Sunce žeže, zapara je ljuta
Sunce žeže, zapara je ljuta,
Svaka biljka ćuti zabrinuta.
Jedan cvjetak stoji pored puta,
Cvjetak jedan klonuo je žedan,
Na toj suši hoće da s’ osuši, 5
Al’ po nebu crni oblak juri,
Cvijet ga moli da tako ne žuri:
„Stan’, oblače, pa mi melem budi,
Pusti vlage, orosi mi grudi.“
Oblak veli: „Pun sam leda, bolan, 10
Zato dalje putovati moram.
Kad se vratim, pomoć’ ću ti duši.“
Oblak ode a cvijet se osuši.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
