Sužnjević Lazar i Asan-aga

* * *


Sužnjević Lazar i Asan-aga

0001 Vino piju do tri pobratima
0002 U Budimu gradu bijelome:
0003 Jedno pobro Sužnjević Lazare,
0004 A drugo je Sužnjević Ilija,
0005 A treće je od Misira Mato,
0006 A četvrto od Budima kralju,
0007 Još kad su se napojili vina,
0008 Progovara od Budima kralju:
0009 ”Braćo moja, do tri pobratima!
0010 ”Ljuto mi je Ture dodijalo
0011 ”Od turskoga Čekmedžina grada
0012 ”A najviše silan Asan-aga:
0013 ”Mlogo mi je roblje porobio
0014 ”Iz Madžarske madžarske đevojke,
0015 ”Iz Latinske tanke Talijanke;
0016 ”Trideset sam poslao junaka
0017 ”Da pogube silna Asan-agu,
0018 ”Sve je tridest dobio megdana,
0019 ”Nema njemu do sedamnest ljeta,
0020 ”A sad mene zove na megdana,
0021 ”Ne znam što ću, moji pobratimi!
0022 ”Muka poći, a gora ne poći. ”
0023 A besjedi Sužnjević Lazare:
0024 ”Be ne boj se, pobratime kralju!
0025 ”Ja ću za te ići na megdana,
0026 ”Pa šta Bog da i sreća donese. ”
0027 Pa na slugu srklet učinio:
0028 ”Slugo moja, opremi mi vranca. ”
0029 Ode Lazar na gornje čardake,
0030 Te se svlači pa se preoblači:
0031 Naj naprijed pamukli košulju,
0032 Po košulji ljute pancijere,
0033 A vrh toga svilu i kadivu,
0034 Pa pripasa sablju šamlijanku,
0035 Pa on side na mermer-avliju,
0036 Pa gotova posjede vrančića,
0037 Pa ovako Lazar progovara:
0038 ”S Bogom ostaj, moj brate Ilija!
0039 ”I moj pobro od Budima kralje!
0040 ”S Bogom pobro, od Misira Mato.”
0041 Pa on ode drumom zelenijem
0042 A gleda ga od Budima kralje!
0043 Pa ovako kralje besedio:
0044 ”Lude ti su sve tri naše glave!
0045 ”Đe samoga spremismo Lazara,
0046 ”Hoće Turčin pogubit’ Lazara.”
0047 A besjedi od Misira Mato:
0048 ”Be ne boj se, od Budima kralju!
0049 ”Ja ću sada ići za Lazarom.”
0050 Pa povika svoju vjernu slugu:
0051 ”Slugo moja, opremi gavrana.”
0052 Dokle sluga opremi gavrana,
0053 Opremi se od Misira Mato,
0054 A pripasa sablju primorkinju,
0055 Pa on side na mermer-avliju,
0056 Pa gotova posjede gavrana,
0057 Još ovako riječ besjeđaše:
0058 ”S Bogom ostaj, pobratime kralju!
0059 ”I moj pobro Sužnjević-Ilija!”
0060 Pa on ode poljem zelenijem
0061 Dokle stiže Sužnjević-Lazara,
0062 Pa Lazaru riječ besjeđaše:
0063 ”Stan’ polako, Sužnjević-Lazare!
0064 ”Da zajedno, brate, poginemo.”
0065 Pričeka ga Sužnjević Lazare,
0066 Pa odoše drumom zelenijem
0067 Dok sidoše gradu Čekmedžinu
0068 Po akšamu u dvoje jacije
0069 A pod kulu silna Asan-age.
0070 Tuna konje dobre razjahaše,
0071 Razapeše bijela čadora,
0072 A pobiše koplja u rudinu,
0073 A za koplja dobre konje vežu.
0074 A da vidiš od Misira Matu!
0075 On poteže sablju primorkinju,
0076 Pa po polju trave namanuo,
0077 Te konjima Mato položio;
0078 Pa sjedoše ladno piti vino.
0079 Tu ih tavna noćca ostavila
0080 A bijeli danak privatio.
0081 Kad u jutru jutro osvanulo,
0082 Uranila begova kaduna
0083 A da klanja i abdes uzima,
0084 Kad pogleda poljem zelenijem
0085 Dok ugleda bijela čadora,
0086 Pod čadorom dva dobra junaka,
0087 Pred čadorom do dva konja vrana,
0088 Pa dohvati zlaćena durbina,
0089 Te na durbin pregleda junake.
0090 Pa otrča silnom Asan-agi,
0091 Pa ovako njemu govoraše:
0092 ”Gospodare, silan Asan-aga!
0093 ”Dig s’ da vidiš čuda velikoga:
0094 ”Evo dolje dva dobra junaka,
0095 ”Razapeli bijela čadora,
0096 ”Oni sjede, ladno piju vino,
0097 ”Pred čadorom do dva konja vrana,
0098 ”Baš su tebe došli na megdane. ”
0099 Skoči Turčin ko da se pomami,
0100 Pa srčali pendžer prolomio,
0101 Kad ugleda bijela čadora,
0102 Pa zlaćena dovati durbina,
