* * *
Sevdah jadi
Rasla jela nasred Sarajeva,
Na toj jeli od zlata ljuljaška:
Tu se ljulja naša mlađarija,
A najviše Mehmcd momče mlado —
Sa Mejrušom lijepom djevojkom. 5
Otisnu se Mehmed momče mlado,
Otisnu se nekoliko puta:
Prekide se od zlata ljuljačka,
Pade s ljulje Mehmeid momče mlado!
Crven fesić u r'jeku Miljacku, 10
B’jelo lice u zelenu travu.
Žalilo ga i staro i mlado,
A najviše Mejruša djevojka.
Već su prošle tri godine dana
Da se mlada nije iščešljala, 15
A četvrta kada je nastala,
Tad je sebi kose odrezala
I poslala dajdži u Stambola,
Da ih metne gradu na kapiju,
Ko ih vidi — taj neka se čudi: 20
„Mili bože, s kog su odrezane?
Il' je majka žalila jedinca,
Il' sestrica brata rođenoga?
Nit' je majka žalila jedinca,
Nit’ sestrica brata rođenoga, 25
Već Mejruša, lijepa djevojka —
Svoga Mehu — prvoga ašika.
|
|
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Stare narodne pjesme muslimana Bosne i Hercegovine (sa uvodnom studijom), Sarajevo, "Svjetlost", 1976., str. 693-694.
