Sirotna majka (Antologija)

* * *


Sirotna majka

Majka hrani do devet sinova
Sve preslicom i rukom desnicom
U zlo doba uz godine gladne,
Kad je ono skupo žito bilo:
Oka žita po devet dinara. 5
Kada ih je jadna odhranila
I sviju ih mlade poženila,
Njojzi kaže najstariji sine:
„Što ćeš nami, naša stara majko?
Oči imaš, viditi ne moreš, 10
Ruke imaš, raditi ne moreš;
Uzmi šljake u bijele ruke,
Pa ti ajde u goru zelenu
Ne bi li te đe zvjere ujelo.
Kad zapjeva slavulj tica mala, 15
Onda š znati da je noćca tavna;
Kad zapjeva tica kosovica,
Onda š znati da je baš zorica;
Kad zaviju u gorici vuci,
Onda š znati baš da je po noći.” 20
To se majci vrlo ražalilo,
Uze šljake u bijele ruke,
Ona ide u goru zelenu,
Ljuto cvili kao zmija ljuta
I proklinje dane i godine. 25
Susrio ju svetitelju Đurđu
I govori svetitelju Đurđu:
„Oj Boga ti, sirotice stara!
Kaka ti je golema nevolja
Te ti bludiš po gori zelenoj, 30
Suze liješ i dane proklinješ?”
I govori sirotice stara:
„Ne pitaj me, neznana delijo!
Hranila sam do devet sinova,
U zlo doba, uz godine gladne 35
Sve preslicom i rukom desnicom;
Kada sam ih jadpa odranila
I sve devet mladih oženila,
Meni kaže najstariji sine:
„Što ćeš nami, stara mila majko? 40
Oči imaš, viditi ne moreš,
Ruke imaš, raditi ne moreš,
Uzmi šljake u bijele ruke,
Pa ti ajde u goru zelenu
Ne bi li te đe zvjere pojelo!” 45
I govori svetitelju Đurđu:
„Vrat se natrag, sirotice stara!
Kada dođeš dvoru bijelome
Da ti vidiš do devet sinova
Stvoriće se devet kamenova, 50
Devet snaha, devet ljutih zmija!”
Vraćala se sirotica stara;
Kad je došla dvoru bijelome:
Što je bilo do devet sinova
Stvorilo se devet kamenova; 55
Devet snaha devet ljutih zmija;
Ružno ti je pogledati bilo
Kako plaze zmije po kamenju!


Reference

Izvor

  • Antologija srpske narodne lirsko-epske poezije Vojne Krajine, Izabrala, priredila i predgovor napisala Slavica Garonja - Radovanac, Stručna knjiga, Beograd, 2000, str. 108-132-133.