Hoću li te s danom usporedit ljetnim?
Ti si krasniji i blaži si od njega;
Svibanjske pupoljke stresu ljuti vjetri,
I prekratak rok imade ljetna žega.
Katkada prežarko sja nebesko oko,
I često je zlatna put mu potamnjena;
Sve se lijepo prašta s ljepotom napokon,
Kad je robi slučaj il prirodna mijena.
Ali tvoje vječno ljeto već ne svenu,
Nit izgubi nad ljepotom tvojom vlasti;
Nit se smrt podiči da lutaš kroz sjenu,
Kad ćeš s vječnim stihom u vrijeme urasti.
Dokle ljudi dišu, ili oči sjaje,
Dotle živi ovo i život ti daje.
