Tako je moralo biti (drama u tri čina)/50
XII
SOFIJA, JELA
JELA (ne diže glavu, niti ga otpozdravlja.)
SOFIJA (dolazi) Vama opet nije dobro, gospođo. Zar nije bolje bilo da ste ostali u postelji?
JELA: Ne, dobro mi je, lakše mi je!
SOFIJA: Gospodin će se tome tako radovati. A, evo ga, baš dolazi! JELA: Dolazi? Videli ste ga?
SOFIJA: Da!
JELA (razmisli za trenutak) Tim bolje... sačekaću ga. Sofija, dignite zavesu sa prozora.
SOFIJA: Vi ste ih spustili?
JELA: Da, smetala mi je svetlost maločas. (Dok Sofija diže zavese, ona odnosi revolver u svoju sobu i vraća se)
SOFIJA (čim izvrši, udalji se)
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Branislav Nušić, umro 1938, pre 86 godina.
|