SVEZNANjE


Bošnjaković-Brojilo

BOŠNjAKOVIĆ Ljubomir (• 1896.), kompozitor; obrađuje nar. motive i melodije, naročito iz J. Srbije; dao muz. za Pokondirenu tikvu.

BOŠČA (tur.) 1) naziv za razne delove odeće; u okolini Banje Luke: bela marama koju žene nose na glavi; u Srbiji, osobito J.: obično pregača. 2) vel. komad platna u koji se zavijaju haljine i dr. stvari za nošenje. Boščaluk, u Bosni i u Srbiji: par rublja i čarape, uvijeni u maramu, koji se daju na poklon o svadbi ili kumu na krštenju.

Br, hem. znak elementa broma.

BRABANT, obl. u današnjoj Belg. (1 330 000 st.), između r. Esko i Meze; gl. grad Brisel; u sr. v. grofovina čuvena sa svoje ind. i trg.: potpala pod vlast burgund. vojvode (1444.) a od 1477. pod Maksimilijana I Austr.; ostala pod austr. vlašću do frc. revolucije.

BRAVA, služi za zatvaranje vrata kao i nameštaja sa krilima ili fijokama. Bravar, zanatlija koji se bavi izradom b., stvarno vrsta kovača; otkako je izrada b. postala fabr. posao, uglavnom vrše nameštanje i opravljanje b., a gl. im posao izrada boljih stvari od gvožđa, potrebnih u građevinarstvu, izrada i opravka mašinskih delova i sl. Otuda i deoba na mašinske i građevinske.

BRAVNIČAR Matija (• 1897.), kompozitor; dela: opera Pohujšanje v dolini šentflorjanski (po Cankarevoj drami), horovi i kamerna muzika.

BRAVO (it.) 1) uzvik za iskazivanje dopadanja. 2) najamni profes. ubica.

BRAVURA (it.-frc.), hrabrost, srčanost; junačko delo; u muz. živo, virtuozno izvođenje komada.

BRAGANCA, port. dinastija, vladala 1640.-1910.

BRAGANjA (it.), povlačna mreža za lov dubinskih (bentoskih) riba u moru; sastoji se iz mrežnih krila, svoda, bokova, podanka i vreće; povlače je rib. lađe i brodovi na jedra i na meh. pogon. B. obala, mreža potegača; njena veličina i vreme lova sa njom ograničeni zak.

BRAGI (oko 800.-850.), najstariji poznati norv. skald; od 10. v. u nord. mitol. ubrajan u božanstva kao zaštitnik pesništva i besedništva.

BRAGOC (it.), rib. jedrilica sa 2 jarbola i 2 romboidna jedra; upotrebljavaju je češće it., a ređe naši ribari.

BRADA 1) (mentum), deo lica nad donjom vilicom ispod usta; ponekad ima na sredini vertikalnu brazdu ili jamicu. 2) (barba), guste i duge dlake na licu i donjoj vilici kod odrasla čoveka (sekundarna polna oznaka); žene i deca umesto nje imaju jedva vidljive malje.

BRADAVICA 1) (areola mammae), mesto izlaznih mlečnih kanala na → dojci sa kojeg dete sisa. 2) rožasti izraštaj kože, epiderma i površnog derma, sa širokom ili peteljkastom osnovom, površine neravne i hrapave, neosetljive sem u blizini nokta, boje sivkaste; javljaju se usamljene ili u grupama na prstima, dlanovima, licu, leđima. B. su infektivno oboljenje izazvano procedljivim virusom; inkubadija 1-3 mes. B. mesne, seboroične, nemaju veze sa običnim ni sa seborejom, neke su slične poznim → mladežima, javljaju se posle 40. god.; češće kod ž.; veličine sočiva do dinara; boje žute, mrke, crnkaste. Skidaju se galvano-kauterom. B. polnih organa (m. i ž.) često pretstavljaju vel. izrasli u vidu karfijola, skidaju se oštrom kašikom ili gorenjem. Ravne b., samo kod mladih, najčešće na licu, nestaju uzimanjem arsena. Staračke b., mrlje, posledice staračke degeneracije kože, naročito osoba izloženih nepogodama (vetru, kiši), ova vrsta može preći u rak; znaci prelaza:. svrab, crvenilo, krastenje; lečenje: skidanje galvano-kauterom koji mora duboko zahvatiti ako postoji prelaz u rak. B. na voćkama (tumori voćni, tbk. voćna), izraštaji, guke i tumori, na žilama i granama voćaka i nekih vrsta šum. drveća; skoro uvek parazitnog porekla; izazivaju ih neke bakterije, gljivice ili životinje (na maslini Basillus savastanoi, a na voćnim sadnicama, vinovoj lozi i nekim zeljastim biljkama Bacterium tumefaciens); leče se otsecinjem i spaljivanjem zaraženih grana i delova, i dezinfekcijom zemljišta pre sađenja osetljivih biljaka.

BRADAN 1) dubrovački talir s bradatim likom sv. Vlaha; kovan početkom 18. v. 2) (Gypaëtus), krupna ptica grabljivica srodna → lešinarima, s bradicom od čekinjasta perja ispod donjeg kljuna; hrani se lešinama, ali i živim plenom.

BRADVA, kratka sekira od kaljena železa, široke oštrice, na drvenoj držalji; za tesanje drveta.

BRADIKARDIJA (grč.), usporenje srčanih otkucaja; uzroci različiti: ozleda Hisovog snopa (→ Adam Štoksova bol.), nadražaj živca vagusa, intoksikacija (→ uremija), posle nekih infektivnih bolesti.

BRADLEJ Džems (Bradley, 1692.-1762.), engl. astronom i direktor griničke zvezdare; prvi objasnio pojavu aberacije nekretnica, otkrio pomeranje Zemljine osovine (koje nazvao nutacija) i dao empirički obrazac za astr. refrakciju.

BRADFORD, varoš i pristanište (290 000 st.) u Engl.; izvozi vunu; ind. vunenih tkanina.

BRAZA Pjer (1852.-1905.), ispitivač Afr. i frc. kolonizator; zauzeo deo Konga (Afr.).

BRAZAVIL (Brazzaville), gl. pristanište (4 000 st.), frc. kolonije sr. Konga.

BRAZDA 1) udubljenje koje za sobom ostavlja plug, trag broda na vodi. 2) ožiljak. 3) formacija boj. brodova kad plove jedan za drugim. Brazdanje, deoba, segmentacija oplođene jajne ćelije životinjskih organizama; rezultat: postanak većeg broja embrionalnih ćelija. Brazdasti prevrtač → klišnjak.

BRAZIDA, spartanski vojvoda u peloponeskom ratu; potukao Kleona kod Amfipolja, gde oboje izgubili život, 422. pre Hr.

