Turci udaraju na Prilip
Sunce zađe, a mjesec izađe,
Kliknu vila s visokih planina
Baš u dvore Kraljevića Marka,
Pa mu viče tanko glasovito:
„Davor’, brate, Kraljeviću Marko, 5
„Što si sio, zlo vino popio!
„Eto idu Turci janičari,
„Da t’ ubiju, al’ uhvate živa,
„I dovedu caru u Stambola.
„Ne šali se, pobratime Marko, 10
„Ne šali se, ako Boga znadeš,
„Već ti skači na noge lagane
„I osedlaj tvog brzog Šarina,
„Pa ti zovi tvoje vjerne sluge,
„Čekaj Turke na velikih vratih.“ 15
Kad je Marko vilu razumio,
Odmah skače na noge junačke,
Pa on zove slugu Vaistinu,
Šalje njega Turkom u susrete,
Nek’ im pute u gori zatvori, 20
Dokle Marko konjica nahrani;
Pak on ide konju u ahare,
Pak mu daje deset oka zobi
I daje mu čabar rujna vina,
Osedla ga i opremi lepo, 25
Zove Marko svoje vjerne sluge,
Pa on ode na velika vrata,
Kud prolaze konji i junaci,
Ondje čeka Turke janičare.
Malo vr’jeme zatim postajalo, 30
Ali ide pedeset Turaka;
Kad dođoše na velika vrata,
Marko trže svoje koplje bojno,
Pa on Turke na koplje nabija,
Pa ih dolje niz bedeme baca; 35
Al’ se brzo koplje polomilo,
A Turaka istom deset palo.
Tad on hvata perna buzdovana,
Pa udara Turke na vratima,
Nig' on pazi konja, ni junaka, 40
Ni junačkih bogatih odora.
Kad Turaka deset obalio,
Buzdovan se onda polomio.
Trže Marko sablju od bedrice,
Koju mu je babo ostavio, 45
Pak on ganja Turke oko vrata;
Što stizaše, pod sablju metaše.
Što propusti Kraljeviću Marko,
Dočekuje sluga Golubane;
Što propusti sluga Golubane, 50
Dočekuje sluga Bogosave;
Što propusti sluga Bogosave;
Vaistina dočeka pred vratih:
Sve ostale posjekoše Turke.
Kada tako Turke posjekoše, 55
Viknu Marko slugu Vaistinu:
„Vaistina, moja vjerna slugo!
„Pohvataj mi sve turske konjice
„Koji nisu, slugo, poginuli
„I pokupi sve mrtve junake, 60
„Pak ih veži na svoje konjice,
„Nek’ ih konji nose u dvorove,
„Nek’ ih vide bule i kadune,
„Pa nek’ uče svoju djecu ludu,
„Da ne idu na Markova grada.“ 65
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
