Svetiljka
Pisac: Federiko Garsija Lorka



Oh, kako je utonuo u misli
plamen svetiljke!
Kao indijski fakir zuri nemo
u svoju sjajnu nutrinu od zlata
i zamuti se samo kada sneva
podneblja neka daleka,
bez vetra.

Ždral belo usijani
kljuca semenka tmaste
u svome gnezdu
i čepteći,
kradom,
zaviruje u raširene oči
umrlog Cigančeta.