BRAZILIJA, rpb. i najveća država (8 511 189 km²) J. Amer., u slivu Amazona. San-Franciska i Laplate, pa obali Atlanskog Ok.; obala nerazuđena; nizina prevlađuje (2/3 površine), u slivu r. Amazona; visiju na S i I čine Gujanske i Vraz. Pl., a na Z podgorina Anda. Klima topla i vlažna u prim. i ravnici; na plan. umerenija i zdravija. Sem Amazona i njegovih pritoka (Japura, Rio Negro, Javari, Žurua, Purus, Madeira, Tapažos, Šingu), kroz B. teku još Tokantins s Aragvajem, Paranaiba. San Francisko, Parana i Urugvaj; jez. malo i neznatnog prostranstva. Ima ogromne komplekse plodnog zemljišta, ali relativno malo nekorišćeno; zemljr. država; gl. proizvod kava (2/3 svet. proizvodnje); zatim kukuruz, pšenica, ječam, zob, oriz; povrće, varivo, pamuk, šeć. trska, duvan, med. bilje (ricinus, kinin, koka, ipekakuana), palme, kaučuk, kakao, j. voće, paragvajski čaj, juta, konoplja, lan, itd. Na Amazonu najveća prašumska obl. na svetu. Stočarstvo nerazvijeno (goveda, konji, mazge, magarci, ovce, koze), mada ima uslova za napredak. Rudnog blaga (zlato, drago i poludrago kamenje, srebro, ugalj, mangan, bakar, olovo, cink, kalaj, sumpor, grafit, mramor, živa) ima dosta, ali eksploatacija mala. Najveći deo potreba podmiruje se kućevnom radinošću. Fabr. radinost (ind. šećera, ljuštenje kave, mlinarstvo, štavljenje koža, pivarstvo, tkst. ind., konzervisanje mesa, prerada duvana) tek u začetku. Saobr. se održava rekama, obalskom plovidbom, žel. (36 600 km pruge) i tovarnim životinjama. Ima 39,7 mil. stan.; ½ Evropljani, ostalo Mulati, Crnci, Indijanci, Mestici; gl. gradovi: Rio de Žaneiro, San Paulo, Baija, Para, Santos, Pernambuko, Porto Alegre. -- Otkrio je port. moreplovac Pedro Kabral (1500.) i zauzeo u ime port. kralja; posle toga potpala, zajedno sa Port. (1580.-1640.), pod vlast Španjolaca, od kojih su je oteli Holanđani. Kad se Port. odvojila od Šp., Holanđani su joj vratili B., ali je onda oko nje nastao rat između Šp. i Port. tako da je konačno dodeljena poslednjoj tek 1750.; za vreme Napoleonovih ratova, u B. se sklonila (1808.) port. kraljica Marija I, koja je pristala uz Engl. i bila potučena; njen sin Jovan VI morao da se vrati u Port. (1821.), a Brazilijanci to iskoristili, pa proglasili svoju zemlju za nezavisnu carevinu pod upravom njegovog sina Pedra I (1820.-1831.). Pedro II (1831.-1889.) ukinuo ropstvo Crnaca i zaveo gotovo demokrat. režim, ali ipak bio primoran revolucijom nezadovoljnih oficira i republikanaca da se odrekne prestola, posle čega je B. pretvorena u rpb. (1889.). Brazilijanske Planine u J. Amer., između ravnice Amazona i Atlanskog Ok.; prema Amazonu se spuštaju blago, prema Atlanskom Ok. padaju strmo; najviši vrh Itatija 2 713 m. B. struja, krak j. polutarske struje u Atlanskom Ok.; teče pored obale B.

BRAZLETA (frc.), ž. ručni ukras; grivna, narukvica.

BRAILA, grad (68 000 st.) i pristanište na l. obali Dunava u Rum.; ind. špiritusa; izvoz žita i drveta.

BRAJ Luj (Braille, 1809.-1852.), frc. slepi prof., pronalazač naročite ispupčene azbuke za slepce; otuda B. sistem i B. škola.

BRAJIĆI, sada selo kod Budve u Boki, ranije posebno pleme.

BRAJT (Bright) 1) Ričard (1789.-1858.), engl. lekar. bavio se naročito hroničnim nefritisom, koji po njemu nazvan → Brajtovom bolešću. 2) Džon (1811.-1889.), engl. državnik, pristalica slobodne trg.; izdejstvovao sa Kobdenom ukidanje žitnog zak. 1840.

BRAJTENFELD, selo s. od Lajpciga (Nem.), kod kojeg su u 30-god. ratu Šveđani potukli austr. vojsku (1631. i 1642.).

BRAJTNER Georg X. (1857.-1923.), hol. slikar, raznovrstan i temperamentan, ubraja se u najznačajnije um. svog doba.

BRAJTOVA BOLEST (po R. Brajtu), obostrano hron. zapaljenje bubrega sa vel. količinom belančevine u mokraći, povećanim krvnim pritiskom, otocima na telu (edemi) i izlivom tečnosti u grudnoj i trbušnoj duplji (hidrotoraks, aocites).

BRAJTON (Brighton), varoš (142 000 st.) u j. Engl. na Lamanšu i najveće engl. morsko kupalište.

BRAJCI, manja etnička grupa među Hrvatima kajkavcima oko gornje Kupe, sev. od Karlovca.

