Stojan ide sa oranja

Stojan ide sa oranja,
Bela Rada sa šetanja.
Stojan duma beloj Radi:
„Ajde Rado, poć za mene!”
„Hoću, hoću mlad Stojane!
Al' ne mogu ovu večer,
Sad su meni mnogo gosti:
Majci braća, men' su ujci,
Ocu sestre, men' su tetke,
Već da dođeš drugu večer,
Drugu večer po večeri.”
Ali Stojan to ne sluša,
Već on ide prvu večer,
Prvu večer po večeri
Beloj Radi na pendžeri.
Pa pogleda kroz pendžere,
Rada sedi do devera,
Do devera navaljena.
Tu je malo postojao,
Dok mi zore zazoriše,
Njega sanci odoleše,
Konja noge zaboleše.
On otide u gradinu,
Sveza konja za malinu,
Pa mi leže u zdravinjak,
Ruke metnu u bosiljak,
Tanke noge u stratorak.
Tu je malo pospavao,
Dok mi danak zabelio.
Otud ide bela Rada
Da nabere rosno cveće,
Da izvije smiljne kite,
Da nakiti sve svatove:
Sve svatove i kumove,
I kumove i starojke,
I te ručne mil' devere
Pravo ide u zdravinjak.
Uvardi je mlad Stojane,
Uvardi je, pojuri je,
Ovde, onde da je stigne
Dostiže je na prelazu,
Poljubi je po obrazu,
Odseče joj bele dojke
Pa ih dade hrtovima:
„Najte, jed'te, vi hrtovi,
Svu noć ste mi gladni bili,
Dreždajući beloj Radi
Dreždajući beloj Radi na pendžeri.“
Odseče joj rusu kosu,
Pa je dade svojem konju:
„Naj ti konju rosno seno,
Svu noć si mi gladan bio
Dreždajući beloj Radi,
Dreždajući na pendžeri!”
Izvadi joj čarne oči,
Pa ih dade svojem konju:
„Naj ti konju bistru vodu,
Svu noć si mi žedan bio,
Žedan bio, beloj Radi
Beloj Radi na pendžeri.”

Imena lica od kojih su zabeležene pesme uredi

Misa žena Stanojla Petrovića, težaka iz sela Rečke.

Izvor uredi

  • Stanković, Ž. 1951. Narodne pesme u Krajini. Muzikološki institut SANU: Beograd., br. 53., str. 56-57.
  • Dragoljub Simonović: Narodne pesme iz Istočne i Južne Srbije, Beograd, 1988., str. 295-296.