Stojan i Rada (Milićević)

* * *


Stojan i Rada

Stojan ide od oranje
bela Rada od belilo.
Stojan Rade govorio:
„Stani, Rado, da vrevimo:
hoču li ti k noči dojdem?” 5
„Stojane, ludo poludo!
Ne li smo pusta rodnina?
Tata i čiča, dva brata,
a mi s tebe bratančeta?”
Stojan si Rade govori: 10
„Ćuti, ćuti, bela Rado!
Dl’boka voda brod nema,
široko polje zgled nema,
jalova ovca grej nema,
sugare jagnje loj nema, 15
ubava moma rod nema”.
Jošte si Stojan govori,
duhnuše vior-vetrovi
ta su gi oba odneli.
Kud Stojana preneli, 20
sirove gore uvele,
bistri kladenci posali.
Kuda su Radu proneli,
suva se gora razvila,
suji kladepci protekli. 25


Reference

Izvor

  • Dragoljub Simonović: Narodne pesme iz Istočne i Južne Srbije, Beograd, 1988., str. 261-262.