BRAK, spajanje lica raznog pola radi zajedničkog života i rađanja dece; u hrišć. crk.: sv. tajna u kojoj svešt. blagosilja supružnike radi zajedničkog života i vaspitanja dece; u pravu: ustanova zasnovana na ugovoru. Skopčan sa mnogim običajima, od kojih se većina svodi na to da odbranje supružnike od zlih uticaja i da im obezbede plodnost; običaji i način sklapanja zavise od oblika privr. i od soc. i kult. stepena naroda u kojem se sklapaju. Sociografski se dele na: monogame ili monogine (1 muž i 1 žena), bigame (1 muž, 2 žene), poligame (1 muž i više žena), poliandre (1 žena, više muževa); zatim na endogame, kad supružnici pripadaju istoj široj ili užoj krvnoj zajednici, i egzogame, kad pripadaju raznim krvnim zajednicama i geogr. naseljima. Kod mnogih naroda zaručuju se deda; kod većine sklapaju ga lica iste ili približno iste starosti. najčešće se žena kupuje i smatra za svojinu muža; mladoženja, odn. njegova porodica plaća roditeljima izabrane devojke otkupnu cenu u stoci, nakitu, odelu, novcu i dr.; neki misle da je kupovina ž. zamenila → otmicu; taj način sklapanja b. veoma raširen kod mnogih naroda u Az. i Afr.; nekada bio i opšti običaj i kod Arijaca u Evr.; na B. P. održava se kod Arbanasa, Turaka i Cincara i Srba u J. Srbiji; kod nas Zak. od 10./12. 1852. kupovina zabranjena, a mladoženja ima prava na povraćaj datog novca u roku od 1 mes. po venčanju. Kod Jsl., pa čak i musl. vere, kojima je dozvoljena poligamija, po pravilu je monogam; kod hrišć. po izuzetku bila dozvoljena bigamija u slučaju neplodnosti ili nesposobnosti 1. žene. Po Zak. za b. se traži samo sposobnost za polno opštenje (facultas ad coius), a ne sposobnost za oplođavanje, odn. rađanje (f. generandi) međutim u našem narodu postoji uverenje da se može tražiti razvod b. i ako je žena nerotkinja. Hrišć. crk. razlikuje crkvenn b., koji priznaje; građanski, sklopljen pred građ. vlastima, koji ne priznaje, 2. i 3. b., koji priznaje i 4. (tetragamija) koji zabranjuje. U pravu se razlikuje: B. validirani, sklopljen i pored bračnih prepreka, koje docnije otpadaju usled prolaza roka za tužbu ili dispenzacije. B. verski, sklopljen pred verskim pretstavnikom (parohom, župnikom, rabinom, pastorom, imamom itd.); uveden oko 900. g. održao se u malom broju evr. država kao građ.-pravna ustanova; kod nas obavezan (izuzev u Vojvodini). B. građanski, svečani ugovor, pred drž. pretstavnikom; može biti obavezan (u Vojvodini, u Nem., Frc., Mađ.. Poljskoj itd.), fakultativan (neobavezan), mada mu država priznaje građ. pravno dejstvo (u It., ČSR i dr.), po nuždi. kad građani mogu da ga sklope stoga što je verski pretstavnik odbio od venčanja, B. grupni, trajni bračni odnosi većeg broja muškaraca sa većim brojem ženskih; mnogi naučnici zastupali mišljenje da g. b. stariji oblik braka; međutim, postojanje g. b. nije uopšte dokazano; ono što liči na g. b. kod današnjih naroda novijeg je postanka i nastalo kombinovanjem poliginije i poliandrije. B. druge vere, poštuje se kao pravno stanje, ali se nailazi na ver. netrpeljivost: rkat. crk. smatra nepostojećim b. svojih vernih (čak i mešovite) zaključene u dr. crk.; srp. prav. crk. ih priznaje za punovažne, ali daje razvod automatski svakom novom verniku trajno rastavljenom od stola i postelje po propisima rkat. vere. B. docnije sklopljen, između roditelja van braka rođenog ili začetog deteta je sredstvo za njegovo pozakonjenje. B. katolički, sklopljen je u rkat. crk.; odlikuje se od ostalih time što je nerazrešiv (ne može se ni u kom slučaju razvesti, već se supruzima može dozvoliti samo razdvajanje od stola i postelje). B. mešoviti, sklapa se između hrišć. različite veroispovesti; može se zaključiti uz odobrenje (blagoslov) arhijereja; obično se uslovljava potpisom reversa, tj. obećanjem da će se deca vaspitati u toj veri. B. morganatički, b. na levu ruku, u vladarskim porodicama b. s osobom iz nižeg staleža; isključuje ženu i decu iz plemićkih i vladarskih prava muža; žena dobiva titulu samo prvog jutra iza venčanja (od nem. Morgen, jutro). B. putativni, ništavan je stoga što u vreme zaključenja 1 strana nije znala za uzroke ništavosti; u nekim državama (u Brak. i po pravilniku Srp. prav. crk., ali ne i po srp. građ. zak.), deca iz toga b. se smatraju za zakonitu. B. sveštenički drugi, po propisima srp. prav. crk. zabranjen, štaviše zabranjen svaki svešt. b., tj. može se rukopoložiti lice koje je u braku (odista prvom), ali lice već rukopoloženo za đakona ne može se više venčati, dok traje dejstvo rukopoloženja. Brakolomstvo, povreda bračne vernosti time što muž ili žena polno opšti sa 3. licem; zak. kažnjava krivce. Brakorazvodni sud proglašuje razvod b.; skoro u svim evr. državama to vrši građ. sud. U Jugosl. postoje različiti zak.: u Hrv. i Slav., B. i X., Crnoj Gori i Srbiji, b. s. je crkveni; za srp. prav. crk. nadležan eparhiski crk. sud u 1., a vel. crk. sud u poslednjem stepenu; rkat. i musl. u Srbiji imaju pravo na versku brakorazvodnu jurisdikciju; za dr. veroispovesti nadležni su redovni građ. sudovi. B. spor, pokreće se tužbom za razvod b. B. uzrok, događaj na osn. kojeg se može podići b. tužba; u tom pogledu postoje 2 tipa zakonodavstva: tip slobodnog uzroka (sudija ceni je li uzrok ozbiljan) i tip nabrajanja (uzroci nabrojeni u zak.). Austr. i srp. građ. zakonik usvajaju sistem nabrajanja, koji je za prav. dopunjen bračnim pravilnikom. Bračni drug, zak. izraz za reč suprug. B. vernost, pravna dužnost oba supruga da ne stupaju ni u kakve polne odnose sa 3. licem; sankcija je razvod b.; po drž. propisima treba da postoji i u mislima. B. deca, rođena su najmanje 180 dana posle venčanja, ili posle toga u toku trajanja b. i još za 300 dana po njegovu prestanku, izuzev ako se u sporu ne dokaže protivno; spor može povesti otac u roku od 3 mes. od saznanja za fakat rođenja, a tužbom se mora dokazati da on u vreme začeća fiz. nije mogao polno opštiti sa majkom. B. dužnost, pravna dužnost supruga da međusobno polno opšte; ako je 1 strana iz obesti ne vrši duže od 1 god., ima mesta tužbi za razvod. B. zabluda, nesvesno stvaranje, bez ičije krivice ili sa krivicom 2. strane, lažne pretstave o svome budućem suprugu; pretstavlja razlog za poništaj b. samo ako se odnosi na identitet ličnosti, a ne i njene odlike. B. zabrana, svaka okolnost koja sprečava zaključenje b.; maloletnom sinu i kćeri, mlađoj od 18 g., za stupanje u b. potrebna dozvola (od oca ili starateljskog sudije), članovima Kralj. doma (od Kralja), voj. licima (od voj. vlasti), diplomatsko-konzularnim činovnicima (od njihovog min.): venčanje bez dozvole ovih lica ne utiče na punovažnost b., ali povlači disciplinsku odgovornost. B. zajednica, način života supruga; ogleda se u zajedničkom stanovanju, međusobnoj ljubavi i polnom opštenju; njom upravlja muž, a žena je dužna da mu sleduje, da izvršuje njegove naredbe, da mu pomaže: povreda z., ako duže traje, znači napuštanje supruga i pretstavlja brakorazvodni uzrok. B. zrelost, doba kad mladenci mogu stupiti u b.; varira prema državama; po austr. građ. zak. traži se 14 god., po srp. građ. zak. 17 god. za muškarca, a 15 za devojku: po arhijerejskom blagoslovu mogu se sklopiti b. i ranije (u 15. odn. 13. god.) ako su polno razvijeni. B. ispit, akt kojim svešt. prima k znanju izjavu verenika da žele stupiti u b., pa zatim pristupa oglašenju; i ne obvezuje na stupanje u b., ali ko bez opravdanog razloga odustane od b., dužan je da plati naknadu materijalne i moralne štete nevinom suprugu. B. krivica, protivpravna radnja koja daje nevinoj strani pravo da podiže brakorazvodnu tužbu. B. nerazrešivost → bezuslovna nerazrešivost braka. B. odnos, pravno stanje koje postoji između supruga i koje pretstavlja čitav splet pravnih odnosa; mogu biti: 1) lični, koji se ogledaju u vršenju b. dužnosti, u b. vernosti, pristojnom ponašanju, poštovanju muža, dobivanju i nošenju muževljevog imena i zastupanju ženinih interesa od strane muža; a 2) imovinski, koji sadrže dužnost muža da izdržava ženu; žene da izdržava nevoljnog muža i prava žene da vodi kućanstvo. B. parnica → b. spor. B. posredovanje, dovođenje budućih supruga u vezu radi b. pregovora; po zak. zabranjeno je b. p. uz nagradu. B. pravo, skup pravila koja se tiču b. i odnosa među supruzima; deli se na: lično i imovinsko b. p. Kod nas postoje dvojaki izvori b. p.: drž. (građ.) i crk.; prevlađuje mišljenje da se crk. zak. mogu primenjivati samo ukoliko su saglasni sa drž.; međutim, pošto sude crk. sudovi, dolazi do izražaja b. crk. pravo i tamo gde je ono u nesaglasnosti sa drž. Stoga postoji nejednakost b. p. za jsl. građ. (13 veroispovesti), koja ide dotle da se manifestuje i u načelima razdvojivosti, monogamije itd. B. pravilnik, zakonik koji je izdao Arhijerejski sabor srp. prav. crk. o b. pravu (1923.); obavezan je za sve prav. u Jugosl., jer im sude duhovni sudovi; pravnici osporavaju njegovu važnost u pogledu menjanja građ. zak. B. prevara, krivica koja se sadrži u podmetanju ličnosti pri venčanju izdavanjem za drugog ili lažnim pretstavljanjem; uzrok je za rušljivost b. B. pregovori, razgovori o stupanju u b.; ne obvezuju na stupanje u b., već na davanje naknade štete zbog odustanka od venčanja. B. prepreka (smetnja), okolnost koja sprečava stupanje u b.; može biti: apsolutna (bigamija, nepunoletstvo, razlika vere, blisko srodstvo, afinitet, brakolomstvo, rađenje o glavi) i relativna, kad se b. ruši samo na zahtev zainteresovanog (duševna bolest, impotencija, prinuda, b. prevara, osuda za zločin). B. punoletstvo → b. zrelost. B. razvod, kod rkat. b. je nerazvodljiv (izuzev od stola i postelje i dozvolom pape); kod prav. može se razvesti zbog b. smetnji, koje crk. priznaje kanonima za opravdane. B. režim, skup zak. propisa o uređenju imovinskih odnosa između supruga, najpoznatiji su: zajednice imanja, mirazni, i podvojenosti imanja; kod nas vredi sistem podvojenosti. B. rođenje → b. deca. B. roditelj, otac i mati čije je dete zakonito; ima dužnost izdržavanja, gajenja i vaspitanja deteta i prava (roditeljska vlast, pravo na upravljanje detinjim imanjem, pravo na pomoć ako padne u nevolju, pravo nasleđa svoga deteta), koja ne pripadaju vanbračnom detetu. B. spor, spor oko razvoda ili uništaja b.; njihovo izviđanje potpada pod građ. sudove samo u Vojvodini, Slov. a Dalm., inače ih vode duhovni sudovi. B. srodstvo, odnos između supruga i srodnika 2. supruga; pretstavlja b. smetnju, ali i osnov za nasleđivanje, jer po srp. građ. zak. udovicu bez krvnih srodnika nasleđuju srodnici muža. B. troškovi, daju se na izdržavanje porodice: žene, dece, kuće: pravno muž je dužan da ih snosi, ali za njihovo podmirenje pruža mu se kao olakšanje pravo da upotrebi prihode ženinog miraza. B. ugovor, zaključen pismeno između supruga o uređenju njihovih imovinskih odnosa za trajanja b.; u nekim zemljama (ne i kod nas), mora se zaključiti do venčanja i ne može se menjati za vreme b.

