Stjepan kapetan i beg Jovan-beg
Zaprosio St'jepo kapetane,
Zaprosio lijepu djevojku.
Nije St'jepo vidio djevojku,
Već je, St'jepo, po knjizi prosio;
Prsten daje, svadbu ugovara: 5
„Ova svadba do petnaest dana,
„Dok porežem zlatali kaftane,
„I sakujem tri nova prstena.“
Preprosi mu beže, Jovan-beže,
Prsten daje svadbu ugovara: 10
„Ova svadba do nedjelju dana,
„Dok porežem zlatali kaftane,
„I sakujem zlatali prstenje.“
Nije prošla ni nedjelja dana,
Dok jeto ti kite i svatova. 15
Kada viđe lijepa djevojka,
Ona strka niz mermer avliju,
Pa otvora od zlata kaveza,
Pa izvadi ticu prepelicu,
Pa je meće pod pas na srdašce, 20
Pa ustrča na bijelu kulu.
U to doba kita i svatovi;
Izlazila dva djevera mlada,
A na kulu lijepoj djevojci,
Govorila lijepa djevojka: 25
„A bora vam, dva djevera mlada,
„Jeste li vi bega, Jovan-bega?“
Govorila dva djevera mlada:
„Djeveri smo bega, Jovan-bega.“
Govorila lijepa djevojka: 30
„U mojega St'jepe kapetana
„Ljepši su mu momci oko konja,
„Neg' djeveri bega Jovan-bega.“
Iznesoše kavtan na djevojku,
Progovara lijepa djevojka: 35
„Je li kavtan bega, Jovan-bega?“
Govorila dva djevera mlada:
„Jeste kaftan bega, Jovan-bega.“
Progovara lijepa djevojka:
„U mojega St'jepe kapetana 40
„Ljepši su mu rahtovi na konju,
„Nego mi je kavtan Jovan-bega.“
Govorila dva djevera mlada:
„Oj, bora ti, liješa djevojko!
„Šta je tebi St'jepo kapetane?“ 45
Govorila lijepa djevojka:
„A bora mi, dva djevera mlada,
„Ja sam s St'jepom po gori hodila,
„I u gori tri sina rodila,
„I četvrtog nosim pod pojasom.“ 50
Pa se spremi lijepa djevojka,
Ona ide begu, Jovan-begu;
Kad dođoše pred bijele dvore,
Izlazila seka Jovan-bega,
Djevojka se na konju nasmija, 55
Pa govori svojim djeverima:
„Oj bora vi, dva mila djevera,
„Je li ono seka Jovan-bega?“
Govorila dva djevera mlada:
„Jeste ono seka Jovan-bega.“ 60
Govorila lijepa djevojka:
„U mojega St'jepe kapetana
„Ljepša mu je sluškinja djevojka,
„Nego što je seka Jovan-bega.“
Izlazila snaha Jovan bega, 65
Djevojka se s konja nasmijala,
Ona pita dva djevera mlada:
„Je li ono snaha Jovan-bega?“
Govorila dva djevera mlada:
„Jeste ono snaha Jovan-bega.“ 70
Govorila lijepa djevojka:
„U mojega St'jepe kapetana
„Ljepša mu je tanahna robinja,
„Što no St'jepu svlači i oblači.“
Izlazio beže, Jovan-beže, 75
Te on skida sa konja djevojku,
Izvede je na bijelu kulu,
Govorila lijepa djevojka:
„Jesu l' ovo Jovanovi dvori?“
Govorila dva djevera mlada: 80
„Jesu snaho Jovanovi dvori.“
I tu stoji beže Jovan-beže,
Pred njim veli lijepa djevojka:
„U mojega St'jepe kapetana
„Ljepši ahar gdje mu stoje konji.“ 85
Govorila Jovan-bega majka,
Govorila, begu Jovan-begu:
„Haram tebi moja njega bila,
„Ti upitaj lijepu djevojku,
„Šta je njojzi St'jepo kapetane?“ 90
Pita Jovo lijepu djevojku:
„Šta je tebi St'jepo kapetane?“
Govorila lijepa djevojka:
„A bora mi beže Jovan-beže!
„Ja sam s St'jepom po gori hodila, 95
„I u gori tri sina rodila,
„I četvrtog nosim pod pojasom.
„Ako mi se tome ne vjeruješ,
„Zavuci mi ruku pod pojasa,
„Pa ćeš čuti u njem' muško čedo.“ 100
Kad to čuo beže, Jovan-beže,
Hvati joj se rukom pod pojasa,
Trepnu tica svojim desnim krilom,
A on misli zbilja je dijete,
Pa istrča na bijelu kulu, 105
Pa doziva slugu Milutina:
„Spremi, slugo, dva dobra konjica,
„Sebi vilu, dragoj lastavicu,
„Pa je vodi St'jepi kapetanu.“
Milutin je Jovu poslušao, 110
I on spremi dva konja viteza,
Sebi vilu, njojzi lastavicu,
Pa odoše dvoru Stjepanovu.
Ne vodi je putem širokijem,
Da se njojzi svako ne nasmije, 115
Već je vodi jednom rasputicom,
Dovede je do Stjepina dvora.
Hadet St'jepi rano uraniti,
Uraniti i Bogu s moliti.
Al' zakuca halka na vratima; 120
Strka St'jepo niz bijelu kulu,
Utrkaše dva konja viteza,
Utrkaše u bijelu kulu.
Govorio sluga Milutine:
„Dobro jutro, St'jepo kapetane! 125
„Pozdravi te beže, Jovan-beže,
„I svatovi lijepe djevojke,
„Ni grljene ni omilovane,
„Kad je s tobom po gori hodila,
„I tri sina s tobom je rodila, 130
„I četvrtog nosi pod pojasom,
„Pozdravi te beže, Jovan-beže,
„Da je uzmeš sebi za ljubovcu.“
Nasmija se lijepa djevojka
Kad ugleda St'jepu kapetana. 135
On je skida sa konja dobroga,
Izvede je na bijelu kulu,
I iziđe sluga Milutine,
Pa on gleda šta je i kako je:
A djevojka ticu izvadila, 140
Bacila je na dvor kroz pendžere.
Onda veli St'jepo kapetane:
„Be aferim lijepa djevojko!“
I izvadi trideset dukata
Te ih daje sluzi Milutinu: 145
„Pozdravi mi bega, Jovan-bega,
„Kad je meni doveo djevojku.“
Otle ode sluga Milutine,
Bijelome Jovanovu dvoru,
Pa dolazi begu, Jovan-begu. 150
Daleko ga Jovan ugledao,
I pred svoga slugu išetao,
Da on čuje šta je i kako je,
Govorio sluga Milutine:
„Prevari te lijepa djevojka, 155
„Nije njega ni očim vidjela,
„A kamo li po gori hodila,
„I sa njime tri sina rodila.
„Pod pasom joj nije muško čedo —
„Kad je došla Stjepanovu dvoru 160
„Ispod pasa ticu izvadila,
„I bacila na dvor kroz pendžere.“
Kad to čuo beže, Jovan-beže,
Udari se rukom po koljenu:
„Jao meni, do Boga miloga! 165
„Varaše me Turci i kauri,
„Niko mene prevarit' ne može;
„A danas me prevari djevojka.“
Pa on pade na zelenu travu,
Kako pade nikad ne ustade. 170
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg