◄   ПОЈАВА VI POJAVA VII ПОЈАВА I   ►

POJAVA VII
Carica, Bogdan, Bojo, Arsojević.

 
BOJO:
Veledušna carice, ti jedna
Tu ostaješ, da t' odanost svoju
I zahvalnost vječnu izjavimo.
ARSOJEVIĆ:
Ah, moj otac! Bojo, nav'jek prognan,
A svom caru vjeran kao niko!
CARICA:
Ko ti j' otac?
ARSOJEVIĆ:
Arso vojevoda.
CARICA:
Arso? Znam ga dobro; hrabar čovjek.
BOGDAN:
A i vjeran Nemanjinom domu.
CARICA:
Ništa, d'jete; mnogi ovdje trpe
Preko moje i careve volje;
Al' će vr'jeme izbavljenju doći.
ARSOJEVIĆ:
I osveti, o carice naša.
CARICA:
I osveti.
ARSOJEVIĆ (Boju):
Čuješ li ti ovo?
CARICA:
Mladi momci, nek vam uho čuje,
Al' nijema neka su vam usta.
BOJO:
Plemići smo, gospo; nas se ne boj.
CARICA:
Ima li vas tako hrabrih mnogo?
BOJO:
Sva vlastela mlađa. Mi nećemo
Vukašina, ni mrske mu braće.
ARSOJEVIĆ:
Jednu rječcu ti izusti, jednu,
Pa ovakih kao što nas vidiš
C'jelu vojsku dovešćemo t' amo ;
BOGDAN:
Lakše, d'jete. Sestro, ovdje sada
Nije mjesto takim besjedama.
CARICA:
Tajno mi ih dovedi večeras.
Sad idite. (Odlaze plemići).
Nezahvalni robe,
Kog j' iz blata moj muž izvukao,
Vukašine hudi, vjerolomni,
Mač božiji na te slazi. Strepi.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.