◄   Насловна POJAVA I ПОЈАВА II   ►

ČIN PRVI

POJAVA I
Dvorska gradina. Carica pročitavši pismo savija ga. Knez Vuleta stoji pred njom.

 
CARICA:
Posve dobro: v'jeće dubrovačko
Gotovo je da Uroša primi. —
I tajno si i veoma vješto
Stvar svršio; hvala ti, moj kneže.
Ni ja ovdje zaludna ne stajah,
Već iz stare mrzosti Mrnjavca
Na Lazara žestok rat istjerah.
Vojska vojsci već na domak došle,
I biće se do sad sudarile.
VULETA:
Strah me, gospo, da knez ne podlegne
Jačoj sili Vukašina kralja.
CARICA:
Ja zadržah nejednaku borbu
Dok ne stjerah na jednakost sile.
Hum uz kneza već pristao javno,
A potajno i sva Raška stoji.
Kralj još može računati samo
Na romansku, maćedonsku oblast,
I na zetsku.
VULETA:
I to je još mnogo.
Bar jesi li braću pridobila?
CARICA:
Bogdan mi je uv'jek desna ruka;
Od Siniše Livera sam trgla,
Te i ovaj već uza me stoji.
Jedan Dejan krv iznevjerio,
Čvrst ostajuć' uz nevjerna kralja.
VULETA:
Boji ga se; al' ne mislim da će
Pomagat' mu iskreno do kraja. —
Od kad pođoh, ti učini mnogo;
Te sad nadu i ja s tobom d'jelim.
A u radnju tako raširenu
Da ti nije pronik'o Vukašin?
CARICA:
Ni po čemu još to ne opažam.
Na Bogdana, k'o i svagda, gleda
Poprijeko, ala još ne sumnja.
VULETA:
A car Uroš zna li što?
CARICA:
Još ništa.
Sa vlastelom nek se nadjahuje,
Nek po vazdan lovi s kraljevićem;
A kad borba za njegovu krunu
Rasplamti se izmeđ' dva takmaca,.
Te se jedan u prašinu svali,
Ja ću cara tad pobjediocu
Ispod šaka trgnuti daleko,
Da slobodan iz slobodna grada
Propiše mu svoju carsku volju.
VULETA:
Slab je za to grad Dubrovnik, gospo.
CARICA:
Slab desnicom, ali jak je umom,
Jak bogastvom, i svud na okolo
Velemožnim prijatelj'ma svojim.
Car će tamo sve što treba naći
Da mu s' ovdje riječ uspoštuje.
A među tim i u samom carstvu
Za nj će biti dovoljno vlastele. —
Eto, kneže, saznao si mnogo,
Pa i više no što zna sam Bogdan.
VULETA:
Mnogo saznah, i svemu se divim.
CARICA:
Ne divi se dokle ne uspijem. —
Idi sada, i na oko uzmi
Rimljanina, za koga se bojim
Da krstaške vojne izgovorom
Mnogo sv'jeta ne primami kralju.
(Vuleta odlazi. Carica udara dlanom o dlan, i kaže momku koji dolazi.)
Propusti mi Senjka i Maletu.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.