0103 Pa na durbin pregleda junake,
0104 Pa kaduni riječ progovara:
0105 ”Ne boj mi se, moja mila kado!
0106 ”Ja poznajem dva dobra junaka:
0107 ”Ono jedno Sužnjević Lazare
0108 ”A drugo je od Misira Mato:
0109 ”Oba ću ih danas pogubiti. ”
0110 Pa on skoči na noge lagane,
0111 Te pripasa svijetlo oružje,
0112 Pa otrča u podrume donje,
0113 Te opravi laor-bedeviju,
0114 Pa se njojzi na ramena manu,
0115 A na rame koplje ubojito
0116 Do po njega u krv ogreznulo;
0117 Onda kada riječ progovara:
0118 ”Gospodare, silan Asan-aga!
0119 ”Ne pogubi dva dobra junaka,
0120 ”Već uvati, dovedi ih žive,
0121 ”Te ih na dno u tamnicu baci,
0122 ”Meni se je mladoj dosadilo,
0123 ”Sve perući krvave haljine. ”
0124 To Turčinu milo ne bijaše,
0125 Udari je po obrazu rukom,
0126 Dva joj zdrava salomio zuba.
0127 Iz avlije išćera kobilu,
0128 Do čadora Turčin dolazio,
0129 Pa Lazaru Božju pomoć viknu,
0130 A Lazar mu bolje odgovara:
0131 ”Božij da si, silan Asan-aga!
0132 ”Đel, Asane, da pijemo vino. ”
0133 A Turčin mu riječ progovara:
0134 ”Nisam došo da pijemo vino,
0135 ”Već, Lazare, na megdan junački!”
0136 A Lazar mu tako besjeđaše:
0137 ”Đel, Asane da se napijemo,
0138 ”Lasno ćemo jedan poginuti,
0139 ”Ostaće mu majka kukavica,
0140 ”A ostati ljuba udovica. ”
0141 Za to Turčin ni habera nema,
0142 Već poteže koplje ubojito,
0143 Pa na koplje čador dovatio,
0144 Čador smanu u zelenu travu.
0145 A besjedi od Misira Mato!
0146 ”Vala bila! kuće vođe nema,
0147 ”Boga mi je ni kućiti neću!”
0148 Pa poskoči na noge lagane,
0149 A gotova posjede gavrana,
0150 Na Turčina naćera gavrana.
0151 Kuda Mato udara Turčina,
0152 Sve onuda živa vatra skače,
0153 Savrh glave do zelene trave;
0154 Kuda Turčin udaraše Mata,
0155 Prosijeca svilu i kadivu,
0156 A za svilom crna krvca pišti;
0157 Udriše se i dva i tri puta,
0158 Dokle Matu rane dodijaše.
0159 A kad viđe Sužnjević Lazare
0160 Đe mu hoće Mato poginuti,
0161 On gotova posjede vrančića,
0162 Na Turčina naćera vrančića:
0163 ”Stan’ , Turčine, da se ogledamo!”
0164 Kuda Turčin udara Lazara,
0165 Sve onuda živa vatra sipa
0166 Savrh glave do zelene trave;
0167 Kuda Lazar udara Turčina,
0168 Prosijeca svilu i kadivu,
0169 A za svilom crna krvca pišti,
0170 Udriše se i dva i tri puta,
0171 Dok Turčinu rane dodijaše,
0172 Pleći dade, a bježati stade,
0173 A ćera ga Sužnjević Lazare
0174 Do njegove od kamena kule.
0175 Turčin svoju dovikuje kadu:
0176 ”O kaduna, otvori mi vrata,
0177 ”Ljutijeh sam rana dopanuo. ”
0178 Za to bula ni habera nema.
0179 Općera ga Sužnjević Lazare
0180 Oko kule i dva i tri puta,
0181 Dok ga jednom Lazar dostignuo
0182 Na avliji na tvrdoj kapiji,
0183 Te ga sabljom malo dovatio,
0184 I Turčinu glavu odsiječe,
0185 I još sablja malo privatila,
0186 I kobili glavu odsiječe,
0187 Po vratima sablja udarila,
0188 Koji znade i sad se poznaje.
0189 Strka kada pa otvari vrata,
0190 A uljeze Sužnjević Lazare,
0191 Pa kaduni riječ progovara:
0192 ”Đe je, kado, Asanovo blago?”
0193 A kada mu otvori riznicu,
0194 Iz riznice pokupio blago,
0195 Pa gotova posjede vrančića,
0196 Uze kadu za bijelu ruku,
0197 Pa je za se na vrančića baci,
0198 Pa on ode u polje zeleno,
0199 Te dozivlje pobratima Mata:
0200 ”Jesu li ti rane dosadile?”
0201 A Mato mu riječ progovara:
0202 ”Još nijesu, pobratime Lazo!”
0203 Dobrijeh se dohvatiše konja,
0204 Pa odoše u Budima grada.


Izvor

Srpske narodne pjesme 1 - 9, skupio ih Vuk Stef. Karadžić, državno izdanje. Pjesme junačke najstarije i srednjijeh vremena, knjiga šesta, Beograd, 1899.