* * *
Sinoć pođoh iz Morića hana
Sinoć pođoh iz Morića hana,
sretoh Umu iz vruća hamama.
Sretosmo se u sokaku tijesnu,
sokak tijesan, a ja momak bijesan
pa joj rekoh i dva i tri puta: 5
— Dilber Umo, ukloni se s puta!
Ne šćede se ukoniti Uma.
A ja odoh da pokraj nje prođem.
Zapeše mi kopče od čakšira
za Umine džanfezli dimije. 10
Kad se sageh da kopče otkopčam,
zapeše mi bazi od sahata
za Umine ogre od đerdana.
A kad htjedoh da bage otkopčam,
smješaše se brci i solufi, 15
brci mavi, a solufi vrani,
to se dvoje podudarit’ more!
Bijeli mi se zubi omakoše
za grlašce dilber Umihane;
prosuše se ogre od đerdana, 20
iz grla joj krvcu otvorio.
Potražismo zelenu livadu
te padosmo na zelenu travu.
Đe padosmo, tu i osvanusmo!
|
|
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 655.
