Tuđin
| Tuđin Pisac: Branko Radičević |
Tuđin
Ukraj mora, kraj tioga,
Tu brodovi stoje,
A sa broda, sa jednoga
Momče vako poje:
„Ao sveta golemoga!
Ao jada moga,
Da na svetu baš nikoga
Ne imadem svoga!
Otac, majka u grob pade,
Brat i seja draga,
A drugoga ne imade
Srce moje blaga.
Oh kad vetar silan dune,
Kad se more uskomeša,
Kada voda nebu grune,
Pa ga s morem smeša,
Vetre, vičem, jače duvaj,
Ma brod raznesao,
Vale, more jače gruvaj,
Ma me zakopao.
Iz daleke pokrajine
Ja sam amo došô,
Ko b' za momkom iz tuđine
Jadovati pošô?“
Tako momak ovde žali,
Jedna moma tužna
Stoji moru na obali,
Stoji kao sužnja,
Stoji mlada, suze lije,
A sve one jadne,
Pa bijelo lice krije,
Umalo da padne.
Muči, momče, tako t' Boga,
Okani se tuge,
Amo brže, eto svoga,
Pa još, brate, druge!
(1843, 27. nov.)
Izvori uredi
- Pesme Branka Radičevića I., U Beču u jermenskome namastiru, 1847.
|