BRAK 1) brakirac (germ.), lovački pas, ptičar, srazmernih linija, dugih klempavih ušiju, kratke dlake; trči po svežem tragu divljači i goni je prema lov. zasedi. Naš zak. ograničio lov sa b. na vreme od 1 ./10. do 15./1. 2) bračić (Fucus, fam. Fucaceae). veoma rasprostranjena krupna morska alga iz grupe mrkih alga; spljoštena, dihotomo razgranata talusa, utvrđena za podlogu; neke vrste (F. vesiculosus) imaju u talusu mehure ispunjene vazduhom koji im olakšavaju lebdenje u vodi; mnoge vrste žive u Baltičkom i Crnom M., Atlanskom i Vel. Ok.; u Sred. M. u manjem broju; nalaze se u obalskoj zoni; iz b. se dobija jod.

BRAK Žorž (• 1881.), frc. slikar, 1 od gl. pretstavnika kubizma.

BRAKTEAT (lat.), nem. srednjev. novac, kovan na 1 strani; obično srebrn, ređe zlatan; skand. zlatni b.. sa fantastičnim likovima i natpisima.

BRAKTEJA → priperak.

BRAM Oto (Brahm, 1856.-1912.), nem. knjiž. istorik i upravnik poz., propagator modernog realizma u nem. glumi.

BRAMA. Brahma, gl. božanstvo st. Indusa; izvor svega sveta, bogova i živih bića, u koji se sve vraća posle svoje smrti; danas gl. ličnost u sv. trojstvu, u koje ulaze još i Siva i Višnu. Bramani, svešt., najviša kasta u Indiji. Bramanizam, indiska rel. zasnovana na učenju o B.; izložena je u knj. Veda, uči da sve postaje iz B., da se duše sele i da se umrlo biće prema zasluzi javlja ponovo kao bog, čovek ili životinja. Vraćanje u Bramin duh postiže se asketizmom, a spas od seobe duša shvatanjem sjedinjenja B. sa svojim ja; usvajanjem idolopoklonstva i elemenata iz hrišć. i musl. vere, b. se razdelio na mnoge sekte.

BRAMA KOKOŠ, selekcionisana rasa, poreklom iz Kine ili Amer., bela, mrka ili ugasita, skoro crna, bobičaste troredne kreste; meso ukusno, dobra ležilja: odlična za popravku domaćih rasa.

BRAMABRAS (šp.), hvalisavac, brbljivac.

BRAMANTE Donato (oko 1444.-1514.), it. arhitekt, 1. projektant crk. sv. Petra u Rimu, 1 od tvoraca renesansnog stila u arht.

BRAMAPUTRA, r. u Az., 2 800 km duga; plovna na dužini od 1 300 km uzvodno od ušća; ima zajedničku deltu sa Gangom; uliva se u Bengalski Zal.

BRAMBOR (češ.) → krompir.

BRAMS Johanes (Brahms, 1883.-1897.), nem. kompozitor vel. delatnosti; posle Bethovena najznačajniji simvolist, a nenadmašan u vokalnoj muz. Gl. dela: 4 simfonije, 2 uvertire za orkestar, 1 violinski i 2 klavirska koncerta, Nemački rekvijem, Pesma sudbine itd.

BRANA, građevina u rečnom koritu, položena upravno ili koso prema toku; delimično odvaja rečni tok i izdiže nivo vode u r. Stalne (nepokretne) b. su od popleta, drveta, opeke, kamena i betona. Pokretne b. imaju masivne pragove, a pokretne delove od drveta i gvožđa; ne mogu se podizati bez dozvole upr. vlasti.

BRANGVIN Frank (• 1867.), engl. slikar i graver, jedno vreme veoma cenjen zbog dekorativnih slaka i virtuozno rađenih gravira.

BRANDENBURG 1) pokrajina u s. Nem.; poglavito barovita i peskovita nizija; jedino mala uzvišenja na S i J (Fleming); kroz nju protiču Laba i Odra; ima mnogo jez. i kanala. 2) grad (64 000 st.) u obl. B., na r. Havelu; katedrala (1170.), gotska crk. sv. Katarine (14. v.); ind. bicikla i predmeta za rečnu plovidbu. Brandenburška markgrofija, postala od marke koju su Nemci osn. u 12. v. u zemljama Ljutića; ojačala najviše pod saks*onskom (1134.-1417.) i frankonskom dinastijom Hoencolerna, koja je sjedinila sa Pruskom vojvodinom i pretvorila u kraljevinu 1700.

BRANDES 1) Georg (1842.-1027.), danski knjiž. kritičar i duhovni vođ realista; izvršio vel. uticaj na celokupnu dansku modernu knjiž.; najvažnija dela: Gl. struje u knjiž. 19. v., Vilijam Šekspir, Gete, Volter, Cezar, Mikelanđelo. 2) Edvard (• 1847.), brat prethodnog, danski knjiž., dram. pisac i političar; gl. dela: Danska pozorišna um., Strana pozorišna um. i drame: Veridba i Nevesta.

BRANDL Peter (1668.-1739.), češki slikar; gl. dela: oltarske slike po praškim crk. sv. Vita, sv. Josifa, sv. Mihaila i dr.

