* * *
Trebeviću, visoka planino
Trebeviću, visoka planino,
s tebe mi se vidi Sarajevo,
u šeheru šeherli ahari.
Po njim šeće Šehova kaduna,
u ruci joj od zlata šibika, 5
teno šiba trides’t drugarica:
— Moje druge, ne budite lude,
ne držite vjere u junaku,
junaci su vjera i nevjera.
Kad te ljubi: — Uzeću te, dušo! 10
Kad ne ljubi: — Dok upitam majku!
Pita majku: — Do jeseni, dušo!
Kad u zli čas njima jesen dođe,
onda bježe kano lastavice,
nigdje od njih glasa ni avasa! 15
U njih vjera ko na moru pjena!
|
|
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 620.
