SVEZNANjE


Girus—Golubac

GIRUS, skup terenskih podataka o opažanju i računanju svih pravaca opažanih sa 1 stanice po g. metodu. Girusni metod, služi za opažanje pravaca na terenu; pri tom se ne mere pojedini uglovi, kao kod prostog i repeticionog metoda, već se sa 1 stanice opažaju redom svi pravci teodolitom, u oba položaja durbina, i uvek se pri tom čitaju oba nonijusa, a iz ta 4 podatka obrazuje se sredina; 1 pravac uzima se za nulti; on je početni i završni dakle i kontrolni.

[Illustration]



File: 0264.png---\Rasic\Jan\------------------------------------------

GIS, 5. stupanj osnovne muz. lestvice ispred kojeg stoji hromatski znak #, koji povišava ton za polustepen (ge = g.).

GISA, u st. v. grad na o. Pagu; propao od zemljotresa 361.

GISEN (Giessen), varoš (37 000 st.) u Nem., na r. Lanu; ind. duvana, cementa, metala; univ.

GISINGOVCI, porodica nem. porekla; došla u Mađ. u 12. v. i stekla u 13. v. posede u Slav.; iz nje najpoznatiji: Henrik II, mađ. palatin i slav. ban; učestvovao u pobuni protivu kralja Ladislava IV Kumanca (1274.), u kojoj i poginuo; njegovi sinovi: Ivan, Nikola i Henrik III († oko 1310.) takođe zauzimali važnije položaje u Mađ. i Hrv. i svi bili slav. banovi; istakli se kao odlučni protivnici Karla I Roberta; sinovi Henrika III (Ivan i Petar) nastavili borbu s Karlom, ali izgubili svoje posede u Slav. i bili potisnuti u Mađ.

GITANO → Hitano.

GITARA (šp.), instrument sa žicama (e, a, d¹, g¹, h¹, e²), kojim se obično prati pevanje ili melodija na mandolini (→ sl.).

[Illustration]

GITAROVINDA, indiska pesma o žarkoj ljubavi boga Kršne (== Govinde) prema 1 pastirci, njihovu razdvajanju i ponovnom izmirenju; spevao je → Džajadeva; upoređivana sa Salomonovom Pesmom nad pesmama, pa i tumačena delimično i mistički.

GITRI 1) Lisjen (Guitry, 1860.-1924.), čuven frc. glumac, odličan u psih. karakternim ulogama realističkog smera. 2) Saša (• 1885.), sin prethodnog, glumac i direktor poz., pisac mnogih modernih društvenih komedija u kojima igra gl. uloge.

GIHON, varoš (58 000 st.), pristanište i morsko kupalište na s. obali Šp.; ind. duvana.

GIHT (nem.), podagra (grč.), posledica poremećaja prometa purinskih materija s taloženjem mokraćne kiseline u zglobovima i unutarnjim organima; akutni gihtični napad počinje noću iznenada žestokim bolovima u palcu noge, kolenu itd., s crvenim otokom i lako povećanom tmpt.; napad se često ponavlja; hronični g. javlja se u vidu gihtičnih čvorića na prstima, laktu, kolenu, očnim kapcima, ušnoj školjci itd.; posledica: ukočenost i deformacija zglobova; na unutarnjim organima gihtične pojave: katar dušnica (bronhija), želuca, creva; na bubrezima, vodi, poremećaju bubrežnog rada; g. često prati arteriosklerozu i šeć. bolest.

GIDžA → čokot.

GJELERUP Karl (1857.-1919.), danski knjiž.; pisao romane i drame; u početku realist pod uticajem Georga Brandesa; kasnije zastupao idealistički pravac; gl. dela: Učenik Germana (roman) i Brunhilda (tragedija).

GLAVA (lat. caput) najviši deo tela kod čoveka, prednji kod životinja; spojen vratom za trup; deli se na: lice i lubanju; lice ocrtava fizionomiju čoveka i sadrži važne čulne organe i usta; lubanja pokrivena kosom, zatvara i štiti mozak. 2) odeljak u knjizi. G. porodice, zak. izraz za muža. Po glavama, izraz u pravu sa značenjem da se deoba izvesnih dobara vrši na sve učesnike tako da svaki od njih dobiva podjednak deo. Glavarina, porez na ličnost, jednak za sve; izobičajena kao gl. porez; u st. i sr. v. plaćala je neslobodna lica i stranci; kao dopunski porez zadržala se duže (u Srbiji do poslednje poreske reforme, u Frc. do 1916.) zbog shvatanja da treba da je daju i oni koji nikakav porez ne plaćaju, pošto je porez opšta dužnost.

GLAVAŠ Stanoje, hajduk i junak; 1. ustanka, rodom iz Glibovca kod Smederevske Palanke; istakao se kao hajduk po Sremu i Srbiji pre 1804., a od Karađorđeva ustanka bio mu 1 od gl. pomagača; Turci ga ubili 13./2. 1815. kao poznatog borca za slobodu.

[Illustration]

GLAVAŠ GRAD, u Dalm., kod izvora r. Cetine, sada u ruševinama.

GLAVINIĆ Franjo Istranin (1586.-1650.), učen franjevac i knjiž.; dugo i s uspehom delovao u svom trsatskom man.; napisao više knjiž. i učenih dela na nar., it, i lat. jeziku; važna: Istorija Trsata i Počeci pokrajine Bosne hrvatske; zanimljiva mu Svitlost duše virne.

GLAVINUŠA → okatac.

GLAVIĆ (glans penis), konoidni završetak → penisa; na njegovom vrhu nalazi se spoljni otvor mokraćnog kanala.

GLAVICA 1) zaobljen plan. vrh. 2) (capitulum), vrsta grozdaste cvasti: osovina veoma skraćena i proširena, a cvetovi sedeći (kod suncokreta, maslačka). Glavičaste biljke → glavočike.

GLAVNA KNjIGA 1) u knjv. knjiga u kojoj se svakom sastavnom delu imovine, kao i za čistu imovinu, i za svaku vrstu njenih promena, otvara naročit račun i zavode promene sastavnih delova imovine i sve promene čiste imovine (dobici i gubici: → dvojno knjigovodstvo). 2) zemljišna knj. za katastarsku op.; vodi je sreski sud.

GLAVNA KONTROLA, u Kralj. Jugosl., vrhovni računski sud za pregled drž., ban. i op. računa i nadzor nad izvršenjem njihova budžeta; kao osobeno računsko nadleštvo i računski sud otklanja protivzakonu upotrebu ili oštećenje materijalnih drž., ban. i op. sredstava, a pregledom računa utvrđuje njihovu ispravnost, zloupotrebe i neispravnosti, odgovornost za njih i naknadu štete; njenom nadzoru podležu i računi ustanova i korporacija sa drž. pomoći; trajan preventivan pregled računa vrši G. k. preko svojih mesnih k., koje se obrazuju pri mst. i njihovim direkcijama, nadleštvima, ustanovama, preduzećima, drž. i ban. zavodima i pri op., gde G. k. nađe za potrebno.

GLAVNA OBLIGACIJA, g. tražbina, tražbina uz koju stoji sporedna obaveza (npr. tražbina kapitala je g. t. interesa).

GLAVNA PARNICA, građ. spor od čijeg ishoda zavisi rešenje dr. sporova; ako je g. p. u toku, onda se i sporedne imaju raspraviti kod istog suda i njihovo rešenje zavisi od rešenja g. p.

GLAVNA (GENERALNA) PROBA, poslednja ili 2-3 poslednje probe poz. komada s punom opremom (dekora, kostima, rekvizita i osvetljenja) kao na pretstavi.

GLAVNA SKUPŠTINA, zbor akcionara, najviša vlast u akc. društvu; drži se u razmacima vremena, određenim društv. statutima, najmanje jednom god.; pregleda društv. bilans, odobrava predloženu deobu god. dobiti, daje razrešnicu upravnom i nadz. odboru, bira n. upravu i nadz. odbor, rešava o izmenama pravila itd.; pored redovnih mogu se sazvati pod određenim uslovima i vanredne s.

GLAVNI ZEMALjSKI SAVEZ ZANATLISKIH UDRUŽENjA KRALj. JUGOSL., osn. na zan. kongresu 1922. u Ćupriji; reorganizovan 1933.; cilj mu da, kao slobodna organizacija, štiti i brani interese zanatstva; ima u članstvu 218 organizacija.

GLAVNINA, deo voj. jedinice koja u kretanju, stanovanju i odmoru ide ili stoji pozadi obezbeđujućih delova; iznosi ⅔-¾ celokupne snage; ne trpi uznemiravanja od strane neprijatelja, jer ga štite obezbeđujući delovi, koji primaju borbu i stvaraju mu potrebno vreme da se za nju spremi.

GLAVNI PRETRES, najglavniji stadijum kriv. postupka; na njemu se obnavlja cela radnja istražnog sudije; počinje čitanjem optužnice, posle čega dobiva reč tužilac, zatim optuženi i njegova odbrana; pošto se završi dokazni postupak sud donosi presudu; g. p. je javan, ali javnost može biti neključena u izuzetnim slučajevima koje zak. izrično nabraja.

GLAVNI PROSVETNI SAVET, savetodavni organ u Mst. prosvete; razvio se iz ranije šk. komisije, osn. 1849.; ustanovljen 1./3. 1880.; u njegovu nadležnost spada: 1) davanje mišljenja o svim pitanjima nastavnog plana i programa i o svim udžbenicima za osn. i sr. šk., 2) pitanje o težim krivicama uč. i o njihovom vraćanju u službu, 3) određivanje ekvivalencije stranih osn. i sr. šk. i nostrifikacija ispita zrelosti. 4) davanje mišljenja o svim knj. i časopisima koji ulaze u šk. ili se žele širiti pomoću njih, 5) o svima pitanjima šk. i nar. prosvete koja mu uputi min.; G. p. s. ima širi i uži krug svojih članova; prvi ima 34, a dr. 17 članova; prvi se sastaje retko, a dr. obično svakog meseca na 6-10 sednica; u njemu zastupljeni: predstavnici Univ. i Više ped. šk., sr. i osn. škola, a članovi mu i sva 3 načelnika Mst. prosvete sa pomoćnikom min.

GLAVNI RADNIČKI SAVEZ (GRS), centrala predratnog sindikalnog pokreta u Srbiji, osn. 1903. u Beogradu; bio organizovan i izgrađen potpuno po tipu nem. sindikata i stojao u najtešnjoj polit. i organizacionoj vezi sa Srp. socijaldemokratskom strankom; postojao do 23./4. 1919., kad je s osniva-*


File: 0265.png---\Rasic\Jan\------------------------------------------

  • njem Centralnog radn. sindikalnog veća Jugosl.

(CRSVJ) likvidiran; posle Obznane obnovljen; 1926. ušao u sastav Ujedinjenog radn. sind. saveza (URSSJ).

GLAVNI SAVEZ SRP. ZEMLjORADNIČKIH ZADRUGA → zemljoradničke zadruge.

GLAVNI UGOVOR → ugovor.

GLAVNICA 1) glavno, glavnina, kapital, čista imovina, razlika između aktive i pasive; u procentnom računu suma od koje se računa procentni prinos ili suma procenata; sistematsko knjv. (→ dvojno knjigovodstvo) zahteva da se u obliku računa naročito pretstavi stanje čiste imovine, njen priraštaj ili njeno opadanje; obično se taj račun obeležava kao račun g. (rn kapitala). G. ortačka, zbir svih ortačkih udela. G. pupilnog imanja, vrednost uneta u pupilnu masu i predata na rukovanje staraocu prilikom otvaranja starateljstva; nju staratelj ne sme trošiti; izuzetno, ako prihoda nema ili ih ima u nedovoljnoj meri, starateljski sudija može odobriti krnjenje ove g. samo radi izdržavanja i lečenja pupile. 2) tvrda, snet, bolest pšenice, pri kojoj unutrašnjost zrna biva preobraćena u prašnjavu masu neugodnog zadaha; bolest može biti veoma opasna i umanjiti prinos i preko polovine; prouzrokovač: gljivica (Tilletia tritici i T. loevis); zaraza nastaje u zemlji pri klijanju; zaražena mlada biljčica daje klasje sa glavničavim zrnima; zaštita se izvodi spoljnom dezinfekcijom semena pomoću spec. fungicida u tečnosti (potapanje i škropljenje) ili prahu (zaprašivanje), a najbolji su: rastvor plavog kamena (1%; trajanje potapanja 1 sat); trg. formol (¼ l na 100 l vode; trajanje potapanja 30'; po potapanju seme ostaje na gomili 3-4 sata); karbonat bakra u prahu (200 g na 100 kg semena); postoje i razni patentirani specijaliteti.

GLAVNO MEŠANjE, u građ. parničnom postupku akt lica izvan parnice kojim mešač za sebe traži u celini ili delimično stvar ili pravo o kojem između drugih lica već teče parnica, pa toga radi zajednički tuži obe parnične stranke kao lica koja ga uznemiruju u vršenju njegovih prava.

