* * *
Srpski Rinaldini[1]
Što-s ne vidi Vidorija crkva?
Što-l ne čuje s Goričke svirala?
Nema popa da crkvu otvara...
Ni čobana da sviralu svira...
Sve pritisla tama i omara, 5
Kanda niđe žive duše nema!...
Al' zakuka Tadićeva ljuba!
Ljuto kuka... mučno izgovara:
Joj! moj Mile, đe su tvoje vile?
Što ne lome na tavnici vrata? - 10
Da mi dođeš, i da me obiđeš...
Vaj prokleta tavnico Petrinjska!
U balatin ti otišla pusti:
- Al' moj Mile k men bi isplivo.
|
|
Reference
- ↑ Mijailo Tadić Srbin, rodom negđe oko Rujevca u pređašnjoj drugoj banskoj pukovniji. Po narodnoj junačkoj pjesmi on je pohajdučio se od zuluma nekoga svoga kapitana. Za veliku "tagliju" izdao ga je njegov
narandžija u Rujiškoj, u Bosni, te je tu i poginuo, kažu godine 1856. Znao je valjano čitati pisati, njemački je govorio tačno. Odlikovao se je braneći sirotinju od samovolje "gospodske."
Izvor
Srpske narodne pjesme iz Like i Banije koje je sakupio i za štampu priredio Nikola Begović, (PRILjUBIO SRPSKOJ OMLADINI), Knjiga prva, u Zagrebu, Štamparija F. Fišera i dr., 1885., str.: 153-154.
