Soko mladoženja
0001 Otkako je svijet postanuo,
0002 Nije bolji cv’jetak procavtio,
0003 Nit se bolja rodila djevojka,
0004 Što u gradu Stambulu b’jelomu
0005 Draga kćeri od Stambula kralja.
0006 Prose mu je odasvud junaci,
0007 Al je kralju ne će da udava,
0008 Neg joj tvrde sagradi dvorove,
0009 Da k njom nitko odnikud ne može,
0010 Neg sam babo, koj’ ju je rodio.
0011 Tu je stala lijepa djevojka.
0012 Niti vidi sunca nit mjeseca,
0013 B’jela dana ni mlada junaka.
0014 Kada jedno jutro rano bilo,
0015 Dolijeće sokol ptica siva,
0016 Razbija joj vrata od prozora
0017 I ul’jeće u bijele dvore,
0018 Smeće s’sebe sitne perušine,
0019 Osta junak ko na gori sunce.
0020 I on ljubi lijepe djevojke.
0021 Otole se sokol uputio,
0022 I govori lijepoj djevojci:
0023 „Ostaj s Bogom, draga dušo moja!
0024 Ako bi se ljubav obaznala,
0025 Piši meni listak knjige tanke,
0026 Pošlji mi je gori sokolovoj.“
0027 Mal po malo njoj se obaznalo,
0028 Starac joj je obaznao babo,
0029 Nit je bije, a niti je kara,
0030 Neg s nje svlači svilene kavade,
0031 Oblači je u vlaške bjeljače,
0032 Svlači njome žute štopelice,
0033 Oblači joj čobanske opanke.
0034 Postavi joj lake brašnenice
0035 I stavi joj torbe strunjavice,
0036 Pa joj dava drenove toljage.
0037 Izvede je pred bijele dvore,
0038 Pa je babo govorio njome:
0039 „Ajde s Bogom, drago d’jete moje!
0040 Ajde tamo po svijetu mlada,
0041 Ajde išti vjerenika tvoga,
0042 Vjerenika, ljubio koj’ te je;
0043 Ako bi se vratila na dvore,
0044 Mojom rukom odsjeć ću ti glave.“
0045 Kad to čula lijepa djevojka,
0046 Teško cvili i suze proljeva.
0047 Misli jadna, kud će i kako će,
0048 Jer nikuda puta ne umije.
0049 Obrnula putem stramputice,
0050 Dokle nađe gore bukovine.
0051 Tu nalazi od gore čobana,
0052 Božju mu je pomoć nazivala:
0053 „Bog pomogo, od gore čobane!
0054 Ako bi te umoliti mogla,
0055 Kaži meni gore sokolove.“
0056 Oholo joj čoban odgovara:
0057 „Hod otole, vlaška čarobnice!
0058 Ja ne znadem gore sokolove.“
0059 Cvileći mu mlada odgovara:
0060 „Oj čobane, od zlata jabuko!