GLAVOBOLjA, cefalalgija (grč.), znak mnogih i najraznovrsnijih oboljenja: opštih oboljenja organizma ili oboljenja glave; infektivnih bolesti, trovanja alkoholom, nikotinom, olovom, arsenom, ugljen-monoksidom, uremije, gihta, šeć. bolesti, krvne bolesti, povećanog ili sniženog krvnog pritiska, oboljenja krvnih sudova, hroničnog zatvora, crevnih parazita, menstruacije, trudnoće, klimakterijuma; oboljenja spoljnih mekih delova glave, same lubanje, izvesnih moždanih živaca, moždanih opni i mozga; česta kod raznih duševnih oboljenja, padavice, neurastenije, histerije; uzrok može ležati i u oboljenjima oka, nosnih šupljina, uha; leči se prema uzroku.

GLAVONOŠCI (Cephalopoda), grupa mekušaca gola tela, ponajčešće bez spoljne ljušture, s prostranim plaštom, jasno izdvojene glave i krupnih očiju, snažnih mesnatih ručica naoružanih pijavkama koje uokviruju glavu i zamenjuju stopalo, sa škrgama smeštenim u plaštanoj duplji, snažnih vilica u obliku kljuna, složena nervna sistema; isključivo morski stanovnici; pomoću ručica mogu se kretati po podlozi, a i plivati; kroz vodu se kreću brzo; vel. grabljivice, hrane se ribama, rakovima, školjkama i dr.; plen hvataju ručicama ima ih u svim morima; izvesne vrste mogu biti, zajedno sa ručicama, nekoliko m vel.; većina njih su predmet lova (→ sipa, hobotnica); u ranijim geol. vremenima g. bili obilno zastupljeni. (Na sl.: gore desno ligna, g. levo muzgovac, u sredini hobotnica, dole levo sipa).

[Illustration]

GLAVOČ → glamoč.

GLAVOČIKE (Compositae), biljna familija čiji se pretstavnici odlikuju glavičastom cvasti; najbogatija familija brojem vrsta (preko 14 000), rasprostranjenih po celoj zemlji, ali najveći broj u stepskim obl. Amer.; jedno-, dvo- ili višegod. zeljaste biljke, ređe drvenaste (šiblje i drveće); pojedini pretstavnici imaju u glavicama samo jezičaste cvetove (Liguliflorae), dr. samo cevaste (Tubuliflorae a 3. imaju i 1 i 2. vrstu cvetova (Diversiflorae); usled toga što su cvetovi gusto zbiveni nemaju razvijene čašice; ona je reducirana na venac dlaka, i služi nekim kompozitama kao aparat za letenje ploda (pernica); celu cvast zaštićuju spolja listići spoljašnje čaše; plod ahenija, većinom s pernicom; vel. broj kompozita su korisne, lekovite i ukrasne biljke.

GLAVUTAK, prir. stub od rastresita materijala, na čijem se vrhu nalazi stena, kao neka glava; postaje na taj način što stena onemogućava spiranje rastresitih čestica ispod nje.

GLAGOL (lat.: verbum), vrsta promenljive reči koja označava radnju, bivanje ili stanje. (pisati, rasti, bolovati), a pomoćni (jesam, biti i hteti) služe i za obrazovanje slož. glag. oblika (došao sam, poći ću); pored pravilnih ima ih nepravilnih i defektivnih; po trajanju radnje dele se na: trajne (pevati, plakati), trenutne (sevnuti, skočiti), učestale (lupkati, zivkati), svršene ili perfektivne (poći, poleteti), nesvršene ili imperfektivne (dobivati, primati); po predmetu radnje na: prelazne ili tranzitivne: čitati (knjigu), kopati (zemlju); neprelazne ili intranzitivne; stojati, sedeti, nestati, umreti; g. može biti: povratan ili refleksivan, kad je radnik radnje u isto vreme njen predmet i označava se povr. zam. sebe, se (umivati se, porezati se); uzajamno-povratan ili recipročan kad 2 ili više subjekata vrše uzajamno radnju jedan na drugom: tući se, svađati se, ljubiti se; svaki g. ima: neodređeni način ili infinitiv, bezličan oblik kod kojeg nije određeno lice koje vrši radnju: nositi, prodavati, učiti; osnovu a) infinitivnu, koja se dobiva odbijanjem inf. kast. -ti (vide-ti, strada-ti, žuri-ti); b) prezentsku, dobivenu odbijanjem lična nast. 2. l. j. prezenta (moli-š, trese-š); pridev prošli ili radni (aktivni) sa nast. -o, -la, -lo, koji služi za pravljenje složenih glag. oblika (vladao, čitala, postalo); pridev trpni (pasivni) sa nast. -(e)n, -(e)na, -(e)no ili -t, -ta, -to, za pravljenje oblika trpnog stanja prelaznih g. (tres-en, kresnu-t, zabiv-en, peva-n, noš-en); prilog prošli (nepromenljiv), koji pokazuje radnju koja se desila pre radnje ličnog glag. oblika uz koji stoji (došavši do reke, skoči u vodu; prilog sadašnji (nepromenljiv), koji pokazuje radnju koja se dešava u isto vreme kad i radnja ličnog glag. oblika uz koji stoji (idući kući, sretnem prijatelja), → particip; složene oblike, koji se prave od radnog (aktivnog) glag. prid. ili infinitiva i pomoćnog g. jesam, biti i hteti: davno prošlo (bejah našao), prošlo (našao sam), buduće (naći ću); predbuduće ili futur egzaktni (budem hteo) i pogodbeni način (učinio bih).

GLAGOLjICA, najstarija sl. azbuka; sastavio sv. Ćirilo prema grč. brzopisnim slovima, popunivši je možda slovima iz dr. istočnjačkih azbuka i kombinacijama; ima 40 slova; iz Moravske i Panonije doneli je na B. P. učenici Ćirila i Metodija; dopirala i do Rus; od 10. v. potisla je ćirilica; kod Hrvata se dugo borila s latinicom i sačuvala u dalm. i hrv. Prim. sve do polovine 19. v.; javlja se u 2 oblika: obla, starija, panonsko-makedonska, i uglasta, mlađa, hrv.; 1. glagoljska knj.: Misal, štamp. u Ven. 1483. Glagoljaši, nar. svešt. u Hrv., sačuvali st.-sl. bogosluženje još od Ćirila i Metodija, pisano glagoljicom.

GLAD, potreba za jelom, nastupa kad počnu da se troše hranljive rezerve u tkivima (preventivna g.) ili kad se te hranljive rezerve iscrpu i sama tkiva počnu da se jedu (prava g.). Preventivna g. lokalizovana je u želucu i zasićuje se obedom. Prava g., opšta senzacija vezana za izgladnelost tkiva i potrebom za njihovom reparacijom. Gladovanje, delimično ili potpuno lišenje hrane, povlači za sobom potrošnju hranljivih rezervi u organizmu, prvo ugljenih hidrata (glikogena), zatim masti i belančevina; opadanje telesne težine (mršavljenje); čovek može da izdrži potpuno g. 4-6 nedelja, konj 3-4 nedelje; pri tom mladunci umiru brže od odraslih (novorođenče izdrži najviše 3-5 dana); kod iste životinjske vrste postoje individualne razlike: uhranjeni i veći otporniji su od mršavih, odn. od malih; prinuđeni na rad manje su otporni od onih koji ne rade itd.; za vreme g., pored izrazitog mršavljenja, zapaža se: zaustavljanje sekrecija, količina mokraće znatno smanjena i jako kisela, usta suha, mišićna i srčana pareza, najzad komatozno stanje s padom tmpt. (26°-30°), i smrt; metod lečenja raznih bolesti g. nema


File: 0266.png---\Rasic\Jan\------------------------------------------

nikakvog naučnog osnova; sprovođena bez lekarskog nadzora čak opasna po život.

GLADA, primit. koliba za stanovanje pastira leti na katunu; gradi se od kamena u suhozidicu, a pokriva grubo tesanim daskama ili lubom; rasprostranjena po Zeti i crnog. Brdima; sličnih koliba ima i kod Arbanasa (bun ili ban); kod Kuča bilo g. i od pustova.

GLADIJATORI (lat.), mačevaoci, profesionalne atlete kod st. Rimljana, izvodili borbe s kopljima i mačevima, koje se završavale smrću jednog g.; često se borili i protiv životinja, a kasnije i protiv hrišć., u areni; njihove borbe ukinute tek posle pobede hrišć.

[Illustration]

GLADIĆ Ivan, barokni slikar iz 17. v.; njegovih portreta ima Nar. galerija u Ljubljani.

GLADIŠ, gladiševina, zečji trn (Ononis spinosa, fam. Papilionaceae), onizak bodljikav žbunić livada i neograđenih mesta, tročlana lista, leptirasta ružičasta cveta; koren sadrži 2 glikozida, kalcijum-citrat, šećer, smolu, 1 etersko i 1 masno ulje; upotrebljava se u obliku čaja kao sredstvo koje tera na mokrenje; u med. se danas retko propisuje. Gladišev leptir (Lycaena, fam. Papilionidae), plave boje krila, odozdo i po telu pepeljast; najradije sleće na stene ili pesak.

GLADKOV Fedor (• 1883.), popularni sovjetski pisac, realist; slika sovjetsko stvaranje i preporod čoveka u radu; gl. delo: Cement.

GLAZBA → muzika. Glazbeni zavod u Zagrebu, osn. 1827.; od njegove muz. šk. postala državna Muz. akad., a on sam koncentrisao svoj rad na muz. izvođenja G. matica, muz. ustanova u Ljubljani, značajna za nac. i muz. razvoj Slov.; najveća delatnost hora G. m., koji još pre svet. rata postigao značajne rezultate i učinio mnogo za jsl. muz. kulturu; pravila turneje po inostranstvu; ima i svoju muz. šk., a izdaje i muz. dela.

GLAZGO (Glasgow), najveći ind. i trg. grad u Škotskoj, 2. po veličini u V. Brit. (1,1 mil. st.), na r. Klajdi; kameni ugalj i gvozdena ruda u okolini omogućili razvoj metalurg. ind. (čelik, mašine, brodovi); tkst. i hem. ind.; katedrala (1200.-1316.), univ. (1450.), v. med., teol., thn., poljopr. šk.; do G. dolaze morske lađe.

GLAZENAP Sergej Pavlović (• 1848.), astronom, prof. Lenjingradskog univ.; poznat sa svojih ispitivanja dvojnih zvezda; gl. delo: Komete.

GLAZER Karol d-r (1845.-1913.), knjiž. istoričar; bavio se mnogo indoevr. filologijom i prevodima Kalidasovih drama; gl. delo, Zgotovila slovenskoga slovstva, rad više biogr.-filološki nego knjiž. i estetski, ali veoma koristan.

GLAZUNOV Aleksandar K. (• 1865.), rus. pijanist, direktor petrogradskog konzervatorijuma; komponovao: simfonije, svite, simf. poeme, uvertire i dr. za orkestar, kvartete, klavirske sonate i komade, balete, koncert za violinu, pesme, kantate i dr.; napisao po sećanju uvertiru za operu Knez-Igor od Borodina, koju završio s Rimskim-Korsakovim.

GLAZURA (nem.-lat.), spoljašnja prevlaka na keramičkoj robi; finija roba se prevlači slojem lakše topljive kašaste mase, koja po svom sastavu približno odgovara materijalu od kojeg je izrađena roba, pa se peče na tmpt. topljenja g.; hlađenjem g. prelazi u staklastu masu, koja obrazuje nepopustljiv sloj; obična grnčarska roba prevlači se g. koja sadrži gleđ (olovo-oksid).

GLAJVIC (Gleiwitz), varoš (106 000 st.) u Šleziji (Nem.), blizu polj. granice; ind. gvožđa i stakla; u okolini ugalj.

GLAJHEN-RUSVURM, Karl Aleksander (Gleichen-Russwurm, • 1865.), nem. pisac, pod uticajem klasične kulture; pisao studije o Šileru i Svetsku ist. u anegdotama; gl. dela: Osveta, Tvorci i sila (romani) Tragedija lepote, Neprijatelj sa svih strana (drame).

GLAJHENBERG, (Gleichenberg), banja (800 st.), u Štajerskoj (Austr.).

GLAMA, kuklja, čukasti, osamljeni vrhovi s 1 strmijom stranom; poglavito od krečnjačkih stena; česti u ji. Srbiji.

GLAMOČ 1) varošica i sresko mesto (1. 900 st.) na z. obodu Glamočkog Polja (Vrbaska Ban.); razvila se u privr. središte svoje okoline krajem 1. polovine 19. v. 2) glavoč, glamac (Gobiidae), morske ribe malog porasta, krupne glave; žive pretežno na dnu mora; neke vrste izlaze povremeno na obalu; druge grade gnezdo za ikru; veći broj vrsta u svima morima; meso ukusno. Glamočarka, mala trostruka mreža stajaćica za lov. g. Glamočko Polje, vel. karsno polje, gotovo podnevačkog pravca (133,5 km²) si. od Livanjskog Polja (Vrbaska Ban.); ponornice Ribnik, Jaruga i Vrba plave j. i i. deo u kišovitoj sezoni i pretvaraju ih u period. jez.; gl. mesto Glamoč.

