Svome srcu
| Svome srcu (1893) Pisac: Dionisije Miković |
| Prilikom glasa da je Nj. V. Sultan Abdul Hamid dopustio da u Đurđevim Stubovima zvono zvoni, te je poslije toliko čemernog doba, zazvonilo prvi put na Božić: 1893. |
Čekaj! stani! jošte nemoj
Prepuknuti srce moje!
Gle, čuj, sada u Đurđevim
Stubovima, zvono poje!
Ah! dugo li prođe doba
Od onoga tužnog časa,
Od kako se veće nije
Od njeg čulo svetog glasa!
I kad razum ne poznaje
Ti razloge imaš svoje...
Ali nemoj, molim ti se,
Sad prepući srce moje.
U zvonik je anđ’o stig’o
Poslao ga dobri Bože –
Jer sirotske suze gorke
Podnositi viš’ ne može.
Zazvonilo sveto zvono
Da budućnost navještava;
Da Bog Srbu rane l’ječi
Slavnu prošlost uskrsava!
Čekaj! Stani! molim ti se,
Ne prepukni, srce moje!
Dok potpuno uskrsnuće
Ono zvone ne propoje!
Izvor
uredi1893. Bosanska vila, list za zabavu, pouku i književnost. Godina osma, broj 6-7, str. 73-74.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Dionisije Miković, umro 1942, pre 82 godine.
|