BRANDLER Hajnrih (• 1881.), nem. socijalist levičar isključen za vreme svet. rata iz nem. socijal-demokr. stranke, a 1925. iz komun. Internacionale.

BRANŽA → branša.

BRANIK, polit. list; organ Srp. nar. slobodoumne stranke u Mađ., izlazio u Novom Sadu 1885.-1914.

BRANILAC, branitelj, lice koje zastupa okrivljenog za vreme istrage i na pretresu; može ga uzeti sam okrivljeni ili njegova rodbina; moraju ga imati: nemi, gluvi ili bolesni maloletnici kad odgovaraju za zločin. kao i okrivljeni za kriv. dela ili dela koja se kazne sa preko 5 god. robije ili zatočenja (§§ 59.-60. Kriv. sudskog postupka). B. braka, ličnost određena od suda da zastupa održanje braka, da ne bi supruzi upotrebom lažnih dokaza naveli sud na razvod i onda kad mu nema mesta.

BRANIMIR. hrv. knez (879.-892.), prekinuo sa politikom naslanjanja Hrvata na Viz. i obratio se Rimu; načinio Hrv. nezavisnom; za njegove vlade počelo u Hrv. širenje glagoljaštva.

BRANIČEVO, starije ime za prostranu obl. u sev. delu i. Srbije; gl. mesta bila: B. u blizini današnjeg Kostolca, Gučevo i Majdanpek; poznata st. rud. obl.; naziv se održao u imenu Braničevske eparhije, čije je sedište u Požarevcu.

BRANKOVEANU Konstantin (1680.-1714.), gospodar Vlaške tur. vazalni knez.

BRANKOVINA, selo u Srbiji, kod Valjeva, rodno mesto tamnavskog kn. Alekse Nenadovića, pogubljenog u seči knezova pred 1. ustanak.

BRANKOVIĆ 1) Vuk († 1398.), sin sevastokratora Mladena (→ Brankovići), zet kn. Lazara, a muž njegove najstarije kćeri Mare; gospodar Kosova i Drenice; igrao znatnu ulogu posle smrti cara Uroša i zastupao politiku saradnje s Mađarima; učestvovao u bici na Kosovu i preživeo je; narod mu nepravedno pripisivao izdaju, a Turci mu nisu verovali zbog veza sa Mađarima; posle mađ. poraza (1338.) Bajazit ga prognao iz njegovih zemalja, pa najveći deo dodelio kneginji Milici i njenoj deci, a Mari sa decom ostavio samo Vučitrn i Trepču; umro u izgnanstvu. 2) Georgije, karlovački patrijarh (1830.-1907.); bio veoma aktivan; pomagao um. i knjiž.; podigao više šk. u raznim mestima; naročito ukrasio Karlovce, u kojima podigao patrijaršiski dom i bogoslovski seminar; protiv njega vodila oštru borbu radikalna stranka u Vojvodini. 3) Dragoljub (• 1881.), ped. pisac; gl. dela: Opšta ped. lečenja psihopatologijom, Psihologija i dr. 4) Đorđe (1645.-1711.), diplomat i hroničar; za diplomatsku službu vaspitao ga brat, mitropolit Sava II; prvo kao pisar poslanstva u Tur. (1663.), a zatim s bratom u Rus. (1668.); verovao da je potomak st. despotske kuće B. i težio da postane srp. vladar; da bi to postigao stupio u službu vlaškog kn. Šerbana Kantakuzena, koga je nagovorio da priđe austr. caru, koji mu stoga priznao prvo baronsku (1683.), a kad mu je Arsenije III potvrdio da vodi poreklo od srp. despota, i grofovsku titulu (1688.). Austr. je od 1683. vodila borbu s Turcima i želela da iskoristi B. ime i njega lično za delovanje među Srbima u njenu korist; međutim on među Srbima nije značio mnogo i nije uspeo da deluje na njih ni ličnom preduzimljivošću, već je, dosta nevešto i s mnogo mašte, radio na stvaranju države, u kojoj bi on bio vladar; usled takvog rada i veza s Rus., austr. vojskovođ Badenski domamio ga u Kladovo (1689.) i zatvorio prvo u Sibinj, a potom u Heb, u kojem je B. ostao sve do smrti. To zatočeništvo stvorilo mu je vel. glas među Srbima i učinilo ga gotovo simvolom njihove sudbine pod Austr. Njegove opsežne Hronike, koje je napisao u zatočenju, u želji da utvrdi svoja prava na presto imale vel. uticaj na srp. istoriografiju.

BRANKOVIĆI: I Ugledna i veoma st. srp. porodica, poreklom iz Drenice, kojoj je car Dušan dodelio na upravu ohridsku obl.; iz nje potiču: 1) Mladen, srp. vojvoda iz 1. polovine 14. v. za vlade Stevana Dečanskog i cara Uroša. 2) Branko, Mladenov sin, sevastokrator u Ohridu za vlade cara Dušana, posle čije smrti ostao veran Urošu. 3) Grgur, Brankov sin, ćesar iz 14. v. 4) Vuk († 1398.), Grgurov brat → Branković Vuk. 5) Đurađ, Vukov sin → Đurađ despot. 6) Lazar († 1410.), Đurđev brat; uzeo učešća u međusobicama oko tur. prestola posle Bajazitove smrti i tom prilikom pogubljen kod Jedrena. 7) Grgur († 1459.), sin despota Đurđa; oslepili ga Turci 1441., umro kao kaluđer German u Hilandaru. 8) Stevan, Grgurov brat → Stevan despot. 9) Lazar, brat prethodnog → Lazar despot. 10) Katarina, kći despota Đurđa, žena Ulriha Celjskog, 11) Jelena, kći despota Lazara, udata za Stevana Tomaševića, srp. despota i bos. kralja. 12) Đorđe → Đorđe despot. 13) Jovan → Jovan despot. -- II Srp. porodica iz Banata, u kojoj postojala tradicija da vodi poreklo od dinastije B. I i da se u Banat doselila iz Korenića u Herc.; iz nje su: 1) Sava I, mitropolit jenopoljski i lipovski († oko 1627.), doprineo mnogo osvajanju Lipova od Turaka. 2) Longin, brat od strica Save I, jenopoljski i lipovski mitropolit; napustio mitropoliju zbog kalvinskog gonjenja, i prešao u Vlašku. 3) Sava II. mitropolit erdeljski (1656.-1680.), Longinov sinovac a brat grofa Đorđa B.; zbog borbe protiv kalvinizma zbačen s položaja i zatvoren; pušten tek na zauzimanje vlaškog kneza Šerbana; umro 1681. 4) Đorđe, brat prethodnog → Branković Đorđe.

BRANKOVO KOLO, knjiž. list vojvođanskih Srba; izlazio jedanput nedeljno u Srem. Karlovcima (1895.-191Z.); pokrenuo ga Paja Marković Adamov, posle čije smrti ga uređivali Milan Budisavljević, Dragutin Ilić i Dušan Kotur.

BRANLI Eduard (Branly, 1846.-1932.), frc. fizičar i hemičar; pronašao koherer (1890.), kojim omogućio primanje elektromagnetskih talasa.

BRANT 1) Jozef (1841.-1915.), polj. slikar; obrađivao motive iz voj. i ratničkog života svojih zemljaka. 2) Sebastijan (1457.-1521.), nem. pesnik satiričar; gl. delo: Lađa ludaka, u kojoj oštro šibao tadanje društvo (→ sl.).

