Siroče
Pisac: Đura Jakšić
pesma je napisana 1876. godine[1]; tekst se ovde navodi prema Živanović (1931)[2]


Siroče

Zelen-lisje goru kiti,
Miris-cveće polje šara,
A u lugu sirotašce
Tihu goru razgovara:

»I ti imaš majke svoje,
Goro čarna, goro mila!
Pa te tvoja dobra majka
Danas lepo opremila.
Kadiveli-dolamicu
Obukla ti od miline,
Išarala meke grudi:
Ravna polja i doline.

Pa kada je u samoći
Tvoga srca želju čula,
Mirisom te duše svoje
U milosti zadahnula...«

I još dete mekim glasom
Tužnoj gori zborit' poče,
Al' uzdahnu gora čarna:
»... O, siroče!... O, siroče!...«

Samo čovek, tvrda srca,
Mirno sluša, hladno ćuti;
Tek od gladi kad premine,
Na grobu će uzdahnuti...


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Đura Jakšić, umro 1878, pre 146 godina.

Izvori uredi

  1. Živanović J. 1931. Hronološke beleške. U: Đura Jakšić. CELOKUPNA DELA, KNjIGA PRVA. Narodna prosveta: Beograd. str. 308.
  2. Živanović J. 1931. Đura Jakšić. CELOKUPNA DELA, KNjIGA PRVA. Narodna prosveta: Beograd. str. 243—244.