Spomen (Đura Jakšić)

Spomen
Pisac: Đura Jakšić
pesma je napisana 1855. godine[1]; tekst se ovde navodi prema Živanović (1931)[2]


Spomen

Mračna mi je tesna soba,
Senka crnog groba.

U sobici ništa nema,
Do tišina nema,

I još jedna tamno gori,
Kraju sveća skori;

Na samrti silno s' bori,
Hoće da izgori.

Spomen to je crne noći,
Kad će grobu poći,

Na samrti kad je mila
Majka moja bila.

— Kandilo bi užeženo,
Bledo lice njeno

Beše tamno osvetljeno
Telo pokriveno. —

Počivaše k'o u sanu.
Ah, moj beli danu!

Ah, tek što mi, dane, granu,
Već me, samca, manu!

Sam na svetu, samac bez pomoći,
Sam se verem po crnojzi noći
I uzdišem u teškojzi zloći;
Kad će krajnji — kad će časak doći?


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Đura Jakšić, umro 1878, pre 146 godina.

Izvori uredi

  1. Živanović J. 1931. Hronološke beleške. U: Đura Jakšić. CELOKUPNA DELA, KNjIGA PRVA. Narodna prosveta: Beograd. str. 307.
  2. Živanović J. 1931. Đura Jakšić. CELOKUPNA DELA, KNjIGA PRVA. Narodna prosveta: Beograd. str. 5—6.