Sunce zasja šeher Bijeljinu
Sunce zasja šeher Bijeljinu,
samo nije dvora imamova:
u tom dvoru zabun-hasta ima,
zabun-hasta, imamova Fata.
Viš nje sjedi teta begovica, 5
niže nogu Hanka drugarica,
s desne strane ostarjeli babo,
a s lijeve ostarjela majka,
proljevaju suze niz obraze.
Nju upita teta begovica: 10
"A Boga ti, Fatimo djevojko,
il' ti žališ ostarjele majke,
ili svoga ostarjelog babe,
ili mene tetu begovicu,
ili svoju Hanku drugaricu, 15
ili svoga najprvog ašika,
ili ti je žao umrijeti?"
Progovara iz postelje Fata:
"Teto moja, Alibegovice!
Ja ne žalim ostarjele majke, 20
nit' ja žalim svoga milog babe,
niti tebe, teto begovice,
a ni svoje Hanke drugarice,
niti svoga najprvog ašika,
već ja žalim svoje tanke koše! 25
Vezla sam je devet godinica,
ja je vezla, mene majka klela:
'Vezi, kćeri, ne izderala je!'
Eto, majko, ne izderah ti je!
Pokrijte me njome do mezara, 30
od mezara podajte je Hanki,
nek' je dere, a mene spominje:
'Ovo mi je drugarica dala!"'
To izusti, a dušicu pusti,
i umrije, žalosna joj majka! 35
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
