◄   ПОЈАВА I POJAVA II ПОЈАВА III   ►

POJAVA II
RADIMIR i RATKO.

 
RADIMIR:
A sad i ja pravdu da izvršim.
(Skida mač sa zida.)
Mil'jenkov je ovo mač, od njega
Knez Dobroslav mora poginuti.
Ti, vrataru, i u ovo doba
Možeš njegov zamak otvoriti:
Jedni ključi u tebe su, reče,
A u njega drugi. Hajd'mo s mjesta.
Kad bih zoru ček'o, od ovakog
Nestrpljenja doček'o je ne bih.
Ti prednjači. — Kao da s ustežeš?
RATKO:
Stražama je okružen sav zamak;
Pa će pucat na nas.
RADIMIR:
Pod tvojom su
Zapov'ješću; bi l' u ovom času
Uslugu mi tvoju odrekao?
Noćas si me od najljuće sumnje
I od same smrti izbavio;
Nu još n'jesi ništa učinio
Ako m' odmah ne uvedeš tamo.
RATKO:
Htjedoh tebi da sačuvam život,
Ali neću ni njegov da izdam.
RADIMIR:
I ne možeš, jer životi naši
Samo stoje u božijoj ruci.
Je l' Bog ovu noćcu označio
Da posljednja Dobroslavu bude,
Biti će mu, sve i kad me ne bi
Ti u njegov propustio zamak;
Nije li je označio? onda
Znaj, živjeće baš da ne dovedeš
Do njegove postelje, i ondje
Vezana ga meni pod nož baciš.
A od tebe to ne ištem, niti
Na nj lupeški udariti mislim.
U oružju našem
Božja će se pravda ogledati.
(Ulazi Bogdan.)
BOGDAN:
Dobrila je, kneže, na samrti,
Pa kneginja Marija te moli
Da joj dođeš na oproštaj vječni.
RADIMIR:
Na samrti!.. Idem, idem s mjesta.
(Na njegov znak odlazi Bogdan.)
Jesi l' čuo? ne vidiš da Božjim
Propuštenjem sama vrata zamka
Preda mnom se otvaraju ? hajd'mo.
RATKO:
Kod postelje samrtničke valj'da
Gospod blaža uliće ti čustva.
(Bogdan opet ulazi.)
BOGDAN:
Otac Dojmo kao izvan sebe
Došao je i za tebe pita.
RADIMIR:
Taj bi sada omesti me mog'o.
Odvedi ga tam' u krajnu sobu,
I govorom pozabavi. Ja ću
Skoro doći. Ovom drugom stranom
Mi na vrata, Ratko, pohitajmo. (Otidu.)


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.