GLANS (lat.), prednji deo penisa (→ glavić) i klitorisa.

GLARUS, kanton (685 km²) u Švajc., u podnožju Glaruskih Alpa; stan. (34 000) se najvećim delom bave stočarstvom, manje zemljr. i ind. (tkanine); gl. mesto G., tržište za stoku i tkst. ind.

GLAS 1) treperenje donjih glasnih žica izazvano vazduhom istisnutim iz pluća; da bi on postao potrebno je: da su g. žice zategnute i da se izdahnuti vazduh nalazi pod pritiskom većim nego pri običnom izdahu; kod g. razlikujemo: jačinu, koja zavisi od širine treperenja g. žica, odn. od jačine izdaha; visinu, koja zavisi od zategnutosti i od dužine g. žica kao i od jačine pritiska izdahnutog vazduha; širinu (pri pevanju 2-2½ oktave, pri govoru ½ oktave), koja prema muz. skali odgovara sopranu, mecosopranu, kontraltu, tenoru, baritonu i basu (kod svakog od njih niski tonovi potiču iz pluća, a visoki iz grla); boju, koja zavisi od broja i visine harmonika (npr. grleni g. pored osnovnog tona ima 6-8 harmonika koje ga, pojačane u ustima i nosu, iz osnova menjaju); g. se dele na: ženske: sopran i alt, i muške: tenor i bas; sem toga postoje: mecosopran, koji ima razvijenije donje tonove, i bariton, koji ima razvijenije visoke tonove u basu. 2) najprostiji, osn. deo govora, od kojeg su sastavljene reči; u našem knjiž. jeziku ih ima 30, a u dijalektima i više; dele se na → samoglasnike i → suglasnike. 3) pojedini delovi iz kojih je sastavljeno 1 muz. delo. G. srpske kralj. akademije → Srp. kralj. akademija. G. Crnogorca, zvanični crnog. list; izlazio jednom nedeljno na Cetinju 1873.-1915.; pratio ceo život u Crnoj Gori; donosio ponešto i knjiž. priloga. Glasne žice, glasnice → grkljan. Glasovni zakon, pravilo primenjeno na iste jezičke pojave 1 epohe radi njihovog objašnjenja (npr. izjednačavanje po zvučnosti, jotovanje i dr.). G. promena, promena artikulacije, najviše zvučnosti i umekšanosti 1 glasa pod uticajem drugog; nastaje pri tvorbi reči i oblika: rob -- ropski; kost -- košću.

GLASANjE, akt kojim birač određuje svoje pretstavnike u izbornim telima; g. je pojedinačno ako birač bira 1 pretstavnika (tada je drž. teritorija podeljena na onoliko izbornih srezova koliko ima predstavnika); ako birač daje svoj glas odjednom za više pretstavnika, onda postoji g. po listama; u tom slučaju drž. teritorija je podeljena na manji broj većih izbornih jedinica, izbornih okruga, a stranke ističu čitave liste kandidata; u prilog ovakog g. navodi se da je manje izborne korupcije i slabiji pritisak na birače kad ih ima mnogo; zatim širi je program, a nije uskog lokalnog karaktera kao kod pojedinačnog g.; ovim putem se jedino može ostvariti → srazmerno pretstavništvo; protiv g. po listama se može reći da je teže biraču da vrši samostalan izbor, jer ne poznaje sve kandidate; tu se dešava da nosilac liste, koji je poznata ličnost, omogući ulazak u parlament licima za koja inače ne bi niko glasao; g. je javno kada glasač javno kazuje ime kandidata za kog glasa (tako u našem izbornom zakonu), a tajno kad glasač daje svoj glas kuglicom ili u zatvorenom omotu; tajno g. omogućuje veću slobodu izbora, jer umanjuje pritisak kandidata na birače, koji često od njega zavise.

GLASE (frc.), tanka, fina uštavljena jagnjeća i

јарећа кожа, за израду рукавица и др.

GLASER Janko (• 1893.), pesnik, prof. slov. i germ. filologije; zanimljiv ogled o Župančiću.

GLASIJA (frc.), zemljom nasuti deo na otvorenom zemljištu ispred tvrđave; služila da otkloni mrtve uglove ispred tvrđave; stoga njenom vencu (spoljnom nagibu g.) davan takav nagib da bude u produženju linije koja je od vatrene linije išla visinom venca grudobrana ili nešto niže (oko ½ m) od ove.

GLASINAC, karsno polje na SI od Sarajeva (Drinska Ban.); mnogo preist. gradina i starina iz latenskog, rim. doba i sr. v.; napredan stočarski kraj; gl. mesto Sokolac.

GLASNIK 1) vesnik, 2) časopis; povremeno glasilo nekog društva ili ustanove. G. društva srp. slovesnosti, 1. naučni organ u Srbiji, počeo izlaziti 1847. incijativom J. Ster. Popovića; od 18. v. dobio naziv G. Srp. učenog društva; od njega izišlo 75


File: 0267.png---\Rasic\Jan\------------------------------------------

svezaka 1. reda, sa raspravama; i 15 knj. 2. reda o građom; prestao 1892. G. Etnografskog muzeja u Beogradu, naučni časopis; izlazi od 1926.; dosad izišlo 10 knj. sa vel. brojem članaka i priloga etn. sadržine; pored njega Etnogr. muzej izdaje Posebna izdanja (od 1930.) i Uputstva (od 1935.). G. Zemaljskog muzeja za B. i B., naučni časopis; izlazi od 1889.; dosad izišlo 47 knj. s obilnom građom iz ist., etn., arhl. i prir. nauka. G. Matice dalmatinske → Matica dalmatinska. G. Skopskog naučnog društva, izlazi u Skoplju od 1925.; donosi članke, beleške i ocene iz obl. humanističkih i prir. nauka, ukoliko se odnose na J. Srbiju; objavljeno dosad 15 opsežnih knj., s dobrim prilozima. G. Hemiskog društva Kralj. Jugoslavije, izlazi u Beogradu; naučni časopis za čistu i primenjenu hem.; jednovr. stručni časopis Univ. u Beogradu.

GLASNICI, zvučni suglasnici koji u izvesnim slučajevima mogu biti samoglasni: v, j, l, lj, m, n, nj, r; mogu stojati i ispred bezvučnih suglasnika i posle njih; pri podeli na slogove ne prenose se u idući slog, ako posle njih dolazi neki suglasnik: maj-ka, kar-ta, školj-ka.

GLASPEL Suzana (• 1882.), s.-amer. dramatičarka i glumica; osn. u Provinstaunu pokret Litl-Teatra, pisala komade za Provinstaun Plejers, u kojima i sama igrala i bila reditelj.

GLASHITE (Glashütte), varoš (3100 st.) u Saksonskoj (Nem.), ind. časovnika.

GLAUBERIT (po hemičaru R. Glauberu), sulfat natrijuma i kalcijuma (Na₂SO₄. SaSO₄), monokliničan mineral, bezbojan, beo ili raznoliko obojen; male tvrdine (2,5-3) i gorko-slana ukusa; nalazi se u sonim ležištima u Halštatu, Štrasfurtu i dr.; kod nas nađen u sonim naslagama u D. Tuzli. Glauberova so, natrijum-sulfat, kristalan, bezbojan, lako rastvorljiv u vodi, gorko-slana ukusa; u med. se upotrebljava radi čišćenja creva; ima ga i u nekim miner. vodama.

GLAUK 1) ribar, pretvoren u morskog boga. 2) otac Belerofontov, kog proždrli njegovi konji što je prezreo Veneru.

GLAUKOM (grč.), zelena mreža u oku; zenice raširene, iz njih se odbija zelenkast refleks; nastaje usled pojačanog pritiska u oku; dovodi do slepila; javlja se mahom kod starijih ljudi, a i kod dece; subjektivni znaci: uveče oko plamena sveće šareni kolutovi »dugine boje«, bol glave i oka, opadanje vida, suženje vidnog polja; lečenje: operacija; ali ako bolest dovede do slepila, operacija ne može vratiti vid, niti ga popraviti.

GLACIJALAC (lat.), koji je u vezi sa ledom, lednikom. G. akumulacija, odiranje, snošenje i taloženje materijala od strane lednika; oblici: morene, drumlini, esar, sandr. G. doba, geol. doba koje se odlikuje vel. rasprostranjenjem lednika (→ ledeno doba). G. erozija, koju vrše lednici i tim stvaraju poseban g. reljef. G. reljef, svi oblici u reljefu zemljine površine postali g. erozijom (cirk, valov, g. pregača, g. ramena, komčići) i g. akumulacijom (morene, drumlini, esar, sandr). Glacijacija, sve pojave u vezi sa trajnim snegom (snežanicima) i ledom (lednicima) na Zemljinoj površini. Glaciologija, grana geomorfologije; proučava sve pojave i erozivni rad kod lednika.

GLEDALIŠČE (slov.), pozorište; pozorišni život u Slov. otpočeo krajem 16. v., kad se prikazivale jezuitske pretstave u Rušama (kod Maribora), na lat. i slov. jeziku; 1. javnu pretstavu davali pitomci ljubljanske jezuitske kolegije (1670.); Andrej Šuster Drabošnjak, pesnik-seljak, napisao Pasionsku igru, koja se izvodila krajem 18. i početkom 19. v. Narodno g., u Ljubljani, otpočelo rad krajem 17. v. kada se javile i pretstave svetovnog repertoara (izvodili nem. glumci u ljubljanskom magistratu, zem. dvoru i zamku grofova Auersperga); stalno poz. podigli kranjski zem. staleži; u njemu se igralo na nem. i it. jeziku, a na slov. prvo pevane arije i kupleti koje s it. preveo baron Cojz; otac Damascen napisao 1. slov. libreto Belin, koji komponovao uč. Jakob Zupan; 1. slov. pretstava (komedija Županova Micika od Antona Linharta) bila u Deželnom g. (1789.); god. 1848. osnovano Slov. društvo i prikazano 12 dilet. pretstava, a 1850. osn. Gledališno društvo za stalno slov. poz., čije članove omela austr. vlada; stoga dilet. pretstave davala (1861.-1867.) Ljubljanska nar. čitaonica, iz čije sredine poteklo i osnivanje Dramatičkog društva (1867.), koje uspelo da udari temelj stalnom slov. poz. 1869.; prvo vreme poz. imalo pravo da daje samo 1 pretstavu mesečno, a kasnije 3-4; subvencija G. iznosila najpre 2 400 forinti, a od 1878. snižena na 1 000, zbog čega te sezone nije bilo pretstava; požar 1887. uništio poz. zgradu; novu poz. zgradu sazidao Kranjski zem. odbor i otvorio je 1892.; od 1915. i za vreme celog svet. rata G. bilo zatvoreno; posle rata opet osnovano Dram. društvo, koje otvorilo slov. g. u Ljubljani; danas se u st. Deželnom g. daje opera, a u nekadašnjem nem. poz. (sagrađenom 1912.-1913.) drama; krajem 1919. G. u Ljubljani postalo drž. Narodno g. u Mariboru, sen. ustvari 1899., otkad diletanti davali pretstave u Nar. domu; 1909. osn. J. Kejžar Dramatično društvo, u kojem igrali diletanti i gosti iz ljubljanskog g.; za vreme svet. rata u M. nije bilo slov. pretstava; 1919. obnovljeno Dram. društvo priredilo 1. pretstavu u Nar. domu, a odmah zatim osn. g. u b. nem. gradskom poz.; danas Mariborsko g. daje, uz pomoć države i gradske op., dramu, operu i operetu.

GLEDIĆSKE PLANINE, u j. delu Šumadije, i. i si. od Kraljeva; najviši vrh Samar (922 m).

GLEDIČIJA (Gleditschia triacanthos, fam. Papilionaceae), drvo perasta lista, vel. razgranata trnja i krupnih mahuna, poreklom iz S. Amer.; gaji se kao ukrasno drvo i za pravljenje živih ograda.

GLEDSTON Vilijam Evert (Gladstone, 1809.-1898.), engl. političar, min. i pretsednik vlade (1892.-1894.); sjajan govornik i vođ demokrat. stranke; uzalud se borio za irski hom-rul; u 2 maha dopunio izborni zakon i dao skoro opšte pravo glasa prvo ljudima, pa zatim i ženama; u istočnoj krizi (1875.-1878.) pomagao pokret Jž. Sl. za oslobođenje i najviše doprineo da se po Engl. raširi mišljenje da treba osloboditi balk. hrišć., a Turke proterati iz Evr.

[Illustration]

GLEĐ 1) olovo-oksid (PbO); upotrebljava se kao dodatak za izradu tzv. olovne glazure kod obične porozne grnčarske robe i kao sirovina za izradu → minijuma; čvrsta glazura na grnčarskoj robi naziva se istim imenom. 2) spoljašnja tvrda obloga krunice → zuba.