BRANTON Pjer de Burdej (Brantôme, 1535.-1614.), frc. pisac i biograf; gl. dela: Životi slavnih ljudi, Životi galantnih žena.

BRANHIJATI (Branchiata) životinje koje dišu škrgama. 2) → rakovi.

BRANCIN (it.) → lubin.

BRANŠA (frc.), grana, struka, poziv; deo, ogranak radnje, grana trgovine (→ trg. struke).

BRANjEVINA, izvesni delovi šuma stavljeni, u cilju osiguranja prir. podmlađivanja, pod prethodnu zabranu iskorišćavanja, drveta, paše i žirenja; kad je površina podmlađena ili veštačkim putem pošumljena, ostavlja se pod zabranom sve dotle dok šuma ne poodraste tako visoko da joj stoka ne može naškoditi; Zak. o šumama određuje da se b. imaju označiti vidnim znacima i objaviti preko nadležne op. vlasti.

BRASLAV, knez posavske Hrv. (oko 880.-900.): priznavao je franačku vlast i borio se uz Franke protiv moravskog kn. Svatopluka; da bi se uspešnije odupirao Mađarima, dobio od franačkog vladara Arnulfa panonsku sl. obl. (898.). Umro ili poginuo u borbi s Mađarima krajem 9. v.

BRASLOVČE, varošica (270 st.) i letovalište u srezu celjskom (Dravska Ban.); razvaline st. grada.

BRASTVO, periodičan časopis; izlazi u Beogradu (od 1887.) kao organ Društva sv. Save; objavio mnogo knjiž., ist., geogr., folklornih i dr. studija naših poznatih naučnika.

BRAT, sin istog oca i majke, ili samo jednog od njih (polubrat): brak sa b. je ništavan; b. po ocu i majci, kao i b. po ocu nasleđuje svoga b. ili sestru odmah posle dekujusovih potomaka i oca, a b. po majci tek posle očevih potomaka i majke.

BRATINSKE BLAGAJNE, autonomna tela u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani i Sarajevu, preko kojih se u Jugosl. sprovodi osiguranje rud. radnika (čl. 32. Zak. o budž. dvanaestinama za 1935. i čl. 188. Fin. zak. za 1928./1929.); sprovode osiguranje rudara u bolesti, nesreći, invalidnosti (iznemoglost, starost i smrt) i penziono osiguranje svih lica koja rade u rudnicima. Rođaci umrloga rudara, koje je on izdržavao, dobivaju kao invalidsku pomoć 1/2 od njegove god. zarade, a rud. udovice 1/2 penzije njihovih muževa; pravo na penziju stiče svaki rudar kada navrši 55 godina života, ako je 30 god. uplaćivao b. b., bez obzira da li je sposoban ili nesposoban za dalji rad; penzije se kreću od 20-80% god. zarade.

BRATISLAVA (mađ. Požonj, nem. Presburg), gl. grad (143 000 st.) pokrajine Slovačke (ČSR); leži na l. obali Dunava i na z. kraju Karpata; ostaci st. zamka mađ. kraljeva, katedrala, univ.; uređeno i živo pristanište na Dunavu; ind. tkst., gvozdene, emaljirane, kožne i gumene robe, dinamita, municije, čokolade i dr. Bratislavski mir, zaključen 26./12. 1805. između Napoleona I i austr. cara Franca I, posle bitke kod Austerlica; njime Austr. istisnuta iz It. i Nem., i ustupila Francuskoj Ven. i Dalm.

BRATOVŠTINA, versko udruženje svetovnih ljudi radi međusobnog pomaganja ili kojim drugim pobožnim, dobrotvornim i soc. ciljem.

BRATONOŽIĆI, pleme u crnog. Brdima, gde ranije stanovali Macure i Bukumiri; pominju se 1455.; sva glavnija bratstva poreklom od doseljenika; po načinu života i običajima veoma srodni s. Kučima.

BRATSKO JEDINSTVO, prot. sekta, osn. 1722. po ugledu na Češku braću; rašireno naročito u Nem., Engl. i S. Amer.

BRATSTVO, više rodova ili porodica zajedničkog porekla i zajedničkog kulta; često i privr. zajednica; međusobne bračne veze u b. su zabranjene. Kao pravna zajednica, brani i štiti svakog člana i sveti ga u slučaju pogibije (krvna osveta), stara se o nevoljnim i maloletnim članovima; odrasli bratstvenici idu u boj kao posebno voj. odeljenje. Obično b. upravljaju starci, glavari pojedinih rodova. Bratstv. organizacija i danas veoma raširena po svetu, na mnogo mesta u vezi s totemizmom (kod Indijanaca S. Amer., Australijanaca, Melanežana, nekih Crnaca); na B. P. se još održava u Crnoj Gori, Brdima i sev. Arb.

BRAĆA GOSPODNjA, rođaci Hristovi; deca Josifova iz ranijeg braka, ili deca Kleope i Marije, bogorodičinih rođaka (Josija, Juda, Jakov i Simon). B. zajedničkog života, verska zajednica u poznijem sr. v.; raširena u Hol. i Nem.; bavili su se prepisivanjem rukopisa i vaspitanjem omladine. B. Karamazovi, najveći i najdublji psih. roman F. Dostojevskog, u kojem se postavljaju problemi morala i raspravlja o pravoslavlju i katoličanstvu, o odnosu države i crk., o veri i hrišć. socijalizmu. B. hrv. zmaja, zagrebačko kult.-patriotsko udruženje za čuvanje spomenika iz nar. prošlosti i unapređivanje kult.-nac. rada u sadašnjosti.

BRAĆANU 1) Joan st. (1821.-1891.), rum. državnik. 2) Joan ml., Jonel (1864.-1927.), njegov sin, rum. državnik. 3) Vintila (• 1867.), brat prethodnog, rum. političar i državnik.

BRAUER Adrijan (1605.-1683.), flamanski slikar, odličan kolorist; radio scene iz selj. života.

BRAUN 1) Eduard (Vrowne, 1644.-1708.), engl. knjiž. izdao beleške sa puta kroz Srbiju. 2) Lili (1865.-1916.), nem. spisateljka memoara; gl. dela: Iz kruga Geteovih prijatelja, U senci titana, Memoari jedne socijalistkinje (autobiografija). 3) Robert (1773.-1858.), engl. botaničar, dao ime jezgri (nucleus) biljnih ćelija. 4) Tomas (1605.-1682.), engl. filozof, slobodan mislilac i izvrstan stilist; borio se protiv sujeverja i zabluda; gl. dela: Lekareva vera (lat.), Hrišć. moral (engl.) i dr. 5) Ford Madoks (1821.-1893.), engl. slikar, iz grupe prerafaelita, obrađivao motive iz Bibl. i sr. v., slab. kolorist. Braunovo kretanje, botaničar B. otkrio pod mikroskopom da se sitni suspendovani delići u kapi vode, nevarenog mleka, rastvorima smole itd. kreću po izlomljenim i sasvim nepravilnim putanjama; nije poznato usled čega nastupa.

BRAUNING 1) Jelisaveta Baret (Vrowning, 1806.-1861.), engl. pesnikinja, žena Roberta B.; gl. dela: Soneti i spev Aurora Li. 2) Robert (1812.-1889.), jedan od najvećih engl. pesnika 19. v., naklonjen misticizmu; pisao pesme većinom u obliku dramskih monologa; gl. dela. narativni spevovi Paracelzus, i Prsten i knjiga.

