* * *
Udovica više Sarajeva
Raslo smilje pokraj sinjeg' mora,
A bosilje vrom Velebita,
Smijalo se smilje na bosilje,
Kano gora na svetoga Đurđa.
Junak Marko ni na koga nema! 5
Neg' se Marku uzdiše i dr'jema. -
Marko šeće od grada do grada,
I on traži od jablana lada.
On ne može niđe naći lada;
Većem nešto više Sarajeva. 10
Pod njim sjedi udovica mlada,
Na krilu joj lijepa đevojka.
Misli Marko misli svakojake:
Bi-l ljubio mladu? al' đevojku?
Sve je misli na jednu smislio: 15
Pa on sjede u debelu ladu,
Te on ljubi udovicu mladu.
Kad to viđe lijepa ćevojka,
Ljuto cvili, pake kunijaše:
Sarajevo, ognjem pogorelo! 20
U tebi se udovice ljube,
A ne ljube lijepe đevojke.
Al' govori Kraljeviću Marko:
Ne budali lijepa ćevojko!
Volim zlatu za malo deratu... 25
Nego srebru iznova kovatu. -
|
|
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme iz Like i Banije koje je sakupio i za štampu priredio Nikola Begović, (PRILjUBIO SRPSKOJ OMLADINI), Knjiga prva, u Zagrebu, Štamparija F. Fišera i dr., 1885., str.: 196-197.
