Sveti Sava (Vojislav Ilić)
| Sveti Sava Pisac: Vojislav Ilić |
Nad atonskim hramom, još u davno vreme,
podiže se bura usred noći neme.
I dok mračnim krilom za nebo se hvata,
neko živo lupnu u hrastova vrata. -
Iguman se diže. Na ulasku samom
stajalo je momče, uvijeno tamom.
U njegovoj ruci, što je gore diže,
s upaljena luča rujni plamen liže.
Dim se vije, mota – i koturi jure
u kapiju tvrdu i zidine sure.
Ko je ovo momče? koji jad ga slama?
i šta traži noćas od Božijeg hrama?
Crn, sebarski plašt mu mlada pleća krasi,
po kome su pale srebrnaste vlasi.
A po vitkom stasu što ga diči tako,
tvrdom se je likom opasao jako.
I on smerno stoji. O njegovu vratu
samo krst treperi u suvome zlatu.
To bejaše Rastko. Sin Nemanjin to je,
što je carske dvore ostavio svoje -
Jer ga ljubav goni, jer ga želja slama,
da postane slugom Božijega hrama.
Crn sebarski plašt mu mlada pleća krasi,
po kome su pale srebrnaste vlasi.
I nad lepom glavom, u dubini mraka,
sjajan kolut sija od najlepšeg zraka.
januar 1884.
Izvori
uredi
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Vojislav Ilić, umro 1894, pre 130 godina.
|