GLEĐEVIĆ Antun (1659.-1728.), dubrovački dramski pisac; imao oštar jezik i pero; dobre su mu satirične i ljubavne pesme, ali se najviše istakao kao dramatičar; njegove drame imaju pored opštih i naše motive; gl. dela: Belizario, Olimpija osvećena, Damira smirena (drame).

GLEZER Ernst (Glaeser, • 1902.), nem. pisac; gl. dela: Klasa 1902., Mir, Dobro u Alzasu.

GLETKA 1) cev s ogledalom; instrument za ekspeditivno spuštanje upravnih na terenu; tačnost manja od prizmine; principi se vide iz slike. 2) sprava za nišanjenje i viziranje (u avijaciji i kod brdskih i poljskih topova frc. sistema); utvrđena na pokretnom stožeru.

[Illustration]

GLEČER (nem.) → lednik.

GLIBODER → bager.

GLIGORIJE 1) († u 1. pol. 15. v.), osnivač man. Sv. Nikole u Sv. Gori, slavljen kao svetac; veruje se da je poreklom Srbin. 2) ep. raški, na početku 14. v.; istakao se kao knjigoljubac i pažljiv prepisivač svetosavskog nomokanona, koji je dovršio 1305.

GLIGORIJEVIĆ Hadži Prodan, vojvoda 1. ustanka, rodom iz Sjenice, gde bio trgovac; istakao se u borbama 1808. postao vojvoda u Starom Vlahu; 1814. digao ustanak protiv Turaka u čačanskom kraju, koji izbio u nevreme, bez prethodnih veza i stoga brzo bio ugušen; posle tog neuspeha X. P. se prebacio u Austr., a potom u Vlašku; učestvovao 1821. u grč. ustanku protiv Turaka u Vlaškoj, ali tu nije ostavio dobru uspomenu.

[Illustration]

GLIKA Mihailo, viz. hroničar iz 12. v.; pisac Hronike.

GLIKEMIJA (grč.), prisustvo šećera (glikoze) u krvi; normalno (0,1% g), povećano (0,3% g) ili smanjeno (0,05% g). Glikogen, životinjski skrob, složeni ugljeni hidrat (polisaharid), sličan biljnom skrobu; nalazi se u organizmu rastvoren ili deponovan gotovo u svim ćelijama, mada nije njihov neophodan sastojak; srazmerno težini organa najviše ga ima u jetri, zatim u mišićima; u jetri se razlaže pod dejstvom fermenta na glikozu i


File: 0268.png---\Rasic\Jan\------------------------------------------

tako nadoknađuje sagorelu glikozu u tkivima; služi kao rezervna hrana. Glikoza, glukoza, dekstroza, grožđani šećer, aldo-heksoza, prosti ugljeni hidrat (monosaharid); ima je u biljnom (voću, povrću) i u životinjskom carstvu (u medu, krvi, stoga i krvni šećer); skoro svi ugljeni hidrati koje unosimo hranom preobraćaju se u g.; u crevima i jetri ugljene hidrate može naš organizam da iskoristi (izuzev levuloze) samo kad su dovedeni u stanje g.; osim ove energetske uloge g. održava i štiti normalno stanje koloida (naročito proteina); dobiva se hem. putem dejstvom razblaženih miner. kiselina na skrob ili dekstrin i inverzijom običnog šećera; služi za dobivanje alkohola, sirupa, bonbona. Glikozidi, glukozidi, opšte ime za tela u raznom bilju koja hidrolizom daju glikozu; jedinjenja šećera, većinom groždanog, sa 1 ili više dr. materija; slični eterima; jako rasprostranjeni u biljnom carstvu; tipičan pretstavnik amigdalin, sastojak gorkog badema; pri kuvanju s razblaženim alkalijama ili kiselinama raspadaju se pod dejstvom → encima, ili kiselina u šećer i dr. sastavni deo; najprostiji se prave i sintetički. Glikozurija, prisustvo glikoze u mokraći; ima je više vrsta: fzl. (mala količina uvek prisutne glikoze u mokraći); alimentarna (usled vel. unošenja ugljenih hidrata hranom, kad je jetra bolesna); g. usled hiperglikemije (npr. kod dijabetisa), i renalna (gde nastupa izlučivenje glikoze mokraćom, mada njena količina u krvi normalna, a usled oboljenja bubrežnog filtra). Glikol, tečnost bez boje i mirisa, a sladunjava ukusa; dvohidroksilan alkohol, čini sredinu između običnih alkohola i glicerina. Glikoliza, sagorevanje glikoze u krvi; nastupa posle izlaska krvi iz krvnih sudova; proces se vrši pod dejstvom glikolitičnog fermenta, agensa po osobinama sličnog dijastazama.

GLIKON, grč. vajar iz 1. v.; živeo u Rimu; njegovo delo Farneski Herakle.

GLINA 1) d. pritoka Kupe; izvire s karsne visoravni s. od Slunja. 2) varošica i sresko mesto (2320 st.) na ušću Maje u G. (Savska Van.); fabrika štapova i bičeva.

GLINA, opšti naziv za materijal sastavljen od veoma sićušnih čestica (0,0001-0,002 mm u prečniku) kaolina, s isto tako sitnim zrncima kvarca, feldspata, granata, turmalina, ljuspicama liskuna i dr. minerala; kad su suhe, jako su higroskopne i upijaju masti, a kad su zasićene vodom plastične su i lepljive; odaju karakteristični miris. Ilovača, peskovita žućkasta g.; sadrži oksid gvožđa i karbonat kalcijuma. Uma, maska zelenkasta, plavičasta ili siva g.; sadrži magnezijum i stoga jako upija masti (suknarska zemlja); upotrebljava se da se iz izrađenog sukna izvadi mast; ponekad služi i umesto sapuna. Glinac, stena koja postaje očvršćavanjem (okamenjavanjem) gline u toku dugog vremena.

GLINKA Mihail I. (1804.-1853.), začetnik rus. nac. operskog stila i operski kompozitor; radio pod uticajem nem. romantičara, Berlioza i Lista; iskorišćavao nar. muz. motive; komponovao: opere Život za cara i Ruslan i Ludmila, fantaziju Komarinskaja, 2 šp. uvertire, pesme, horove, crk. muz.

GLIOM (grč.), izraštaj sagrađen od vezivnog živčanog tkiva, najčešći tumor živčanog sistema; razvija se u raznim delovima mozga; može dostići veličinu pesnice; razne čvrstine, jasnih ili nejasnih granica kada daje utisak malignog tumora.

GLIPTOTEKA (grč.), zbirka ili muzej vajarskih radova; najčuvenije u Minhenu i u Kopenhagenu.

GLISADA (frc.), u avijaciji: → klizanje na krilo. Gliser, lak čamac vel. brzine i veoma malog gaza, teran motorom i vazdušnom helisom, klizi površinom vode.

[Illustration]

GLISTE, naziv za više grupa crva, u prvom redu za člankovite i valjkaste. 1) člankovite g. (Annelida), grupa crva sa dobro razvijenom telesnom dupljom i jasnom člankovitom građom tela; telesni zid sagrađen iz pokožice i mišićnog sloja; unutarnji organi (polni, bubrežni, ganglije), po pravilu člankovito raspoređeni; telesni članci nose u principu po 1 par nastavaka (parapodija) naoružanih čekinjama, koji služe za pokretanje; obično na tim nastavcima smeštene i škrge, ali se disanje vrši i kroz kožu; kod morskih č. g. razviće sa preobražajem (larveni oblik trohofora); mnoge č. g. razmnožavaju se i deobom; najveći broj živi u moru (→ polihete), ostale u slatkoj vodi, ređe na suhu, u vlažnoj zemlji (kišne g.); u č. g. se ubrajaju i pijavice. 2) valjkaste ili končaste g. (Nematoda), po pravilu jako izdužena tela, uvek nečlankovite, čvrste kutikule na pokožici, vrpčasta nervna sistema, bubrežnih organa u obliku vodenih sudova, cevastih polnih organa; njihovi pretstavnici razlikuju se osobito po načinu života; mnogi od njih paraziti životinja i biljaka; odlikuju se vel. plodnošću i izazivaju katkad teška oboljenja kod čoveka i domaćih životinja; oblici sa slobodnim načinom života žive u slatkoj vodi, morima ili vlažnoj zemlji. Vel. štetočine kult. biljaka: Tylenchus, sitna g., živi u zrnevlju žita i kvari ga; mladunci dospevaju sa zaraženim zrnom u vlažnu zemlju, zaraze isklijalo žito i najzad se usade u mlado zrno; rod Heterodera, vel. štetočina šeć. repe; izvesne druge vrste žive parazitski u različitim biljkama. V. g. žive parazitski i u mnogim zglavkarima; g. koje žive u čovečjem telu dele se na valjkaste (Nemathelminthes) i pljosnate (Plathelminthes). Valjkasta zvana dečja g. (Ascaris lumbricoides) duga 20-25 sm (ženka) ili 15-17 sm (mužjak), zašiljena na oba kraja; usta imaju 3 usne; živi u tankom crevu, naročito kod dece od 3-10 god.; obično ih ima 5-6, a može ih biti i po nekoliko stotina; ženke nose veoma vel. broj jaja, koja se mogu videti pod mikroskopom pri pregledu stolice; jaja se pretvaraju u embrione u toku od 30-40 dana u vodi ili vlažnoj zemlji (pri povoljnoj tmpt.); kao embrioni mogu dugo živeti i onda su zarazni za ljude; deca se najčešće zaraze igrajući se po zemlji i uzimajući hranu zaprljanim rukama; embrion se u crevima, za 5-6 nedelja, pretvara u odraslu g.; ove g. mogu izazvati toksično dejstvo, traumu, infekciju, draženje, zapaljenje i nervne pojave; leči se santoninom (po 1 sg za svaku god. starosti) i kalomelom. Oxyuris mali, beo crvić, dug 2-5 mm (mužjak) ili do 12 mm (ženka); živi u debelom crevu čoveka; ženka prepuna jaja izlazi napolje sa stolicom, isprazni sva jaja (nekoliko hiljada) i uklupča se; pojedine ženke ostanu na čmaru, izazivaju svrab i tu se oslobode od jaja, koja se već pretvorila u mlade embrione; češanjem čmara može dete zaraziti prste i posle ponova uneti embrione u usta (autoinfestacija); u toku 2 nedelje od embriona se razvija odrastao crvić; izaziva nervne simptome, zatim pojave u genital. organima, pa i zapaljenje slepog creva; lečenje teško, naročito kod dece, koja se noću nesvesno češu po čmaru i sama sebe zaražuju. Trychocephalus, duga 3-4 sm, živi poglavito u slepom crevu. Pljosnate g. → pantljičare, ehinokokus.

GLICERIN (grč.), trovalentni alkohol C₃H₅(ON)₃; gusta, bezbojna sladunjava tečnost sa specif. tež. na 15° 1,265; dobiva se kao sporedan produkt prilikom prerade masti u stearin i olein i u fabrikama sapuna, kada se saponifikacija vrši gašenim krečom, ili ređe iz lužine posle završenog kuvanja sapuna; upotrebljava se za izradu eksploziva (nitroglicerina), u kozmetici i med., kao dodatak štamparskim bojama, kao tečnost za prenošenje pritiska kod hidrauličnih presa itd.; proizvodnja sirovog g. vezana uglavnom uz veće fabrike sapuna u zemlji. Gliceridi, jedinjenja glicerina i masnih kiselina; masti i ulja su: g. palmitinske, stearinske i oleinske kiseline.

GLICINA (grč.) → vistarija.

[Illustration]

GLIŠIĆ 1) Aleksandar (1873.-1912.), peš. ppuk.; u ratu 1912. komandovao 7. pukom, odlučio pobedu u kumanovskoj bici, u kojoj i poginuo; objavio više članaka u voj. časopisima. 2) Dragomir (• 1872.), slikar; učio u Minhenu; slika najviše predele, portrete i mrtvu prir.; pripada grupi umerenih impresionista, koji se približuju akad. realizmu. 3) Ljubiša (• 1888.), botaničar, prof. beogr. univ.; važniji radovi: Razviće ženske H-generacije i embriona u rodu Ramondia, Razviće ženskog gametofita i endosperma u Haberlea rhodopensis, O obrazovanu endosperma i haustorija kod Orobanche hedere i Orobanche gracilis; za Sveznanje obradio botaniku. 4) Mališa (1885.-1915.), slikar; u 1 vreme scenograf beogr. Nar. poz.; ostavio malo slika, većinom pejzaža i scena iz rata, rađenih impresionistički. 5) Milovan (1887.-1908.), pripovedač; korektor Držav. štampar., dramaturg Nar. poz. (1881.-1898.) i pomoć. uprav. Nar. biblt. (1900.-1908.); imao u svojoj prirodi izvesnog humora, koji unosio najpre u svoje sa-*


File: 0269.png---\Rasic\Jan\------------------------------------------

  • stave u ondašnjim šaljivim listovima Vragolanu

i Vrzinom kolu, a kasnije i u pripovetke i komedije; 1 od gl. tvoraca seoske pripovetke kod Srba; u pripovetkama, koje nisu uvek dovoljno knjiž. razvijene, ima dosta zapažanja, mnogo života i puno osećanja; najbolja mu Prva brazda; od 2 njegove drame Podvala ima dublji soc. značaj i knjiž. vrednost, dok su Dva cvancika više lakrdija; bio i plodan i dobar prevodilac; naročito mu dobri prevodi s rus. (Rat i mir, Oblomov, Mrtve duše i dr.). 6) Omilj (1892.-1912.), oficir i četnički vođ; poginuo u borbi s Bugarima (17./3. 1912.).

