Slovo iže, ali sirca niže
Zapisao kaluđer na sircu (đe se reže) iže (i), da bi poznao, ako đak osiječe malo od sirca. Kad kaluđer iziđe iz sobe, onda đak uzme sirac, da osiječe malo, a kad vidi na sircu iže, onda osiječe poveliku krišku, pa zapiše opet onako iže, kao što je i bilo. Kad dođe kaluđer, pogleda sirac i uzme u ruke: „Va istinu slovo ize, ali sirca nize.“
Izvor
uredi- Karadžić, V. S. 1870. Srpske narodne pripovijetke, drugo umnoženo izdanje. Beč, u nakladi Ane, udovice V.S. Karadžića. str. 300.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Vuk Stefanović Karadžić, umro 1864, pre 160 godina.
|