0061 Ja nijesam vlaška čarobnica,
0062 Nego kćeri kralja od Stambula.
0063 Stari me je poturio babo,
0064 Da ja tražim vjerenika moga,
0065 Vjerenika, koj’ me je ljubio,
0066 A nikuda puta ne umijem.“
0067 Kada čuo od gore čobane,
0068 Njome se je čoban smilovao,
0069 Pa joj kaže gore sokolove:
0070 „Ti otidi malo ponapr’jeda,
0071 Pa kad prođeš gore bukovine,
0072 Pa ćeš naći gore orahove,
0073 Jest ta gora duga i široka;
0074 Ima hoda sedam, osam dana.
0075 Pa kad prođeš gore orahove,
0076 Pa ćeš naći zelene livade.
0077 Livada je duga i široka,
0078 Dobru konju i dobru junaku.
0079 U tri bi je dana pripješio,
0080 Tebi mladoj ima i šest dana.
0081 Kada prođeš zelene livade,
0082 Ti ćeš naći Save vode hladne.
0083 Leti Sava mutna i krvava.
0084 Ona nosi konje osedlane,
0085 A junake mlade oružane.
0086 Na vodi je đumlugdžija vila,
0087 Koja ima đumluk uzimati:
0088 Vranu konju sve četiri noge,
0089 Junacima sa ramena glave,
0090 A tebi će, lijepa djevojko,
0091 Tebi hoće crne oči tvoje.
0092 Svud ćeš proći, ali tuda ne ćeš.
0093 E da bi ti Bog i sreća dala,
0094 Da bi vila na vodi zaspala,
0095 Ti izvadi sa noge opanke,
0096 I ti skoči u vode studene,
0097 I pregazi Save vode hladne.
0098 Pa ti hajde malo naprijeda,
0099 Pa ćeš naći gore sokolove,
0100 A u gori žuticu naranču,
0101 A u njome sivoga sokola,
0102 Po imenu vjerenika tvoga.“
0103 Kad to čula lijepa djevojka,
0104 Tad čobanu l’jepo zahvalila.
0105 Ona pođe gorom naprijeda.
0106 Cvili jadna kao guja ljuta,
0107 U susretu ne sreta nikoga,
0108 U sustigu ne stiže nikoga.
0109 Gdjeno bi ju danak ostavio,
0110 Tu bi mrtva zaskočila noćca,
0111 Tu bi ona noćcu noćevala.
0112 Ali njome Bog i sreća dala,
0113 Zdravo prođe gore bukovine
0114 I zelene gore orahove,
0115 Dokle nađe zelene livade.
0116 U to dođe k Savi vodi hladnoj,
0117 Tu se jadna teško pripanula,
0118 Tu nahodi vile đumlugdžije,
0119 Na kamen je glavu naslonila.
0120 Kad to vidje lijepa djevojka,
0121 Ona svlači sa noge opanke,
0122 Brzo gazi Save vode hladne.
0123 Ma je njome Bog i sreća dala,
0124 Da je vila još na vodi spala.
0125 Ona nađe gore sokolove,
0126 A u gori žutice naranče,
0127 U naranči sivoga sokola,
0128 Pa zazivlje vjerenika svoga:
0129 „Oj sokole, draga dušo moja,
0130 Evo tebi vjerenice tvoje!“
0131 Oholo joj sokol odgovara:
0132 „Hod’ otole, vlaška čarobnice!
0133 Aj ti n’jesi vjerenica moja,
0134 Ja ti junak vjerenicu imam,
0135 Ja je imam, ali je daleko,
0136 U Stambulu gradu bijelomu,
0137 Dragu kćercu od Stambula kralja.“
0138 Kad to čula lijepa djevojka,
0139 Opet ona njemu progovara:
0140 „Oj sokole, draga dušo moja!
0141 Ja sam mlada vjerenica tvoja.
0142 Meni se je ljubav obaznala.
0143 Starac mi je babo obaznao,
0144 Pa je babo poturio mene,
0145 Da ja tražim vjerenika moga,
0146 Vjerenika, koj’ me je ljubio,
0147 Ja sam prošla gore bukovine,
0148 I prošla sam gore orahove,
0149 Dok sam našla zelene livade,
0150 Prigazila Save vode hladne.“
0151 Kad to čuo moj sivi sokole,
0152 Krilim treptne, iz naranče sl’jeće,
0153 Pa zagrli vjerenice svoje.
0154 Tu je junak grli i cjeliva
0155 I ovako njome progovara:
0156 „Oj djevojko, draga dušo moja!
0157 Ovdi n’jesu b’jeli dvori moji,
0158 Neg se vrati brže natrag mlada,
0159 Ako bi ti Bog i sreća dala,
0160 Da bi vila još na vodi spala,
0161 Ti pregazi Save vode hladne,
0162 Pa ćeš naći b’jele dvore moje,
0163 Lasno mi ih poznavati hoćeš.
0164 Moji dvori jesu ponajviši,
0165 Ponajviši, a i ponajbolji.
0166 U dvoru je mila moja majka,
0167 L’jepo hoće tebe pričekati.
0168 Kada noći polovina bude,
0169 Ja ću doći na bijele dvore.“
0170 Kad to čula mlađahna djevojka,
0171 Ona mi se natrag povratila,
0172 Pa pregazi Save vode hladne
0173 I nahodi dvore sokolove.
0174 Kucala je alkom na vratima.
0175 Odzivlje se sokolova majka:
0176 „Tko mi kuca alkom na vratima,
0177 Danas mu se o glavu razbila,
0178 Kako hoće, ako doli dođem.“
0179 Al govori mlađahna djevojka:
0180 „Otvor’ dvore, sokolova majko!
0181 Evo tebi nevjestice tvoje,
0182 Vjerenice sivoga sokola.“
0183 Kad to čula sokolova majka,
0184 Brzo joj je dvore rastvorila.
0185 Ruke šire, u lice se ljube.
0186 Vruće joj je kave pripravila.
0187 Tad je stavlja na meke dušeke
0188 I ovako njome govorila:
0189 „Sad počini, lijepa djevojko!
0190 Jerbo veće trajati ne možeš.“
0191 Još ne bilo ni dv’je ure noćce,
0192 Kad eto ti sivoga sokola,
0193 I on ide spavati s djevojkom.
0194 Njegova je uranila majka,
0195 Uranila na b’jele kamare,
0196 Ukrala mu sitne perušine,
0197 Na živi ih oganj naložila,
0198 Da on više u goru ne može.
0199 Ustane se on sivi sokole,
0200 A da ide polećet u goru.
0201 Kad mu nema sitne perušine,
0202 Stane svoje proklinjati majke,
0203 Zašto mu ih na oganj bacila.
0204 Al je njemu majka govorila:
0205 „Ah ne luduj, drago d’jete moje!
0206 Što će tebi sitne perušine,
0207 Što će tebi gora sokolova?
0208 Ti uživaj b’jele dvore tvoje
0209 I u dvoru mile majke svoje,
0210 Mile majke i gospođe Fajke.“