[Illustration]

GLOB, globus (lat.), lopta koja pretstavlja Zemlju; međusobni položaj tačaka na Zemljinoj površini vernije se pretstavlja na g. nego na kartama; ima ih koji pretstavljaju nebeski svod. G.-pozorište, najpoznatije b. engl. javno poz.; suvlasnik mu bio i Šekspir, koji u njemu davao svoje pretstave; ležalo na j. obali Temze; sazidano 1598.-1599., izgorelo 1613. Globalan, okrugao (npr. g. suma). Globtroter (engl.: kasač po Zemlji), ljudi koji putuju oko sveta. Globusna projekcija, kartografska p., kod koje su svi podnevci i uporednici, izuzev srednjih, kružni luci; upotrebljava se za pretstavljanje zemljinih hemisfera.

GLOBULIN, vrsta belančevine, nerastvorna u vodi, rastvorna u rastvorima soli.

GLOVACKI Aleksandar → Prus Boleslav.

GLOG (Crataegus monogyna, fam. Rosaceae), šib s trnjem, belih sitnih cvetova u obilnim cvastima i duboko usečena lista; crvenkast plod nalik na sitnu krušku; raste po šibljacima i hrastovim šumama u Evr., Az. i Afr. 2) glogovnjak, glogov bijelac (Aporia crataegi), naš najpoznatiji dnevni beli leptir, belih krila sa crnim žilicama; biljna štetočina; javlja se početkom leta kad ženka nosi do 150 jaja na lice lišća voćaka; izlegle gusenice, pepeljastosive i obrasle beličastim bodljikavim dlačicama, nanose do jeseni malo štete; zimu provode u gnezdima od 2-3 suha lista skupljena paučinom, a odmah sproleća napadaju pupoljke i lišće i do početka leta izrastu u dužinu do 4-5 sm; suzbijanje: okupiti i spaliti preko zime gnezda; organizovati skupljanje i uništavanje jaja, lutaka i leptirova; protiv gusenica prskati i zaprašavati arsenovim sredstvima.

GLOGOVAC 1) selo kod Koprivnice (Savska Ban.); rudnik lignita.

GLODARI (Rodentia), red sisara: otsutstvo očnjaka, sekutići u obliku glodnjaka stalno rastu i troše se pri upotrebi; izraziti biljojedi, rasprostranjeni po celom svetu; u ekon. prirode igraju vel. ulogu; mnoge vrste štetočine; neke imaju skupoceno krzno.

GLOKSINIJA (Sinningia spacciosa, fam. Gesneriaceae), ukrasna biljka, poreklom iz J. Amer.; gaji se zbog vel. i lepo obojenih cvetova.

GLOMEN, najveća r. u Norv. (600 km); uliva se u Skagerak; njom se splavare drva.

GLONAR Joža (• 1885.), filolog, od 1919. bibliotekar Licejske biblt. u Ljubljani; prevodio sa sl. i nem. jezika; najviše se istakao kao knjiž. i naučni kritičar; njegove kritike odaju čoveka s dosta znanja, ali nisu uvek pravedne.

GLORIA (lat.), slava. G. in excelsis Deo (lat.: Slava bogu na visini!), 2. deo mise. Glorijeta (lat.-frc.) 1) mali paviljon u vrtu napravljen za uživanje i lep izgled. 2) kućica podizana, naročito u 18. v., po vladarskim i aristokratskim vrtovima oko dvora. Gloriola (lat.), obeležavanje božanskih i svetiteljskih lica znacima; poznato u ant. um., u bramanizmu i budizmu, a od 4. v. i u hrišć. um.; razlikuju se: nimbus (lat.: oblak), svetli krug oko glave, i aureola oko celog tela. Glorifikovati, veličati, slaviti, uznositi.

GLOSA, kod st. Grka reči koje treba objasniti, obično sadržavale analizu teksta, hipotezu slučaja i pokušaj da se pomire kontradiktorna rešenja u tekstu. Glose, obrada rim. prava u sr. v. putem dopuna; prvobitno vršeno sa strane pored redovnog teksta, ali ubrzo prešle u sam tekst. Glosatori, pravni naučnici koji obrađivali rim. pravo pomoću g.; središte ove šk. bilo uglavnom u Bolonji; najvažniji: Akursije (1182.-1260.), čiji čuven rad Velika glosa.

GLOSITIS (grč,). zapaljenje jezika; može biti samostalno oboljenje ili 1 njegova pojava. Površno zapaljenje, ograničeno zadebljanje i otvrdnuće ruba jezika usled draženja oštrim ivicama zuba, korena, naslaga zubnog kamena, oštrih ivica zubnih proteza; lečenje: ispiranje sa 3% rastvorom borne kiseline i otstranjenje uzroka. Duboko zapaljenje (g. parenchymatosa), posledica dubokih povreda jezika, uboda pčele, ose ili prelaza zapaljenja iz okoline na jezik; znaci: jezik otečen, osetljiv, otežano primanje hrane i disanje; tmpt. povišena, povećano lučenje pljuvačke; lečenje: upočetku led (u ustima i oblozi spolja), hrana tečna; kod apscesa: incizija, drenaža. Sekundarni g., posledica hron. oboljenja želuca ili luesa; lečiti prvobitno oboljenje. G. dissecans, urođeno stanje ili posledica hroničnog zapaljenja jezika nepoznatog uzroka; duž jezika prolazi duboka pukotina, a od nje s obadve strane slične pukotine i brazde tako da cela površina izgleda iseckana; lečenje: neuzimanje ljutih i kiselih jela; ako su pukotine bolne, lapis i ispiranje čajem od žalfije. Glosodinija, bodenje i pečenje u površini jezika bez vidljivog uzroka kod neuropata; lečenje: galvanizacija, brom. Glosoplegija, jednostrana ili obostrana oduzetost jezika usled oboljenja mozga, produžne moždine (siringomielija) ili povrede i oboljenja podjezičnog živca. Glosofaringeus (nervus glossopharingeus), 9. lubanjski živčani par, osećajni živac jezika i pokretač ždrela; služi čulu ukusa (→ živac).

GLOTIS (grč.), deo grkljana sastavljen od 2 glasne žice; ranije označavao šupljinu između glasnih žica. G.-edem, smatran nekad za samostalnu bolest; pretstavlja samo karakteristiku submukoznog zapaljenja na ulazu grkljana; može da izazove sufokaciju sa cijanozom; operativno lečenje: traheotomija.

GLOČESTER, varoš (53 000 st.) i pristanište na r. Severnu u Engl.; tkst. ind.; izvoz ruda.

GLUVA SEDMICA, 5. sedmica uskršnjeg posta kod kat. i prav., nazvana valjda po služenju bdenija u gluvo doba noći.

GLUVONEMOST, urođena g, kod dece iz brakova alkoholičara, bliskih rođaka ili duševno obolelih ili zadobivena u detinjstvu usled nekih zaraznih bolesti (akutno zapaljenje moždanih opni, vel. boginje, šarlaha i dr.); obično je prati nemoć. Gluvonemi imaju pravo da po svom traženju budu stavljeni pod starateljstvo; ako su nepismeni, ne mogu činiti testament. Vaspitanje g. otpočelo prvo u Šp. 1584., a 1. čitanka za njih izrađena 1620.; prvi zavodi za njihovo v. postali u Parizu 1770.; docnije vezano za pedagogiju osn. šk. (1829.); u v. g. nastao preokret 1889., jer se isticalo da je za nju metod gestova daleko bolji ako se želi da g. nauče i govor, pa nastava za g. dobila posebni oblik s posebnim zavodima (šk. za g.); bilo raznih metoda rada: pantomimički, grafistički, usmeno-ručni i maternistički, dokle se nije došlo do uverenja da se mora prema svakom učeniku drukčije postupati s obzirom na vrstu gluvoće; danas usvojen artikulacioni metod kao najbolji; u Jugosl. ima 4 takva zavoda; u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani i Jagodini s 40 odeljenja i 446 dece (što je nedovoljno, jer prema popisu ima 1948 g. doraslih za šk.). Gluvoća, može biti urođena, konstitucionalna ili stečena u toku života; prva obično samo deo opšteg, naslednog, degenerativnog oboljenja organizma; u većini slučajeva ide zajedno sa nemošću (→ gluvonemost); o lakšim vrstama → sluh. Gluvi i slepi u pravu imaju nepovoljan položaj; moraju biti stavljeni pod starateljstvo (pomoćništvo); ako su pritom još i nemi, oduzima im se svaka poslovna sposobnost.

GLUK Hristof Vilibald (Gluck, 1714.-1787.), nem. kompozitor, operski reformator i dirigent; 1. opere pisao u it. stilu; smatrao da muz. u operi treba da prati poeziju i da pojačava osećanja, a da su svi elementi u operi podjednako važni; pripremio put muz. drami; opere: Orfej i Euridika, Alkesta, Ifigenija na Tauridi, Aulida i dr.

[Illustration]

GLUKOZA → glikoza.

GLUMA, prvobitno: šala, igra; igra glumaca; um. prikazivanja čoveka, sposobnost ovaploćenja dramske radnje za oko i uho; kod st. Grka razvila se iz dioniziskih igara: kod Rimljana, koji je primili od Grka, razvila se naročito mimika; za razliku od Grka, Rimljani uveli, od doba careva, i ženu na scenu; u sr. v. prikazivali misterije najpre svešt. na lat., a kasnije i lajici na nar. jeziku; igralo se na otvorenom prostoru, na mnogo unapred konstruisanih pozornica (masioni);


File: 0270.png---\Rasic\Jan\------------------------------------------

prvenstveno bila vizuelna sa preteranom dikcijom bez emocija; pored ovih rel. prikazivala, izvodili putujući glumci lakrdije (komedija del arte) ili moralitete; dok u ostalim delovima Evr. prve profesionalne družine izvodile primit. scenske simbioze igre, pesme, g. i akrobatike; u Šp. (Lope de Vega i Kalderon) i Engl. (Šekspir) dizala se g. na viši um. stepen prirodnosti i čiste emocije, a u It. i Frc. renesansni stil g. se vraćao na ant. uzor; kasnije Molijer prvi ustao protiv lažne patetike visoke tragedije, ali tek pod uticajem Rusoa i engl. poz. počeo preobražaj u smislu prir. emocije; u Engl. se pojavile 1. putujuće družine za Henria VI; za Jelisavete g. dobila slobodniju mogućnost razvijanja; Čarls II podelio pravo prikazivanja predstava Devnantu (Djuks Kempeni) i Kiligrju-u (Kings servents); za Devnanta 1. put glumile i žene: u Nem. glumili u 15. c 16. v. cehovske zanatlije, dok se, pod uticajem engl. komedijanata, nisu stvorila principalstva s profesionalnim glumcima; pod uticajem frc. šk. nastala reforma g. u duhu idealističkog klasicizma, dok nije došao preobražaj u duhu engl. realizma; reakciju na taj realizam pretstavljaju nastojanja manhajmske, berlinske i vajmarske šk., koje tražile ideal lepote nad načelom istine; osnivanjem bečkog Burgteatra (1776.) digao se nivo pretstava do opasnog virtuoziteta u thn. g., dok nisu majningenovci vratili u poz. realistički stil; pored realizma Ota Brama pojavila se tendencija stilizovanja g. u duhu režiske koncepcije dela (Rajnhart), zatim, posle depresije ekspresionizma, opet stil realističke »n. stvarnosti« koji i danas vlada scenom. Glumačka škola u Zagrebu, osn. 1896., pod upravom zagrebačkog intendanta S. Miletića; radila 2 god.; ponovo otvorena 1909. pod upravom d-ra B. Gavele; učenje trajalo 3 god.; 1920. pretvorena u drž.ustanovu. G.-baletska škola u Beogradu, osn. kao otsek budućeg konzervatorijuma, 1921., subvencionisana od države; šk. traje 3 god. nije radila (1925.-1934.), zatim ponovo otvorena i prisajedinjena Nar. poz., čiji upravnik u isto vreme i direktor šk.

GLUMAC Dušan d-r (• 1899.), vanredni prof. bogosl. fak.; bavi se specijalno jevr. ist. i rel.; radovi: Soc. položaj žene kod st. Jevreja, Da li je poslednja Hristova večera pashalna? i dr.; saradnik Sveznanja.

GLUTEN (lat.), svi proteini iz pšenice; zaostaje kad se brašno zamesi i skrob ispere vodom; nije određeno hem. telo već smeša više njih; delom se rastvara u alkoholu, u vodi nerastvoran, lepljiv (→ lepak) i elastičan; uslovljuje kvalitet hleba; od njega se gradi hleb za dijabetičare. Glutin → želatin.

