* * *
Strašni sud
O Rišćani plemeniti!
I od duha temeljiti!
Vi se malo postrpite
U svom srcu protrnite;
Da vam kažem jasnu pjesmu, 5
Koja nije ispjevata
Ni u kolu izigrata:
- Već je pjesma: riječ Božja!
I od Boga otkazata!
Tko je sluša - Boga kuša,[1] 10
Tko je prima - Boga štima.
- Tko pravedno crkvi ide,
Anđeli ga s neba vide,
Pa ga Bogu napovide:
"Gle onoga, moj Gospode! 15
"On ne ide da zbor vidi,
"Već on ide da te moli."
Tko l' olito crkvi ide,
Anđeli ga s neba vide,
Pa ga Bogu opovide: 20
"Gle onoga, moj Gospode!
"Taj ne ide da te moli,
"Već taj ide da zbor vidi."
Vaj! rišćanske grešne duše,
Rad koga nas biju suše? 25
I veliki strašni gradi,
Ne postaše l' svaki gadi?..
Zli jezici na zemljici?..
Ne boje se višnjeg' Boga:
Starijega ne slušaju; 30
Tuđu muku privaćaju
I za nju se krivo kunu.
Ne kunu se na svom' skotu
(Na kom' bi se pokazalo):
Već se krivo Bogom kunu, 40
I sa sveci i Anđeli.
Tko l' se krivo Bogom kune,
I sa sveci i Anđeli:
Krivo će mu i Bog dati!
Duša će mu u raj poći: 45
Al' će stati pa plakati
Kad ugleda vječnu muku
Đe će biti namučena
Strašnom vatrom ispržena
A nikada iskupljena! 50
Tkone plati najemnika,
Teško njemu do vijeka.
Koja l' sluga krivo služi,
U paklu joj duša tuži.
Tko l' sirote rascv'jeljuje, 55
Svoju dušu uvr'jeđuje.
Tko li vrijeđa roditelje
(Izbjegava svake želje
I na nebu i na zemlji)
Taj je proklet i u zemlji. 60
Oj! oprosti, mili Bože!
Kol'ko tvoja milost može.
Nesnosna su naša djela.
Al' je tvoja milost velja,
Koja će nam' oprostiti 65
Naše duše ugostiti.
U nebeskom otačastvu
Da nam bude vječno mjesto.
|
|
Reference
- ↑ Znači ovđe što i: pričest, prema "vkusite i vidite..."
Izvor
Srpske narodne pjesme iz Like i Banije koje je sakupio i za štampu priredio Nikola Begović, (PRILjUBIO SRPSKOJ OMLADINI), Knjiga prva, u Zagrebu, Štamparija F. Fišera i dr., 1885., str.: 19-21.
