Simzerla
S litica se gavran krije,
Prebija se santa tvrda;
Iz daljina svijetlije',
Kao sanak blag i mio,
Suzne magle plove ti'o
Preko naših rodnih brda.
Ne umiri s tajnih jada,
Zagrij svoje prsi ledne!
Čuj! Simzerla pjeva mlada,
Ona bijele širi ruke
I, uz mile, slatke zvuke,
Darove ti pruža čedne.
Gle, prvjenac leptir mio
Kosice joj meke ljubi;
Uz gukanje, nježno, ti'o,
Po sunašcu blagodatnom
U poljane čedu zlatnom
Leću kumre i golubi.
Život, život! - kliču glasi,
Bijele kite šapću s grana,
Šume gore i talasi;
A na polja i na luge
Kroz šarene trepti duge
Zlatno kolo vedrih dana.
Zdravo, srećo! U zrak sveti,
I bez bola i bez tuge,
Kô tica mi duša leti
I daleko tamo gubi.
Da izgrli, da ižljubi:
Nebo, sunce, šarne duge.