Strepnja (Mileta Jakšić)

Strepnja  (1894)  Pisac: Mileta Jakšić

Čuj, tiho zvoni tičji glas
Nad ružom slavuj poje,
U gluho doba, tajni čas
On budi drago svoje.

I drhti čežnjom jadni cvet
I ma da gine i vole,
Nesan ga muči, umor klet
Pa sanka trenut moli.

Al ne zna slavuj šta je trud
Boji se njenog sanka,
Čim zora krene šumor svud
Doći će čas rastanka —

Ja tebi zlato ne dam sna
Dok gluho doba traje,
Jer nema danju ljubav ma’
I čežnja brzo taje,

Ah, plane l’ samo beli dan
Strepim, — sred svetskog šuma
Minuće ljubav kao san
I smetnućeš me s uma...

Izvor

1894. Bosanska vila, list za zabavu, pouku i književnost. Godina deveta, broj 8, str. 114-115.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Mileta Jakšić, umro 1935, pre 89 godina.