Tužila se Ganibegovica
Tužila se Ganibegovica,
svom djeveru sjedeć uz koljeno:
"Znaš, djevere, kad me dovedoste,
s mojim blagom kulu napraviste,
s mojim blagom sestre poudaste, 5
s mojim blagom braću iženiste!
Sad se ženi moj Gani-beg na me,
pa mi išće zlaćano prstenje,
bi l' mu dala, il' mu ne bih dala?"
Progovara djever Omer-beže: 10
"Podaj, snaho, kajati se nećeš!"
Kad to čula Ganibegovica,
ona skida zlatne prstenove
pa ih daje begu Gani-begu.
Beg pokupi kitu i svatove: 15
starog svata, brata Ali-bega,
a djevera, brata Omer-bega.
Svati išli, pa na vr'jeme došli.
Kad su svati pokraj dvora bili,
kolo igra na mermer avliji, 20
a u kolu Ganibegovica,
sve je kolo glavom nadhitila,
a ljepotom kolo začinila.
Pjesmu pjeva Omerbegovica:
"Ah, jetrvo, Ganibegovice, 25
da se ženi moj Omer-beg na me,
ko se ženi tvoj Gani-beg na te,
izišla bih na put pred svatove,
sve bi svate vodom poljevala,
a djevojku živom žeravicom!" 30
Otpjeva joj Ganibegovica:
"Oh, jetrvo, Omerbegovice,
lahko ti je mladoj govoriti:
imaš sina, imaš zlatna krila,
imaš majku, imaš odgovora, 35
a ja mlada nigdje nikog nejmam,
potlje Boga i nevjernog druga!"
Sve to sluša beže Gani-beže,
pa iziđe na drum pred svatove
te govori bratu Omer-begu: 40
"Na poklon ti lijepa djevojka,
oknivena a neobljubljena!"
