Tuđa muka, vražja muka
Bila je jedne godine kuga u nekakvome selu, a u jednoj kući živjelo sedam brata, među kojijema je bio najstariji pro mjere lakom, pa čuje da se okužio njegov komšija, i zamoli ga da bi došao u kuću mu govoreći da su mu se sva braća okužila na da se prije smrti s njima vidi i oprosti. Komšija promisli da je istina, na poljubi se sa svim šest brata, govoreći jedan drugome: oprosti me, a i ti da si prošten. Ali braća, pošto čuju da je oni već okužen i da su se i oni okužili, počnu ga proklinjati, a brat im ispred kuće zaviče: nije sreće kad jednome čovjeku od sedmine ne ostane. Poviče đavo s kuće: ej druže! evalaj ti, ali znadi da će biti ono moje sedam dijelova pošto ti braća pomru, a ako pravo ne podijeliš i tvoj će sedmi moj biti.
Izvor
urediVrčević, V. 1868. Srpske narodne pripovijetke ponajviše kratke i šaljive. Biograd: Srpsko učeno društvo. str. 10.