Soko crnogorski
Soko crnogorski
| Soko crnogorski Pisac: Jovan Ilić |
Polećeo soko tica siva
A od one lomne Gore Crne,
U divoti da divnijeg nema:
Na glavi mu kruna pozlaćena,
Krila su mu biserom kićena.
Gledalo ga malo i veliko,
Gledalo ga, pak je besjedilo:
Bože mili, da divna sokola!
Ko mu dade krunu pozlaćenu?
Ko mu kiti od bisera krila?
Što l' se vije nebu pod oblake?
Soko njima klikom odgovara:
Čujete li malo i veliko!
Što pitate, pravo da vi kažem.
Kad se jednom nadletasmo leta,
Zmaj ognjeni sa sokolom sivim,
Ja nadlećeh zmaja ognjenoga,
Nadlećeh ga i dva i tri puta,
Ugrabih mu krunu sa vrh glave,
Te je nosim njemu na sramotu.
A ko mi je krila nakitio?
Ja imadem bogom-posestrimu,
Posestrimu iz gorice vilu!
Što l' se vijem nebu pod oblake
Neka vidi malo i veliko,
Ja našto mi kruna pozlaćena,
Našto su mi krila biserova,
Što l' je soko pile crnogorsko.
Napomene uredi
- Ova pesma je iz: S. N. List 1847, br. 15
Izvori uredi
- Jovan Ilić: Celokupna dela, strana 31-32, Biblioteka srpskih pisaca, Narodna prosveta.
|