BRAUNING, → automatski pištolj belg. sistema sa 8 metaka; kalibar 9 mm; dejstvuje na 50 m. (na sl. 1. cev, 2. nišan, 3. povlaka, 4. povratna opruga, 5. obarača, 6. okvir sa 8 metaka, 7. izdizač, 8. vreteno, 9. udarna opruga, 10. neposredna kočnica, 11. igla, 12. usadnik, 13. zapinjača).

BRAUN-SEKAR Šarl-Eduar (Vrown-Sequard, 1817.-1894.), frc. lekar i prof. fzl., čuven sa svojih radova o sastavu krvi, kičmenoj moždini i njenim bolestima, nervnom i živčanom sistemu, pokušajima da povrati snagu starcima i rekonvalescentima, ubrizgavanjem testikularnih sokova, dao osnovu organoterapiji i opoterapiji.

BRAUNŠVAJG 1) nem. država (3672 km², 519 000 st.) od 3 teritorijalno predvojena dela (gl. deo u sev.-nem. niziji, Vezerski srez oko Vezere i Harcski srez u s. podgorini Harca), postala 1180.; od stan. 43,4% zaposleno u ind., 27,9% u zemljr., a 17,1% u trg. i saobr.; rudnici uglja, soli, kalija, gvožđa, srebra, olova i bakra; ind. mašina, hem., drveta, stakla, hartije, mesnih proizvoda, šećera. 2) varoš (147 000 st.) u → 1); ind. (mlinarstvo, konzervisanje voća, povrća, variva i mesa, prerada duvana, tkst. ind.); vis. thn. šk., muzeji, biblt., botanički vrt.

BRAUNŠVAJG Karl-Vilhelm (1735.-1806.), pruski gen.; gl. zapovednik savezničke voj. koja je 1792. napala na Frc.; potukli ga Dimurije i Kelerman kod Valmija; smrtno ranjen kod Aueršteta.

BRAHE Tiho (de Brache, 1546.-1601.), danski astronom; podigao zvezdaru Uranienburg na o. Hven i uredio zvezdaru u Pragu, gde je u Kepleru našao odličnog saradnika.

BRAHI (grč.), u složenicama znači: kratak.

BRAHIJALAN (lat.), ručni. Brahijalno, silom.

BRAHIKEFALIJA, kratkoglavost, širokoglavost (→ lubanja).

BRAHIOLARIJE, larve mnogih morskih zvezda.

BRAHIOPODE (Vrachiopoda), grupa morskih životinja crvuljaka, često utvrđenih za dno, liče spolja na školjke; imaju ljušturu u obliku 2 kapka (leđni i trbušni), koji se otvaraju i zatvaraju pomoću naročitih mišića.

BRAHISTOHRONA KRIVA, linija po kojoj treba materijalna tačka da se kreće (pod uticajem Zemljine teže) da bi za najkraće vreme stigla iz jednog (višeg) položaja u drugi (niži); ovu osobinu ima cikloida.

BRAHMA → Brama. Brahmana, indiski prozni spisi, u kojima se objašnjavaju Vede, legende i dr.

BRAHUI, dravidsko pleme (340 000 st.), u Beludžistanu; stočari i zemljr.

BRACERA (it.), dalm. jedrenjak sr. veličine sa 1 jarbolom; ima nosivost 3-5 vagona: služi za prevoz robe (→ sl.).

BRACIGOVO, varošica (3 200 st.) u Bug., na JI od Tatar-Pazardžika; stan. se bavi dunđerskim zanatom, vinogradarstvom i proizvod. ružinog ulja.

BRAČ, ostrvo u Jadr. M. (395 km², 17 500 st.), zapadno od Makarske (Prim. Van.); od kopna odvojeno Bračkim, od Hvara Hvarskim, a od Šolte Splitskim Kanalom; gl. i sresko mesto varošica Supetar; izvozi vino, ulje, duvan i mramor.

BRAŠANČEVO, Tijelovo, praznik tela gospodnjeg (festum corporis Domini), uveden radi proslavljanja pričešća u 13. v.; spojen sa procesijom; slavi se u 2. četvrtak po Duhovima, kao najvelelepniji kat. praznik.

BRAŠNAR, brašneni crv 1) Tenebrionidae), larva malog mrkog ili crnog tvrdokrilca; živi u brašnu i , mekinjama; žućkasta, čvrste kože i vel. 2 sm; često se gaji za hranu ukrasnih ptica i riba. 2) gusenica malog moljca (Ephestia kühniella). živi u brašnu; vel. štetočina jer ga kvari (→ moljci).

BRAŠNIĆ Mijo (1849.-1883.), prof. i istoričar; napisao više struč. rasprava iz hrv. istorije.

BRAŠNO 1) izmlevene žitarice (pšenica, kukuruz, ječam, raž i ovas). 2) materije izmlevene u prah (pirinčano, skrobno, koštano, šamotno itd.), Sastav i kvalitet b. od žitarica zavisi od vrste i kvaliteta žitarica, od načina mlevenja, od toga da li su pri mlevenju više ili manje izdvojeni spoljašnji delovi zrna, celulozna opna i lepak (belančevine), koji se poglavito nalaze u spoljašnjim slojevima; finije i belje b. sadrži manje azotnih materija (belančevina) i masti, i ima manju hranljivu vrednost; prosečan sastav:


 
pšenice
raži ječma ovsa kukur.
  finije grublje        
vlage 13,3% 12,8% 13,7% 14,8% 9,6% 14,2%
azot. mater. 10,2%   12,0% 11,6% 11,45 13,4% 9,6%
masti 0,9% 1,4% 2,1% 1,5% 2,9% 3,8%
uglj. hidrata 74,7% 71,8% 69,5% 71,2% 67,0% 69,5%
celuloze 0,3% 1,0% 1,6% 0,4% 1,9% 1,5%
pepela 0,5% 1,0% 1,5% 1,0% 2,1% 1,3%

Kod običnih seljačkih mlinova mlevenjem se dobiva samo jedna vrsta b. (puno b.), a kod ind. Više vrsta i mekinje (kao otpadak). Kvalitet b. određuje se drema sastavu i pecivosti, a obeležava se brojevima: 00, 0g, 0gg, 1, 2, itd.; ukoliko je broj veći, b. je crnje i slabijeg kvaliteta, jer sadrži više celuloze, masti i pepela; prema finoći mliva 6. se deli na oštro (griz b.) i meko; 1. je samleveno grublje, a 2. finije; pri izradi testa od značaja je količina koja se dobiva iz 100 kg b.; ona zavisi od količine i kvaliteta lepka (belančvina veća količina i bolja elastičnost lepka daje i veću količinu testa, jer b. onda upija više vode i daje pecivo koje će bolje da naraste.

BRAŠOV, Kronštat, grad (50 000 st., 25% Nemaca) u ji. delu Erdelja (Rum.), u okuci Karpata i pred Predealskim Prevojem; podignut je u 14. v. i brzo postao središte vel. obl. Burzelanda, koju je mađ. kralj Andrija II naselio saksonskim Nemcima; ostaci tvrđave, pozno gotska, evang. »Crna crk« (iz 14. v.), muzej, živa mesna i posrednička trg.; ind. (tkst., metalurg., hem. i dr.), turističko mesto.

BRAŠOVAN Dragiša (• 1887.), arhitekt, 1 od prvih izrazitih pretstavnika moderne arht. u Jugosl.; projektovao Drž. štampariju, Trg. komoru, zgradu Vplov. komande u Zemunu, jsl. izložbene paviljone i dr.

BRVAK (Coenurus cerebralis), bobica ovčje pantljičare u mozgu domaće ovce; prouzrokuje kod ovaca opasnu bolest brlj.

