Milo Jovović

Ti me pitaš, zašto moje
Uvjek oko suzom blista,
To je lako pogoditi;
Ti si uzrok tome ista.

Ti me pitaš, skog uzroka
Žalosno je srce moje?
Kako može bit veselo,
Kad ne vidim lice tvoje?

Ti me pitaš, zašto mrzim
Svu prirodu, cio svijet;
Kako neću, kad najljepši
Za mene si dušo cvijet!

Ti me pitaš, zašto kunem
Istu majku, što me rodi;
Kako neću, kad me sudba
Svojom kobnom stazom vodi.

Još me pitaš: oćel' kada
Proć mi ova jad i tuga,
Oće dušo samo onda,
Kad ti budeš moja druga.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.

U Baru (Crna Gora), 1895., Milo Jovović, „Slovanski svet “, broj 6., u Trstu, 9. februara 1895., str. 52.