* * *
Smrt bega Ahmet bega
Povikuju telali čauši,
Da s’ kadune u grad zatvaraju:
»Pogino je beže Ahmet beže,
Na Jedrića polju širokome«.
Pocikuje Ahmet bega majka, 5
Povikuje slugu Huseina:
»Huseine, moja vjerna slugo!
Daću tebi po Ahmina mala,
Pola mala i pola timara
I Ahminu zelenu dolamu, 10
Da otiđeš na Jedrića polje,
Donesi mi sina Ahmet bega«.
Kad to čuo sluga Huseine
I on ode na Jedrića polje,
Nađe mrtva bega Ahmet bega, 15
Uzvali ga na široka pleća,
Odnese ga ostarjeloj majci,
Pa ga majci na krilo metnuo;
Majka Ahmu po obrazu ljubi:
»Jadna moja crvena jabuko, 20
Gdje si rasla, a gdje otkinuta?«
Mrtav Ahmo majci govorio:
»Na tvom krilu rasla i prirasla,
Na Jedrića polju otkinuta!«
|
|
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Stare narodne pjesme muslimana Bosne i Hercegovine (sa uvodnom studijom), Sarajevo, "Svjetlost", 1976., str. 667.
