Sloga
U slozi se lakše snose jadi,
Slogom ćemo rane izvidati –
Ruku ruci nek brat bratu dade
Pak će sreća rodu da procvati,
Jer uz slogu niče ljubav prava:
Samo sloga Srbina spasava.
Nek se mržnja u ponor strovali;
Jer je ona opako oruđe,
Žarka ljubav neka se uspali
I u bratska srca neka uđe.
Razdor kleta nek se izbjegava:
Samo sloga Srbina spasava.
Prutić jedan dȃ se skršit lako;
Al ne, kad se više skupa slože:
I sa braćom biva isto tako,
Kad su složna, ko ih skršit može?
Ni od koga ne imaju strava,
Samo sloga Srbina spasava.
Nesloga nas svijeh opominje
Kako s nje se naše carstvo sruši,
Nju Kosovo još danas proklinje;
Pa nek inas zaboli u duši.
Sloga braćo, nek se obožava
Ona samo Srbina spasava.
U Baru (Crna Gora) 1895., Milo Jovović, „Golub“, broj 9., u Somboru, 1. maja 1896., str. 129.