Spomenik na Petrovoj gori
Petrova se gora izmjenila,
na svom vrhu spomenik dobila
da nas sjeća na minule dane
i na naše slavne partizane.
U njoj su silni Kordunaši pali, 5
za slobodu svoj su život dali.
Nek prolaze ljudi i vremena,
ti ostani vječna uspomena;
nek budućnost govori o juče
kako obruč na Petrovcu puče. 10
Slušaj eho, uzvik roguljaša,
najhrabrijih mladih Kordunaša
koji svoje tu živote daše
jer kvislinga oni se ne plaše;
nek te bura sa istoka bije; 15
nek te sunce sa zenita grije;
nek ti kiša tvoje tijelo mije —
od slobode ništa ljepše nije!
Spomeniče, ti čuvaj slobodu
kordunaškom voljenom narodu. 20
Kada sunce napusti planinu
i kad stvori tu tamnu tišinu,
ti ćeš čuti kako majke cvile.
Tu poklaše i silne civile:
dv'je hiljade u proljeće rano 25
četrdeset druge je poklano;
usred zime četrdeset treće
četvrta se ofanziva kreće;
popališe i kuće i štale
pa i one kokošinjce male; 30
Petrovu su goru preplavili,
teške gade u njoj su stvorili;
zemunice svud su iskopane
gdje se krije svaki komad hrane,
a i naše ranjenike kriju 35
da zločinci i njih ne pobiju;
ti pripazi na Vrletne strane
gdje se l'ječe prvi partizani;
nisu samo tu ljudi heroji,
Centralna ti tu bolnica stoji; 40
ona će ti jade kazivati
i hiljade grobova brojiti;
ti je slušaj i prenesi jade
na ostale Kordunaše mlade.
Spomeniče, nemoj sanak spiti 45
jer budućnost ne sme prošlost biti!
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
