0001 Piju vino dva Kraljića brata
0002 U Prilipu gradu bijelome,
0003 Jedno Marko, a drugo Andrija,
0004 Piju vino, razgovaraju se;
0005 Al’ Andrija Marku besjedio:
0006 "Kraljević Marko, moj rođeni brate!
0007 Vino pismo i bratski živismo,
0008 Još ne znasmo ko je junak bolji -
0009 Hodi, Marko, da se obidemo!"
0010 Ali mudro Marko odgovara:
0011 "Dragi brate, Kraljević Andrija,
0012 Nejma majka do mene i tebe;
0013 Od boga je velika grehota,
0014 A od ljudih zazor i sramota
0015 Da se kolju dva brata rođena;
0016 Neg’ pođimo zelenoj planini,
0017 Kojom nejma niđe vode hladne,
0018 Da idemo od jutra do podne:
0019 Ko bi više žeđu pretrpio,
0020 Odista bi bolji junak bio."
0021 Andrija je Marka poslušao,
0022 Dobrije’ se konjah privatiše,
0023 Otidoše zelenom planinom.
0024 Kad je malo podne prevratilo
0025 Andrija je Marku govorio:
0026 Kraljić Marko, moj po bogu brate!
0027 Pomozi mi vranca osvojiti,
0028 Da mu točim ispod grla krvce,
0029 Jer me teška žeđa pritisnula!"
0030 Al’ govori sablja Kraljić Marko:
0031 "Ne, Andrija, bog te ne ubio,
0032 Dosle smo se zvali Kraljevići,
0033 Poslen ćemo Popikonjevići;
0034 Nego pođi malo ponaprijed,
0035 Naći hoćeš od vina mehanu,
0036 U mehani Maru krčmaricu, -
0037 To je, brate, mene posestrima,
0038 Pićeš vina koliko ti drago,
0039 Nećeš dati pare ni dinara."
0040 Andrija je Marka poslušao,
0041 Pak se svoga vranca privatio,
0042 A otide malo naprijeda,
0043 Kad nablizo od mejane dođe -
0044 Ugleda ga Mara krčmarica,
0045 U nje bješe trideset hajdukah,
0046 A hajdukah bijesnih Turakah,
0047 Pa Turcima mlada govoraše:
0048 "Čujete li trideset Turakah,
0049 Ev’ odovud jedno momče mlado,
0050 Na glavi mu perje pozlaćeno,
0051 Dajte mene perje starješinstvo, -
0052 Činiću vi da ga izgubite."
0053 Pak Marica na noge skočila,
0054 Svoje ruse kose rasplijeće,
0055 Zavija se u marami crnoj,
0056 Pred Andrijom na dvor izlazila,
0057 Pak mu ljubi konja u kopito,
0058 Suze roni, ovako govori:
0059 "Blago mene, neznana delijo,
0060 Kad sam danas viđela junaka!
0061 Evo ima devet godin’ danah,
0062 Ne znam jadna što je muška glava…
0063 Ajde sa mnom u mehani vinskoj,
0064 Daću tebi od jabane vino,
0065 I suviše da mi ljubiš lice."
0066 Mlado momče pak se slakomilo
0067 Te s Maricom u mehani pođe,
0068 Dočeka ga trideset Turakah,
0069 Pa mu dali trideset hožđeldijah,
0070 Sve trideset Andrija popio,
0071 Harambaši sjede uz koljeno.
0072 Još mu daje harambaša vina,
0073 Kad Andriju vino pristignulo
0074 Harambaši pade na koljena,
0075 Harambaša okom namignuo,
0076 Te mu Turci glavu posjekoše.
0077 Čeka Marko tri bijela dana,
0078 Ni Andrije, ni Andrij’ na glasa,
0079 Pak se Marko teško ražljutio,
0080 A od zemlje na noge skočio
0081 I svoga se Šarca prifatio,
0082 Ide Marko pravo put mehane,
0083 Viđela ga mlada krčmarica,
0084 Pa Turcima mlada govoraše:
0085 "Evo, Turci, drugo momče mlado,
0086 I on ima perje pozlaćeno,
0087 Dajte mene perje starješinstvo -
0088 Činiću vi da ga izgubite.
0089 Pak je mlada skočila na noge
0090 Te pred Marka na drum ishodila,
0091 Da mu ljubi Šarca u kopita.
0092 Evo muke i teške nevolje:
0093 Mrke volje Šarac k’o i Mrko,
0094 Tere joj se ni gledat ne dava,
0095 Nogam’ bije, a zubima kolje.
0096 To kad viđe Kraljeviću Marko,
0097 Još se Marko jadu domislio
0098 Da j’ Andrija njemu poginuo,
0099 Pa kad Marko pred mehanu dođe,
0100 Veže Šarca na vrata mehane,
0101 U mehani Marko uskočio,
0102 A za sobom vrata pritvorio;
0103 Dočeka ga trideset Turakah,
0104 Da mu dadu trideset čašah vina.
0105 Marko vino ni gledati neće
0106 Nego svoju sablju izvadio,
0107 Punu sofru mesa napunio;
0108 Kad isječe trideset hajdukah
0109 On ufati svoju posestrimu:
0110 Na handžar joj oči izvadio,
0111 Bijele joj ruke posjekao,
0112 A na prsi dojke prorezao,
0113 Proz dojke joj ruke promakao,
0114 U muke je dušu ispuštila.
0115 Tadar Marko kroz mehanu prođe
0116 Te Andrij’nu glavu dofatio,
0117 Metnu je u bisage Šarcu,
0118 Othodio zelenom planinom;
0119 Od nevolje popijeva Marko:
0120 "A da ti se, brate, podignuti,
0121 Kako sam te divno osvetio -
0122 Za jednoga trideset i jednoga!"
0123 Zdravo Marko u Prilipa dođe,
0124 A neka ga vesela mu majka.