GLUCINIJUM, Gl, naziv za hem. element berilijum; upotrebljava se pretežno u Frc.

GLUŠAC Vaso d-r (• 1879.), prof. i senator; istaknuti nac. radnik, bavio se i ist. i ist. knjiž.; gl. rasprave: Povelje Matije Ninoslava, Nekoliko pitanja iz prošlosti B. i X., Srednjevekovna bos. država bila je pravoslavna, Jovan Skerlić.

GLjEBOV Igor (• 1884.), pseudonim rus. kompozitora i muz. pisca Borisa V. Afanasijeva koji je komponovao: opere Pepelko i Snežna kneginja, za decu, pantomine, balete, svite i dr.; napisao: Ruska pesnička umetnost u rus. muzici, monografije o Rimskom-Korsakovu, Čajkovskom, Musorgskom, Šopenu i dr.

GLjIVE (Fungi), vel. grupa taloznih biljaka, sličnih algama, ali bez hloroplasta, prema tome heterotrofni organizmi (saprofiti, paraziti); u širem smislu obuhvataju: bakterije (Bacteria), sluzaste (Myxomycetes) i končaste g. ili g. u užem smislu (Eumycetes); u užem smislu: telo sagrađeno od konaca (izuzetak čine Chytridiales, Saccharo-Musetaseae), koji se nazivaju konci ili hife; kod nižih g. (Phycomycetes) hife jednoćelične (bar u vegetativnom stadijumu), a kod viših (Ascomycetes, Basidiomycetes) hife su ćelični nizovi koji se razgranjavaju i grade splet od konaca (micelijum); u slučaju prisnije veze između hifa se obrazuju tkiva (plektenhim, pseudoparenhim); razmnožavaju se bespolnim sporama koje postaju ili endogeno (u sporangijama) ili egzogeno (konidije), osim toga fragmentacijom micelijuma, raspadanjem micelijuma u oidije, promenom vegetativnih ćelija u hlamidospore itd.; kod vodenih vrsta nalaze se pokretljive spore koje postaju u zoosporangijama; pored bespolnog postoji i polno razmnožavanje (kopulacija gameta); kod bazidiomiceta sekeualitet znatno reduciran; većina g. živi van vode; u užem smislu dele se na 3 vel. grupe: Phycomycetes, Ascomycetes i Basidiomycetes; među njima ima mnogo opasnih parazita na kult. biljkama (Plasmodiophora va kupusnom korenu, Peronospora na vinovoj lozi, garke i plamenjače na cerealijama i dr.); izvesne g. (→ pečurke) dobre za jelo; druge najopasniji otrovi; mnoge g. saprofite upropašćuju ljudsku hranu (razne buđi). Trovanje g., znaci: 3-5 sati po jelu bolovi u želucu i crevima, povraćanja, teškoće pri gutanju i mokrenju, zanos ili potpun gubitak svesti, buncanje, koma; predohrana: prokuvati g. više puta u sirćetnoj ili slanoj vodi pre gotovljenja; odbaciti sve koje pri kuvanju poplave, pocrne ili se stvrdnu; 1. pomoć: izazvati povraćanje (½ l tople vode), klistiri, staviti tople obloge na trbuh; zvati lekara.

GMIZAVCI → reptili.

GMUNDEN, varoš (8000 st.) i letovalište na Traunskom J. u Austr.: ima preko 20 000 posetilaca god.

GNAJZENAU August (1780.-1831.), pruski maršal; istakao se u ratovima protiv Napoleona I (1813. i 1815.), kao šef Bliherovog gštb.

GNAJS (ime verovatno sl. porekla), škriljava stena, sastavljena od kvarca, feldepata i liskuna; pored liskuna često ima i dr. minerala, naročito amfibola i piroksena; stena vel. geol. starosti, kod nas jako rasprostranjena, obično u društvu s ostalim kristalasti škriljcima i granitima.

GNEZDO, mesto udešeno od slame i sl. gde ptice. a i neke dr. životinje (miševi, jazavci, majmuni i dr.) legu, odn. kote svoje mlade (→ nidologija).

[Illustration]

GNEJ Nevije (oko 270,- , 204. pre Hr.), rim. pesnik napisao ep o 1. , punskom ratu, i 1. tragedije s ličnostima iz rim. ist.

GNOZA (grč.), viša vrsta saznanja, koja treba da nam omogući saznanje rel. tajni. Gnozeologija, teorija saznanja, flz. nauka koja ima zadatak da sen. pretpostavke svih nauka (kao što su supstancija, uzrok, prostor, vreme itd.) obrazloži u njihovu odnosu prema subjektu koji saznaje i prema predmetu koji se saznaje; prema tome g. ispituje predmetnost, uslove, obim i granice važenja sveg saznanja uopšte. Gnozis, saznanje; učenja koja teže da obrazlože hrišć. verovanja flz. domišljanjima.

GNOJ (pus), patol. eksudat, tečan, mutan, često neprijatnog mirisa, sadrži u suspenziji ćelije (gnojne), ustvari bela krvna zrnca (polunukleari), zatim izumrle ćelije tkiva i bakterije; javlja se u zapaljivim procesima prouzrokozanim klicama, koje izazivaju vel. nagomilanja belih krvnih zrnaca; gnojenje može nastati i ubrizgavanjem sterilnih supstanca u tkiva. Gnojavo zapaljenje, javlja se u svim organima i tkivima pod uticajem piogenih klica (stafilokoka, streptokoka, gonokoka, pneumokoka i dr.), i izvesnih supstanci ubrizganih u tkiva (terebentinsko ulje, arg.-nitrikum i dr.). Gnojanice, gnojnice → bubuljice.

GNOMA (grč.), sentencija (lat.), pesma ili stih koji teže da u sasvim zbijenom obliku dadu svakom lako pristupačnu misao i pouku; ima ih mnogo u Gorskom vijencu. Gnomično pesništvo cvetalo kod Grka u 6. v. pre Hr. Gnomski, poslovički, npr. g. prezent, ne pokazuje radnju u sadašnjosti, već ma u koje vreme: Ko drugom jamu kopa sam u nju pada.

GNOMI (iz grč. od Paracelzusa), nakazni patuljci; prema jevr. kabalistima, stanuju u srcu Zemlje i čuvaju tamo sakriveno blago.

GNOMON (grč.), primit. sprava za određivanje podnevka (etrana sveta) i vremena na nekom mestu; sastoji se od 1 štapa vertikalno uglavljena u neku ravan; podnevak mesta se određuje prema pravcu najkraće senke štapa u podne, a vreme po sunčanom satu, tj. prema dužini senke štapa, ili bolje prema uglu senke. Gnomonska (centralna) projekcija, azimutna perspektivna p., kod koje proj. zraci polaze iz zemljinog središta i padaju na dodirnu proj. ravan; upotrebljava se poglavito u astr. i nautici (jer ortodromski kurs pretstavljen pravom linijom).

GNOSTICIZAM (grč.), jeretički pravac u hrišć. crk. primljen iz neznabožačke flz. u judejstvu; gl. učenje: dualizam (dobar bog i zao bog); pored večnog boga postoji večna materija kao izliv zlog duha; propovedao asketizam (neki i razvrat) da unište telo, proizvod zlog duha. Gnostičari, filozofi koji teže da dokažu hrišć. učenja i na taj način učine veru saznanjem (→ gnozis); ortodoksni ili kat. g. teže da slože hrišć. verovanja sa flz. učenjima u korist hrišć., a jeretički se ne obziru da li će to izmirenje hrišć. sa flz. ispasti na


File: 0271.png---\Rasic\Jan\------------------------------------------

njegovu štetu ili korist. Najpoznatiji: Markion, Vasilid, Valentin, Manihejci.

GNOTI SEAUTON (grč..: poznaj sebe samog), izreka koja potiče od Talesa ili Hilona i stoji kao natpis na Apolonovu hramu u Delfima.

GNU (Connochaetes), rod afr. antilopa; izgledom potseća na goveče i na konja: vrat pokriven grivom, rogovi pljosnati i široki, a rep kosmat; živi u čoporima; lako se gaji.

GNjEZNO, varoš (26 000 st.) u Polj. (si. od Poznanja); trg. za žito i stoku; ind. šećera i alkohola.

GNjESIN Mihail F. (• 1883.), rus. kompozitor, direktor Muz. šk. u Rostovu, prof. moskovskog Konzervatorijuma; u poslednjim delima ide za stvaranjem jevr. um. muzike izrađene na nar. motivima; komponovao: za orkestar Oslobođenje Prometeja, Simfoniski fragment i Spomenik; za gudački kvartet Varijacije na jevr. temu, operu Mladost Avramova, pesme, klavirska dela.

GNjETEO → fazan.

GNjILANE, varoš i sresko mesto (7 216 st.) u izvorišnom kraju J. Morave (Vardarska Ban.); kao selo pominje se u 14. v., u varoš se počelo razvijati od 1780.

GNjILOGRIZ ŽABICE → žabica trula.

GNjURAC, lice koje roni pod vodu da bi tamo za kratko vreme obavilo izvestan posao (npr. skupljanje bisernih školjaka); pod vodom se prosečno može izdržati oko 2', i to na srazmerno malim dubinama (5-6 m). Gnjuračko zvono, omogućava duži rad pod vodom; ima iznutra, pri vrhu, klupu, na kojoj sedi čovek; pri spuštanju u dubinu voda prodire u unutrašnjost zvona samo utoliko ukoliko sabije vazduh koji ujedno štiti čoveka od vode i služi mu za disanje; boravak pod vodom traje dok se vazduh ne iskvari od disanja; veštačkim uduvanjem vazduha pomoću pumpa, kao kod kesona gde više ljudi odjednom i nesmetano rade, može se obezbediti trajan rad pod vodom; rad nezdrav (→ kesonska bolest). G. oprema → skafander.

GNjURCI (Solumbidae), porodica ptica plivačica, kratkih nogu i izdeljene kožice za plivanje na prstima; kratkih krila, nogu postavljenih jako unazad; hrane se ribama i insektima; poznate vrste: ćubasti (Podiceps cristata) i mali g. (R. fluviatilis).

GO, jap. nar. igra; 2 igrača igraju na dasci razdeljenoj sa 19 horiz. i 19 vert. linija, sa 181 crnim i 181 belim kamenčićem.

GOA, port. posed (3 270 km², 516 000 st.) na z. obali Iidije; zemljište se strmo diže s mora prema unutrašnjosti; zemljr. (oriz, pamuk, kokos) i ribolov.

GO-BANG (kineski), igra na šahovskoj dasci s 400 polja, 400 piona i 2 odn. 4 razne boje, prema tome koliko igrača učestvuju u igri; veština igre u tome da se protivnikovi pioni potpuno opkole; dr. način igre da se poređaju 5 piona u red horiz., vert., dijagonalno.

GOBI, suha obl. u i. delu sr. Az.; većim delom pripada Mongoliji; na JZ peskovita pustinja; ostali delovi zbog slabog monsunskog uticaja obrasli travom, čime omogućeno nomadsko stočarstvo.

GOBINO A. Žozef (Gobineau, 1816.-1882.), frc. diplomat i pisac; gl. dela: Istorija Persijanaca, O nejednakosti ljudskih rasa, Renesansa.

GOBLEN (frc.), ćilim za ukrašavanje zida, izatkan od svilenog, vunenog ili nekog dr. konca, izrađen po nacrtu dobrog slikara-um., sa kompozicijom koja ima izgled slike; naziv dobio po imenu pariskog bojadžije G. (15. v.), mada bio poznat još st. Egipćanima; u ranoj srednjev. hrišć. um. najlepše tkanine i vezovi viz. i koptiski; pravi g., međutim, najviše i najbolje izrađivani u zap. Evr. (Belg., Frc.) od 15. do kraja 18. v.; najčuvenije radionice bile u Brislu, Turneu, Parizu i Boveu; najveću kolekciju g. ima danas muzej u Beču.

GOVEKAR Fran (• 1871.), knjiž., rano počeo pisati pripovetke naturalističkog pravca i stekao njima lep glas; važan mu roman U krvi; dramatizovao neke starije slov. pripovetke; upoznavao Slovence sa srp. delima.

