvori se kula i avlija,
0058 vrag iznese tridest đevojakah,
0059 donese ih u Tipova luga
0060 da po lugu pokupe lješnike,
0061 a kad viđe Osman-kapetane,
0062 kidisaše te ih povataše,
0063 na Turčina svakog po đevojka,
0064 uze Osman sestru Šimunovu,
0065 povedoše uz Primorje ravno,
0066 a kad bili do u vrh Primorja,
0067 no zapjeva Osman kapetane,
0068 on zapjeva iz grla junačka:
0069 "Aj da ti se, Mujo, nagledati,
0070 kakav jesmo šićar zadobili,
0071 na svakog druga po đevojku,
0072 a Osmanu sestra Šimunova!"
0073 No ljuta se guja namjerila,
0074 namjerila u lov u planinu,
0075 dočeka ih u tijesne klance,
0076 ošteti im nekoliko drugah
0077 i Osmanu rane dade grdne,
0078 dok pobježe Osman u planinu,
0079 unese ga dorin na ramenu.
0080 Ugleda ga buljubaša Mujo,
0081 pred njega se na drum učinio,
0082 tade pozna Osman-kapetana,
0083 dorina mu krvca pokapala,
0084 a on grdnih dopanuo ranah,
0085 pa ga pita buljubaša Mujo:
0086 "A za boga, Osman kapetane!
0087 Đe li biste, đe li pogiboste?
0088 Njemu stade Osman kazivati,
0089 kako jesu bili u Primorje,
0090 na bijelu kulu Šimunovu,
0091 a danili u Tipovu lugu,
0092 zarobili trideset đevojakah,
0093 na Turčina svakog po đevojku,
0094 no kad bili do u vrg Primorja,
0095 u tijesne od Primorja klance:
0096 "Dočeka nas kapetan Šimune,
0097 namjeri se kurva u planinu,
0098 lov lovio ka je naučio,
0099 on je s nama boja zametnuo,
0100 dok pobjegog, Mujo uz planinu,
0101 posječe nam sedamnaest glavah
0102 i ote nam trideset đevojakah,
0103 a i mene dobro obranio.
0104 No za boga, četobaša Mujo,
0105 osjedi me sa konja viteza,
0106 te mi zavij moje rane ljute."
0107 To govori a s dušom se bori,
0108 odsjede ga od dobra konjica,
0109 zemlji pade i dušu predade.
0110 A kad viđe buljubaše Mujo,
0111 on je svoje podviknu društvo
0112 te otide i sam niz Primorje,
0113 a kad bio k Šimunovoj kuli,
0114 zadanio u Tipovu lugu,
0115 dokle svanu i sunce ogranu
0116 i dok sunce navrh neba bilo,
0117 sve mu stoji zatvorena kula,
0118 zatvorena kula i avlija.
0119 A kad sunce nasred neba bilo,
0120 otvori se kula i avlija,
0121 iz avlije izide kočija,
0122 u kočiju ljuba Šimunova,
0123 na krilu joj dva blizanka sina,
0124 i kočija srmom okovana,
0125 a crvenom prikrivena svilom,
0126 ona s’ voza moru na obalu,
0127 al’ je viđe Mujo četobaša,
0128 kidisaše te je uvatiše,
0129 povede je uz Primorje ravno,
0130 a kad bio đe se ne bojao,
0131 opravio ljubu Šimunovu
0132 i ostalu družbu svekoliku,
0133 opravio ka Udbini ravnoj,
0134 a on družbi svojoj besjedio:
0135 "Ja otidog opet u Primorje,
0136 neću li mu još zapalit kulu."
0137 Pa otide niz Primorje ravno,
0138 privuče se noću bez mjeseca,
0139 a kad bio Mujo u avliju,
0140 nešto se je poljem obazrio,
0141 al’ evo ti kapetan-Šimuna,
0142 nosi kopje na ramenu bojno
0143 i na kopje dvije ruse glave,
0144 do dva brata oba Piščevića,
0145 dva sestrića Osman-kapetana.
0146 Kad ga viđe buljubaša Mujo,
0147 zavrije se Mujo zad avliju,
0148 dok dopade kapetan-Šimune,
0149 odjahao konja u avliju,
0150 pa izide na bijelu kulu,
0151 a kad viđe šta se učinilo,
0152 opet dolje u avliju side,
0153 pa zakroči svojega đogina,
0154 oćera ga pravo uz Primorje.
0155 To kad viđe buljubaša Mujo,
0156 on izide na bijelu kulu,
0157 na tavan joj vatru naložio,
0158 dok mu kulu s vatrom sastavio,
0159 pa otide pravo za Šimunom,
0160 no da vidiš kapetan-Šimuna,
0161 nešto s’ junak natrag obazreo,
0162 al’ mu bij’la zapaljena kula
0163 i za njime dobar junak ide,
0164 dobar junak buljubaša Mujo,
0165 kako ga je Šimun ugledao,
0166 odputa je Muja poznavao
0167 i na Muja bio kidisao,
0168 junačke mu savezao ruke.
0169 Odista ga pogubiti šćaše,
0170 no mu veli buljubaša Mujo:
0171 "Ne gubi me, Šimun kapetane!
0172 No me vodi ka bijeloj kuli,
0173 a ka tvojoj kuli zapaljenoj,
0174 pak odpravi knjigu do Udbine,
0175 doći će ti tvoja mila ljuba
0176 i dovesti dvoje đece malo."
0177 Tada ga je Šimun poslušao,
0178 odvede ga zapaljenoj kuli,
0179 pak napisa list knjige bijele,
0180 opravi je ka turskoj Udbini,
0181 da mu dođe ljuba i blizanci,
0182 da izidu Turci Udbinjani,
0183 da izvedu vjernu ljubu njemu,
0184 da izvedu i oba blizanka,
0185 na planinu da ih mijenjaju,
0186 a za njihna buljubašu Muja.
0187 I tako su Turci učinili,
0188 u neđelju što najprva dođe,
0189 izvedoše ljubu Šimunovu,
0190 i njezino dvoje đece ludo,
0191 izvedoše na Kunar planinu,
0192 a odovud Šimun kapetane,
0193 izvodio buljubašu Muja,
0194 tu izveli te ih mijenjali,
0195 i odbili mrsko za nedrago.


Izvor

Sima Milutinović Sarajlija, Pjevanija crnogorska i hercegovačka, priredio Dobrilo Aranitović, Nikšić, 1990. [Pjevanija cernogorska i hercegovačka, sabrana Čubrom Čojkovićem Cernogorcem. Pa njim izdana istim, u Lajpcigu, 1837.]