Aleksa Šantić

Na tajnom mjestu, gdje smo nekad brali
    Mirisno cv'jeće pramaljeća sjajnog,
Pod krasnim v'jencem ružičica mali'
    Viđ'o sam opet mog anđela bajnog...

Kroz njene bujne raspletene vlasi
    Svježi je vjetrić lepršao krilom,
K'o čisto sunce, što nebesa krasi,
    Sjao je osm'jeh na licu joj milom.

A njeno oko bješe tako blago
    K'o prvi cv'jetak što ga nebo budi,
Sveto, k'o ono uzdisanje drago,
    U pjesmi slavlja, što kroz ponoć bludi...

I sinu vjera i uskrsnu nada
    Slatka k'o miris ljubice i smilja;
Sa pjesmom duša zaigra se mlada
    I kao potok razli se u milja...

I ja ljubljah tako silno, strasno...
    K'o zorin zračak onaj cv'jetak mio,
Al' kad me iz sna trže sunce jasno
    Na mutnoj javi ja sam suze lio...

6. novembra 1892.