Sonet - XX
| Sonet - XX Pisac: Milutin Bojić |
Zviždala je zima, kad smo ovde bili
Kraj ovoga žbuna, što sad zelen lista,
Po kome proletnjeg sunca sjaj se blista.
On sad čudno šušti kao da mi veli:
Voleo si onda i kad sever cvili,
A danas si tužan. Poljana je ista
I vedra i mlada, a nebesa čista.
No tvoj pogled luta, jer on Prošlo želi.
Izvan duše svoje ti se sreći nadaš;
Sadašnje ne pojmiš, a zbog prošlog stradaš.
Ja, dovoljan sebi, ne znam pesmu jada.
Prospavam mrazeve s oblacima sivim
I budim se, da se samom sebi divim,
I zaspaću večno, kad me umor svlada.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milutin Bojić, umro 1917, pre 107 godina.
|