GOVEČE, govedo (Bos), preživar iz porodice bikova, krupna izrasta, snažna tela, glatkih oblih rogova, široka čela, gole i vlažne njuške, kratkih i snažnih nogu i duga repa; vimena sa 4 sise. Domaće g. (V. taurus), vodi poreklo od izumrlog divljeg g. (V. primigenius → tur) i gaji se danas u različitim krajevima sveta; postoje i mnoge kulturne rase d. g., koje se među sobom razlikuju po mnogim, ekon. značajnim, osobinama. Najbliži živi srodnik d. g. je zebu-g. (Bos indicus), takođe pripitomljen; dalji srodnici, divlji ili pripitomljeni: banteng (Bibos banteng), → gaur (V. gaurus), → gajal (B. frontalis), → jak (V. grunniens), → bizon (Bison) i bivo (Bubalus). Pripitomljeno od najstarijih vremena po raznim krajevima sveta, igralo je oduvek vidnu ulogu u ljudskom životu i privredi uopšte; u toku vekova ljudi ukrštanjem i odabiranjem stvorili posebne rase za klanje, za mleko i za rad; od rasa namenjenih klanju traži se da budu sitnijeg rasta, kratkih udova, male glave, širokih grudi, glatke kože, svetle dlake i da im razlika između žive i mrtve vage bude što manja; najglavnije su: dirhemoka, holandska i švajcarska; rase za mleko slične su prethodnim, ali su obično manje razvijenih grudi; najbolje su: holandska i švajcarska; rase za rad imaju razvijeniji i muskulozniji vrat i teži kostur; od njih najvažnija devonska; ukupan broj grla na svetu iznosi oko ½ milijarde; najviše ih imaju Indnja (195 mil.), SAD (65 mil.) i Braz. (34 mil.), a u Evr.: Nem. (16 mil.), Vel. Brit. (12 mil.). U Jsl. zastupljene oplemenjene i neoplemenjene rase, od kojih najvažnije: simentalska, pincgavska, sivo-alpiska, sivo-stepska i buša ili balk.; govedarstvo u Jugosl. ima vel. značaj, jer pored iskorišćavanja u samoj zemlji, g. zauzima 1. mesto u izvozu, god. 1934. u Jugosl. bilo na 4 mil. grla, što čini 16 grla na 1 km², a 275 na 1000 st.; iste god. izvezeno 79 085 grla u vrednosti 102 mil. d; gl. kupci: It., koja uzima 50% jsl. izvoza., pa Austr., Grč. i ČSR. Goveđa kuga (pestis bovina), zarazna bolest koju prouzrokuje nevidljivi virus; izuzetno mogu oboleti i bivoli, kamile, svinje i neke divlje životinje; najopasnija g. bolest, koja se od svih bolesti najviše i najlakše širi; danas je nema u Evr., već samo u nekim zemljama Az. i Afr.; javlja se u raznim oblicima; kod septikemične forme smrt nastupa u roku od 48 sati, pošto se pojavila visoka tmpt., ubrzano disanje sa zatvorenocrvenim ili modrim sluzokožama, drhtavicom i potpunom utučenošću; kod akutne, najčešće, bolest traje 5-10 dana: upočetku se pojavi visoka tmpt. s groznicom, ubrzanim disanjem i utučenošću, zatim životinja počne da bali, suzi na oči; na nos se javlja prljav gnojni izliv; na njušci i sluzokožama u ustima pojavljuju se rane; b. prati i proliv, koji se meša s krvlju; kod nekih životinja ovi znaci mnogo blaži; lečenje bezuspešno; najbolje bolesne životinje odmah pobiti, kao što propisuje jsl. zak. o suzbijanju stočnih zaraza; u zemljama gde se ova bolest javlja vrši se uspešno cepljenje zdravih grla; prijavljivanje bolesti obavezno. G. tuberkuloza, bolest g. prouzrokovana bacilom tbk. g. tipa, ima najveći ekon. i hig. značaj kod govedi, spec. kod krava; nesumnjivo utvrđeno da g. tip tbk. bacila može prouzrokovati tbk. kod ljudi, naročito kod dece; od g. t. naročito obolevaju krave muzare, koje se mnogo intenzivno iskorišćuju za mleko; postoji kod govedi i generalizovana, opšta tbk. svih organa, ali se češće javlja kao oboljenje pojedinih organa, naročito pluća, vimena i dr.; promene na obolelim organima slične onima kod ljudi: kod tbk. pluća javljaju se kašalj, teškoće u disanju i jako mršavljenje, a kod tbk. vimena javljaju se na njima otoci (guke); kod obolelih krava na vimenu bacili tbk. prelaze u mleko, koje ne treba upotrebljavati za ljudsku ishranu; u našoj zemlji g. t. manje razvijena nego u dr. u govedarstvu naprednim zemljama; za raspoznavanje bolesti iskorišćuje se → tuberkulinizacija, kojom se i u samom početku bolest može otkriti; obolela grla se ne mogu uspešno lečiti; najbolje takva grla izlučiti iz zapata klanjem (meso kod lokalizovane g. t. na pojedine organe upotrebljivo za ljudsku ishranu); postoje pokušaji imunizacije protiv g. t., ali još nije pronađen potpuno uspešan način; najviše uspeha dosada se postiglo metodom Kalmet-Žerena (BCG). Goveđača → vodnjača. Goveđina, sveža, sadrži: mršava 21% belančevine i samo 2-5% masti; debela 17-19% belančevina, a 20-29% masti.

GOVOR 1) sredstvo za sporazumevanje među ljudima, najviše pomoću artikulisanih glasova, kombinovanih u reči i rečenice, ali i pomoću dr. sredstava, npr. mimikom i gestovima, raznim znacima (signalizacija) i predmetima (npr. g. cveća). Artikulisan g. proističe iz modifikacija glasa koje nastupaju grlom zbog promena glasnih žica, a delom zbog rezonancije u gornjim delovima aparata za disanje (ždrelu, nosu i ustima); pri g. ili fonaciji učestvuju: izdisajni mišići, mišići grla, ždrela, usta, usana i dr.; g. se sastoji iz muz. tonova i šumova proizvedenih u ždrelu, nosu i ustima, koji se spajaju ili ne spajaju sa grlenim tonovima: npr. kod glasnog g. grleni ton postoji (artikulisani glas), dok kod tihog g. grleni ton ne postoji (šaputanje); gl. ulogu u artikulisanom g. (ulogu aparata rezonancije) igraju šupljine iznad grla: nosna za rezonanciju i pojačavanje; jezik, usnice i meko nepce za razne načine artikulacije; artikulisani tonovi se dele na samoglasnike i su-*


File: 0272.png---\Rasic\Jan\------------------------------------------

glasnike, a ovi poslednji na zubne, usnene, nosne itd. Direktan g., u teoriji knjiž., doslovno saopštavanje reči kako ih je neko izgovorio (Cezar je javio senatu: »Dođoh, videh, pobedih!«). Indirektan g., prosto prepričavanje misli, bez doslovnog navođenja tuđih reči (Cezar je javio senatu da je došao, video i pobedio). 2) varijetet nar. narečja. Govorni organi, delovi čovečjeg tela koji učestvuju pri izgovoru glasova: pluća, dušnik sa grkljanom, jezik, usta, usne i nos.

GOG Vincent van (Gogh, 1853.-1900.), hol. i frc. slikar; proveo nemiran i tragičan život; lutao po Hol., Belg., Engl., Frc.; umro u ludnici; u svojoj 1., hol. eposi, slikao tamne pastozne slike; na frc. jugu pronašao svetlu, toplu, vanredno bogatu paletu; 1 od najtemperamentnijih i najoriginalnijih modernih evr. slikara; najviše njegovih slika ima u muzeju Kreler-Miler u Hagu i u Op. muzeju u Amsterdamu.

GOG i MAGOG, knez i narod (kod proroka Jezekilja); prema Otkrovenju Jov. poslednji neprijatelji Hristovi; poslovično: divlje horde.

GOGA Oktavijan (• 1881.), rum. pesnik i novinar; gl. delo: Preteče.

GOGALA Stanko d-r (• 1901.), prof. i pedagog, priv. docent u Ljubljani; bavi se izlaganjem i kritikom problema savr. ped. i pitanjima naše nar. prosvete; gl. radovi: Vzgojni problemi mladine, Problem izobrazbe našeg naroda, Temelji obče metodike i dr.

GOGEN Pol (Gauguin, 1848.-1903.), frc. slikar, drug Van-Goga i vel. impresionist; nezadovoljan gradskim životom i modernom civilizacijom uopšte, tražio nove vidike na o. Taiti u Tihom Ok.; imao retko razvijen smisao za dekorativno u slici i prefinjeno osećanje raskošnog kolorita.

GOGOLj Nikolaj V. (1809.-1852.), rus. knjiž., najjači pretstavnik um. realizma u Rus. i osnivač rus. nac. knjiž., u koju uneo maloruski duh; proveo duže vreme u inostranstvu (1836.-1848.), posle čega zaželeo da postane propovednik, reformator i vaspitač svoga naroda, ali njegovi pokušaji u tome pravcu nisu našli odziva u tadanjem društvu; u svojim knjiž. delima, u koje unosio mnogo duha i satire, najviše se zadržavao na negativnim stranama života i obratio naročitu pažnju na psih. probleme; izvršio vel. uticaj na rus, a i našu knjiž. (Milovan Glišić, Nušić); gl. dela: Večeri na majuru blizu Dikanjke, Šinjel, Stare spahije, Vij (pripovetke), Revizor, Ženidba (komedije), Taras Buljba i Mrtve duše (romani).

[Illustration]

GOGRA, r. u Indiji, l. pritoka Ganga; izvire u j. Tibetu, a uliva se kod grada Patne; u donjem toku plovna.

GOD, godišnji prsten → drvo, drveno tkivo.

GODAVARI, r. u Indiji; najveća na Dekanu, izvire u prov. Bombaju na i. padinama Zap. Gata; uliva se, probijajući se kroz I. Gate, u Bengalski Zal.; duga 1450 km; njen rukav Gautama spada meću svete r. Inda.

GODAR Benžamen Luj Pol (Goddard, 1849.-1895.), frc. kompozitor; simfonija (Dramatična za sola i hor), simfoniski baleti, opere: Dante i Beatriča, Ruj Blaz, klavirski koncert, Romantični koncert za violinu i dr.

GODVIN Vilijam (Godwin, 1756.-1836.), engl. soc. kritičar i osn. anarhističkog komunizma; pod uticajem ideja frc. prosvetitelja iz 18. v. i frc. revolucije 1789. napisao značajno delo Socijalna pravda.

GODECIJA (Oenothera), biljni rod iz istoimene porodice (Oenotheraceae); neke vrste ukrasne.

GODIVA, žena česterskog grofa Leofrika, živela u 11. v.; zamolila muža da smanji porezu narodu; kad on odgovorio da će to učiniti samo ako prođe kroz grad na konju potpuno naga, ona naredila građanstvu da se zatvori u kuće i ispunila uslov koji joj muž postavio.

GODINA, vreme za koje → Zemlja opiše jedanput svoju putanju oko Sunca. Tropska g. 365* dana, 5 h, 48' 46"), vreme između 2 uzastopna Sunčeva povratka u tačku prolećne ravnodnevice. Sideralna g. (365 dana 6 h 9' 9"), vreme između 2 uzastopna Sunčeva povratka u istu tačku na nebeskom svodu. Građanska g., vreme od 1./1. do 31./12.; deli se na 12 mes.; obična ima 365 dana, a prestupna 366 dana. Poslovna g. ne sme biti duža od 12 mes.; ne mora se poklapati s kalendarskom g., npr. računa se od 1./4. jedne do 31./3. naredne g.; u toku p. g. trgovac mora sastaviti inventar i bilans. Računska g., vreme za koje se moraju svršiti svi računi o prihodima i rashodima 1 budžetske g. Budžetska g., vreme za koje se odobravaju drž. prihodi i rashodi; u Jugosl. počinje 1./4., a svršava se 31./3. Sveta (jubilarna) g. 1) u st. zavetu 50. g., kad su robovi puštani na slobodu, dugovi opraštani i zemlja vraćana ranijim sopstvenicima. 2) u kat. crk. svaka 25. g. u kojoj se hodočasti u Rim, posećuju izvesne crk. i svetišta i time postiže potpuni oproštaj greha. Godišnja doba → Zemlja. G. otpis, smanjivanje vrednosti predmetima koji se upotrebom troše po vrednosti (npr. kuće, postrojenja itd.); sprovodi se svake g. pri zaključku u inventaru i obično se izražava u % (npr.: otpis 10%). Godišnjak S. k. akademije, objavljuje: Zak. o Akad., poslovnik, biografije akademika, zapisnike i izveštaje o radu; 1. knj. izišla za god. 1887. Godišnjica Nikole Čupića, izdaje je Zadužbina Nikole Čupića; u njoj objavljeno mnogo članaka iz nar. ist., knjiž., etnol., etnogr., i geogr.; 1. knj. izišla 1877. Godovno, u zap. sh. krajevima, kod kat. isto što i imendan; proslavljanje praznika svetitelja čije ime neko nosi.

GODFROA Bujonski → Bujonski.

GOĐEVAC Milorad (1860.-1835.), lekar i nac. radnik, pokrenuo i organizovao četničku akciju u društvu Luke Ćelovića (1904.) i time mnogo doprineo buđenju i održavanju nac. svesti u našem življu u J. Srbiji i Makedoniji.

GOZD, slov. naziv za goru; st. sh.: gvozd.

GOJA Francisko (Goya, 1746.-1828.), šp. slikar i graver, sa Velaskezom i El-Grekom najveći um. kog dala Šp.; radio portrete, scene iz rata i nar. života, 1 sjajan akt (Naga Maha), Streljanje, nacrte za goblene, crteže i gravire; retko komplikovana i bogata prir., podjednako obdarena i za slikanje realnog i fantastičnog; svojim radovima, s 1 strane, zaključio vel. staru, klasičnu epohu, a sa dr. otvorio novu, modernu, u kojoj izvršio vel. uticaj, naročito na frc. impresioniste; gl. dela u Muzeju u Madridu.

