Seka brata na večeru zvala (Davidović)



Seka brata na večeru zvala

Seka brata na večeru zvala:
„Odi, brate, da povečeramo!"
„Prođi me se, moja mila sestro,
nije meni do tvoje večere,
već je meni do moje žalosti. 5
Ubio sam careva sestrića,
pa mi ištu sa ramena glavu!"
„Hodi, brate, da mi večeramo;
u seke su do dva, do tri sina,
jednog će ti seka pokloniti 10
i tvoju će zam’jeniti glavu!
Da bi dala sina Radovana —
ja s kim će se radovati majka?
Da bi dala sina Milovana —
ja s kim će se milovati majka? 15
Da bi dala sina najstarijeg —
sin najstarij’ majci ponajdraži!
Baš ću dati sina Radovana."
Ide majka Radu u odaju,
pa govori sinu Radovanu: 20
„Radovane, moje radovanje!
Tvoj je dajko isprosio zlato
na daleko preko sinjeg mora,
tebe dajko zove u svatove."
To je Rade teško dočekao, 25
brže skoči na noge lagane,
pa on ide dori u podrume.
Konja sedla, konj se odsedlava,
konja uzda, konj mu s’ oduzdava;
njemu Rade 'vako progovara: 30
„Dura, dore, daleko je more,
još je dalje mog ujaka zlato!"
Boga reče„ posjede dorina,
pa on ide dajidžinu dvoru.
Kad ugleda dajidžine dvore, 35
al' pod dvorom tri konjica vrana,
a pred dvorom tri Turčina mlada.
Jedan veli: „Ja l'jepa junaka!"
Drugi veli: „Žalosna mu majka!"
Treći manu, ods’ječe mu glavu! 40
Leteći mu glava progovara:
„Bog ubio svaku milu majku
koja voli bratu nego sinu!
Teško ti je onome junaku
koji ima udovicu majku!" 45

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference uredi

Izvor uredi

Krnjević Hatidža, Antologija narodnih balada, Srpska književna zadruga, Beograd, 1978., str. 184-185.