Srpčetu

Milo Jovović

Hodi amo, Srpče milo,
Da poslušaš pjesmu davnu,
Ova priča što je bilo,
I kazuje prošlost slavnu.

Priča slavu Srbinovu
Koja mu je nekad sjala;
Priča propast na Kosovu
Sa kojom je ista pala.

Priča snagu i pregnuće
Obilića bojnog svata,
Koj' raspori srce vruće
I osmrti car-Murata.

Priča, Lazar kako pade
I ostali silni lavi,
Vuka kune što izdade
I pod noge vjeru stvai.

Hodi amo, Srpče milo,
Nek' ti suza jedna kane,
Kad se sjetiš što je bilo,
Kad ti ovo na um pane.

Ali mjesto suza, plača,
Ti se sjeti amaneta:
Oštri tvoga ljuta mača,
Kad dozriješ muška ljeta.

Njim se sveti, njim se bori,
Miloševom snagom ruši:
Da to savjest ne ukori,
Da t' ne bude gr'jeh na duši.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.

Bar (Crna Gora), 1897., Milo Jovović, „Golub“, broj 18., u Somboru, 15. septembra 1897., str. 283.