[Illustration]

GOJAZNOST → adipozitas.

GOJEZ, jedna od braz. državica (660 139 km²), čije se stan. (680 000) najvećim delom bavi stočarstvom (po savanama), manje zemljr.; izvozi duvan; gl. mesto G. (25 000 st.); pravni fak.

GOJEN Jan van (1596.-1656.), hol. slikar; radio isključivo predele, veoma tople u tonu.

GOJI (jevr. Gojim), narod; ko nije Jevrejin.

GOJKOVIĆ 1) Ilija (1854.-1917.), gen.; učestvovao u ratu 1876., 1877.-78. i 1885., u svet. ratu. kom. armije; utopio se 1917. pri torpedovanju broda. 2) Matej, arhitekt ia 15. v.; radio na zvoniku trogirske katedrale, u duhu ven. gotike. (Na sl.: G. Ilija.)

[Illustration]

GOKČA, jez. (1413 km²; najveća dubina 95 m) u Jermeniji.

GOL Jaroslav (Goll, 1846.-1910.), češki istoričar i pesnik; studije iz doba husita i 30-god. rata: Izvori i istraživanja za istoriju Češke braće, Položaj u Evr. posle bitke na Beloj Gori; od 1895. izdavao sa Recekom Češki ist. časopis; napisao zbirku Pesme i prevodio sa polj i rus.

GOL (engl.) 1) 2 stuba na futbolskom igralištu, pobijena na g.-linijama na


File: 0273.png---\Rasic\Jan\------------------------------------------

jednakoj razdaljini od uglova, razmaknuti 7,32 m; stubovi spojeni vodoravnom prečkom na visini od 2,44 m. 2) proterivanje lopte kroz protivničku kapiju. Golgeter, igrač koji u sezoni postigne najviše golova za svoj klub; futbaler koji postigne najviše golova na kakvom takmičenju. Goldiferencija, razlika u golovima, odlučuje na kraju prvenstvene sezone, kad više klubova imaju isti broj bodova; ko ima bolju g. postaje prvak. Golman, vratar, igrač u futbolskoj ekipi koji brani gol; u bekovskom prostoru sme da hvata loptu rukama.

GOLA SVOJINA, pravo sopstvenika stvari opterećene užitkom zbog kojeg on ne raspolaže njenom redovnom sadržinom (plodovima i upotrebom).

GOLAK 1) plan., proteže se od Vranja do Prištine (Vardarska Ban.); najviši vrh Grot (1325 m). 2) predeo u j. podgorini pl. Leskovika, Ozrena i Device, s. od Niša (Moravska Ban.).

GOLAR Cvetko (• 1879.), slov. pesnik i pripovedač; opeva prir. i selo; neka vrsta modernog bukoličara; objavio više zbiraka pesama i pripovedaka.

GOLAĆI PUŽEVI, vrste puževa: morski, po pravilu bez ljušture (Opisthobranchiata), žive kraj obala ili daleko na pučini; dišu škrgama; suhozemni (Limacidae), zakržljale ljušture urasle u kožu; dišu plućima i žive na vlažnim mestima u šumi, polju n vrtu: hrane se sočnim biljnim delovima.

GOLAC, golčić → skuša.

GOLGOTA, breg izvan Jerusalima, na kojem raspet Isus Hristos.

GOLDI, tunguski narod oko donjeg toka r. Amura (3000); poglavito ribolov; odeća delimično od ribljih koža.

GOLDMARK Karl (1830.-1915.), nem. kompozitor; gl. dela: opera Kraljica od Sabe; uvertira: Sakuntala, U proleće, Oslobođeni Prometej i dr.

GOLDONI Karlo (1707.-1793.), najbolji pretstavnik it. novije komedije; izvanredno plodan pisac; negovao skoro sve dramske vrste, ali najbolji kao komediograf; naročito cenjen kao pisac komedije karaktera: Tvrdica, Laskavac, Kockar i dr.

GOLDSMIT Oliver (Goldsmit, 1730.-1774.), engl. pesnik, dramatičar i romanopisac; godinama živeo u nemaštini i potucao se po Frc., Švajc., It.; najbolji mu: pesničko delo Putnik, drama Spušta se da bi osvojila i roman Vekfildski sveštenik, koji mu doneo svet. slavu (→ sl).

[Illustration]

GOLDCIER Ignac (Goldziher, 1850.-1921.), mađ. orijentalist, gl. dela: Muhamedanske studije, Rasprave o ar. filologiji, Predavanja o islamu.

GOLDŠMIT Meir (1819.-1887.), danski pripovedač i publ.; jevr. porekla; slikao tipove svog plemena; opisima danske prir. i društv. života u romanima ušao u klasične prozne pisce; poznat i kao urednik satiričkog časopisa Gusara.

GOLĐI Kamilo (Golgi, 1843.-1926.), it. histolog; ispitivao živčano tkivo; pronašao parazite malarije u krvi čoveka; nosilac Nobelove nagrade 1907. (→ sl.).

[Illustration]

GOLEM (jevr.: embrion), prema jevr. pričanju zemljani čovek kom je praški rabin Lev (1580.) tobož udahnuo život.

GOLEMA REKA 1) d. sastavnica Topličine pritoke Puste Reke (Moravska Ban.). 2) pritoka Prespanskog jez. (Vardarska Ban.); izvire s Plakenske Plan. i Bigle, a protiče pored Resna.

GOLENIŠČEV-KUTUZOV Arsenije (1848.-1913.), rus. pesnik, pripovedač i dramski pisac; naginjao pesimizmu; njegove mnoge pesme komponovao Musorgski.

GOLESTAN Stan (• 1875.), rum. kompozitor i kritičar; komponovao: Simfoniski koncert (za čelo i klarinet), Rum. rapsodiju (za violinu i orkestar), Sonatu (za klavir i violinu) i dr.

GOLETA 1) La Gulet, varoš (7000 st.) u Tunisu, pretpristanište grada Tuniea, na Sred. M.; pripada Frc. 2) jedrenjak s 2 jarbola.

GOLEŠ, plan. (1019 m) na z. obodu Kosova Polja (Vardarska Ban.); sastavljena od serpentinske stene, u kojoj ima magnezitske rude; rudnik magnezita.

GOLEŠNICA, plan. z. od Velesa (Vardarska Ban.); najviši vrh Begovi Virovi (2112 m).

GOLZVORDI Džon (Galsworthy, 1867.-1933.) engl. dramatičar i romanopisac, knjiž. svet. glasa, um. kritičar društva; gl. delo: Forsajt saga, niz od 6 romana, u kojima opisao život 1 bogate građ. porodice; drame: Srebrna kutija, Borba, Pravda.

GOLI SINOVI, ljudi koji za vreme 1. ustanka služili u četi Zeke Buljubaše; ime dobili po tome što su bili bez kuće i porodice; izginuli sa Zekom na Zasavici (1813.).

GOLI ČOVEK (Arbutus andrachne, fam. Ericaceae), zimzeleno drvo crvene kore, koja se svake god. ljušti (stablo bele boje); raste na stenama u sredozemnoj obl.; kod nas u J. Srbiji; plod nalik na jagodu; slična vrsta planica (A. unedo) raste u makiji Jadr. Prim.

GOLIJA 1) plan. s. od r. Raške (Zetska Ban.); najviši vis Jankov Kamen (1 833 m). 2) plan. (1 981 m) sz. od Nikšićkog Polja (Zetska Ban.). 3) pleme u i. Herc., među plan. G. i Sominom.

GOLIJA Pavel (• 1887.), pesnik; prvo austr. oficir, zatim (od 1916.) dobrovoljac u srp. i rus. vojsci; stekao glas za slov. poz. kao dramaturg.

GOLIJAT, filistejski gorostas; ubio ga David kamenom iz praćke; po njemu uopšte: gorostas.

GOLIK Julije (1866.-1924.), hrv. klas. filolog i ped. pisac; gl. delo: Nauk o uzgoju s osobitim obzirom na psihologiju; preveo Vel. didaktiku od Komenskog.

GOLISKA MORAVA → 3. Morava.

GOLICA, plan. deo Karavanke (1 836 m); 1 od najlepših plan. u Drav. Ban.; na njoj 2 plan. kuće.

GOLKONDA, mesto u brit.-ind. vazalnoj drž. Hajdarabadu, nekad prestonica, sad značajna po kralj. grobnicama i nalazištu dragog kamenja u okolini.

GOLNIK, mesto u Dravskoj Van., na pruzi Ljubljana-Kranj-Tržić, 500 m nadm. v.: sanatorijum za tbk.

GOLO BRDO, predeo na l. strani Drima, sada gotovo ceo u sastavu Arb. (oko 30 sela); nekada čisto srp. i prav. kraj; u novije vreme počelo pomuslimanjivanje i poarbanašivanje; današnje stan. Arbanasi i Srbi musl.; pečalbari i stočari.

GOLOSEMENICE → gimnosperme.

GOLUB 1) (Columba, rod. Columbidae), ptica raznobojna perja, kraćeg kupastog, pri osnovi mekanog kljuna; sva 4 prsta zglobljena na istoj visini; leže se više puta godišnje uvek sa po 2 bela jajeta. G. divlji, pećinar (C. livia), plavosiva perja, zelenih preliva na vratu i grudima; živi po šupljinama nepristupačnih stena Atlanskog Ok. (Senegal-Norv.) sred. obala i na I od Himalaja; drži se da je predak pitomog g. G. grivnjaš (C. palumbus), veći od prethodnog, s bela polja oko vrata, koja se u starosti spoje u beo prsten; pravi gnezdo među gustim granama; hrani se četinarskim semenom. G. dupljaš (C. oena), sličnog perja, bez belog prstena oko vrata; gnezdi se po šupljem drveću. Putnički g. (Ectopistes migratorius), koji se ranije sretao naročito u Sev. Amer., u ogromnim jatima; danas dosta redak. Blizak srodnik g. je grlica (Turtur t.), manja rasta, kod nas živi po šumama, bliže njivama, i njoj srodna kumrija ili gugutka (T. douraca), poreklom iz i. Afr.; kod nas živi oko naselja, a i gaji se po krletkama. 2) mesečni list za srp. mladež, izlazio u Somboru 1879.-1914. i vršio koristan uticaj na Srbe u A.-U. Golubija pošta, formirana u čete, dodaje se većim operativnim jedinicama; ima 200-250 golubova sa 20-25 ljudi; zasnovana na instinktu goluba da se vraća u golubinjak; spec. golubovi (poštari) lete 55 km na sat; dužina puta može biti od 400-1200 km. Golubica, knjiž. almanah, izlazio u Beogradu 1830.-1844.; u njemu ima dragocene građe o Karađorđevom ustanku.

GOLUB morski (Myliobatis aquila), riba, naraste do 1 m, ima oblik romba; meso zaudara na riblje ulje.

[Illustration]

GOLUBAC, varošica i sresko mesto (1550 st.) na


File: 0274.png---\Jan\Rasic\------------------------------------------

ulazu Dunava u Đerdapsku Klisuru (Moravska Ban.); iznad G. razvaline 1 od najvećih tvrđava (sa 9 kula) srednjev. Srbije. Golubačka mušica (Simulium golubacense), mali insekt (3-4 mm) iz grupe dvokrilaca, vrsta mušice, koja u izvesnim delovima Jugosl., a i dr. državama prouzrokuje svojim ujedom vel. broj uginuća stoke; dobiva ime po tome što je najviše ima u okolini Golupca na Dunavu, mada se javlja po celoj i. Srbiji, u J. Srbiji do Kosova, u z. Srbiji do Drine, u Banatu, u Rum. i sev. Bug.; njeni rojevi pojavljuju se u prvim danima proleća, kada otopli, pa do konca juna najdalje; napada stoku, kojoj siše krv; nosi jaja po vodenim biljkama, kamenju i grančicama brzih i bistrih potoka; larva živi u vodi, pričvršćena za kamenje i dr. predmete; preobražava se u lutku. iz koje se sproleća izleže odrasla mušica; za potpuno razviće potrebno joj god. dana; nije tačno utvrđeno na koji način dejstvuje svojim ujedom na zdravlje životinja i kako izaziva uginuća; verovatno da unosi u krv ujedene životinje neke otrove koji štetno utiču na zdravlje i izazivaju smrt; znaci oboljenja: na mestu ujeda prvo se pojavi mala crvena pega, zatim otok; kod krava presušuje mleko, nastaje iznemoglost i stenjanje, a kod ređih pobačaj i dosta brza smrt; tok bolesti zavisi od broja mušica koje su životinju ujele; predohrana: uništavati larve po potocima, a štititi stoku od ujeda za vreme rojenja g. m. upotrebom raznih sredstava, kojim se stoka maže, paljenjem vatre, od čijeg dima mušica beži, i nepuštanjem stoke na pašu danju, kad mušica leti.