BRVENIK, delimično očuvan grad na l. obali Ibra, na utoku rečice Brvenice; od 1363. pripadao čelniku Musi, a zatim njegovim sinovima, Stevanu i Lazaru, sestrićima kn. Lazara; u njegovoj blizini, na d. obali Ibra, Musići podigli man. Novu Pavlicu. Predeo oko grada takođe B. (→ Ibar 2).

BRVNARA, kuća šumskih predela; kod nas rasprostranjena u Slov., Hrv. i Slav., u B. i X., Crnog. Brdima, u sev. Srbiji i i. Banatu. Iščezava gde nestaje šume. U alpiskim krajevima znatno izmenjena pod uticajem nem. kuće. Najprimit. tip: pokretna b., mala, bez temelja i tavana, s visokim i strmim krovom od dasaka ili šindre, na kojem ima otvora i kapića za odvođenje dima; mogla se premeštati s mesta na mesto; inače se podižu celom dužinom na kamenom zidu (temelju). Najstarija b. imala samo 1 odeljenje: »kuću« s ognjištem; docnije se proširila u širinu i u visinu, dobila 1 ili više soba; obično ima 2 naspramna vrata i male otvore koji služe za prozore. Umesto tavana su lese (čeren) nad ognjištem: na njima se suši kukuruz. Brvno, bordonal, tesana građa od čamovine. kvadratnog preseka (27/27-49/49 sm, duž. 8-13 m).

BRGLjUN → inćun.

BRDA, obl. koja zahvata istočni, viši deo Crne Gore; obuhvata plemena: Bjelopavliće, Pipere, Bratonožiće, Kuče, Vasojeviće, Rovca i Moravu. Zovu se stoga i Sedmoro Brda (tj. plemena). Stan. opštim imenom Brđani, većinom poreklom Zećani; u nekim krajevima se očuvali posrbljeni ostaci starosedelaca Vlaha. U nar. životu i običajima očuvano mnogo starinskog i primit., a plemenski život najbolje očuvan u B. Gl. zanimanje stočarstvo.

BRDICA, selo kod Skadra; kod njega se vodile teške borbe 26.-27./1. 1913., koje završene neuspehom; ali za to vreme zauzet Vel. Bardanjolt, na drugoj strani skadarskih položaja.

BRDO, uzvišenje koje se jače ističe iznad svoje okoline i vrh mu zaobljen, oštar ili ravan. Izuzimajući vulkanska i b. od morena i duna, b. postala obično → erozijom. Ako se b. sroza pa prekrili drugo zemljište, ali sačuva svoj prvobitni oblik, ostaje po građ. zak. u svojini sopstvenika; ako promeni oblik, zemlja pripada sopstveniku zemljišta na koje je srušena. Brdska bolest → visinska bolest. B. konj, tokmak, sastavom tela podesan za brdske krajeve; mala rasta, dobro vezan i čvrst, zdravih nogu, jako izdržljiv; u Jugosl. u b. krajevima ima dobrih k. ove vrste. B. trka, naporna i opasna trka automobilom ili motociklom preko plan. sedala; počinje na podnožju, a završava se na najvišem mestu.

BRĐANI 1) → Brda. 2) članovi skautske organizacije stariji od 18 god.

BREBERINA (Anemone nemorosa, fam. Ranunculaceae), prolećna dugovečna zeljasta biljka sa podzemnim stablom; cvetovi beli ili crvenkasti; raste po vlažnim šumama, šibljacima i na livadama; rasprostranjena po celoj Evr. zap. Az. i S. Amer.

BREVE (lat.), službeno papsko pismo.

BREVIJAR, molitva za pojedine časove; obredna knjiga rkat. svešt., sadrži molitve, himne, psalme; za našu kult. ist., značajni glagoljaški b.

BREVI MANU (traditio), prividna predaja stvari u svojinu, u slučaju kad se stvar već nalazi kod n. sopstvenika kao detentora, pa on naknadno dobije i pravni osnov (npr. kupovanje knj. uzete na poslugu).

BREGAVA, l. pritoka Neretve, izvire i. od Otoca.

BREGALNICA. r. u J. Srbiji (Vardarska Ban.), l. pritoka Vardara, izvire u Maleševskim Pl., a uliva se u Vardar j. od Velesa; protiče kroz Kočaneku Kotlinu, a dodiruje i Ovče Polje; u leto skoro presuši. Veća d. pritoka Zletovska R. Bregalnička bitka vođena je 17.-25./6. 1913. između Srba i Bugara; sa srp. strane učestvovalo 170 000 boraca, a sa bug. 130 000. Bugari su iznenada prešli B. i napali srp. trupe; mada iznenađeni Srbi nisu ustuknuli, već su prešli u napad, potukli Bugare i zauzeli Rajčanski Rid (21./6.) i Kočane (23./6.). Rezultati: za Srbe materijalna pobeda, a za Bugare slom težnji za prvenstvom na Balk.

BREGASTA OSOVINA, iskorišćava se na aeroplanskim i automobilskim motorima; na sebi ima bregove (ispupčenja), koji služe da otvaraju ventile pri radu motora; kod zvezdastih aeropl. motora tu ulogu vrši b. kotur.

BREGE Luj (Breguet, • 1881.), pionir vplov. u Frc.; sopstvenik fabrike aeroplana kod Pariza.

BREGENC, varoš (14 000 st.) u Nem. na Bodenskom Jez.; ind. svile i metala.

BREGER Karl (• 1886.), nem. pesnik i romanopisac; pesme o ratu; roman Junak u senci.

BREGUNICA (Riparia riparia), lasta koja se gnezdi u rečnim obalama.

BREDLE Frascis X. (Bradley, 1846.-1924). engl. filozof, pokušao da prenese nem. idealizam u Engl.; gl. delo: Prividnost i stvarnost.

BREĐA → bremenitost domaćih životinja.

BREŽICE, varošica (1 250 st.) i sresko mesto na Savi (Dravska Ban.); u okolini vinogradarstvo.

BREZA, selo i drž. rudnik uglja u Bosni, u Visočkom srezu; god. kapacitet oko 150 000 t.

BREZA (Betula, fam. Betulaceae), listop. drvo Evr., Az. i S. Amer.; u Evr. postoje 2 vrste: obična (B. verrucosa), koja raste po svim sr.-evr. šumama, i pustena ili bela (B. pubescens), koja uspeva sve do polarne granice drveća. Usled vel, elastičnosti drvo se upotrebljava u kolarskom, tokarskom i rezbarskom zanatu, naročito za pravljenje drv. klinova, drv. cipela, alatki, šperholca, furnira itd., a tanje grane za obručeve i metle. Kako sadrži nešto eterskog ulja, tanina, šećera i alkaloida, sev. narodi iskorišćavaju njen sok kod raznih oboljenja, naročito reumatizma i zapaljenja mokraćnih organa: u med. ranije iskorišćavano njeno lišće i ulje (oleum rustei) za lečenje kožnih bolesti.

BREZOVAČKI Tito (1757.-1804.), pisac, svešt. pavlinac: pisao pesme, drame i komedije: Diogeneš i Matijaš, Grabancijaš dijak.

BREZOVO, selo između Arilja i Ivanjice, u kojem se nalazi zanimljiva, mala crk., verovatno iz 12. ili 13 v., s osnovom jednobrodne, zasvedene bazilike s kubetom.

BREZOVO POLjE, selo u Bosni, na Savi, kod Brčkog: osn. ga musl, iseljenici iz Srbije 1864.

BREJN Bartolomeus (1493.-1555.), nem. slikar, prvenstveno portretist.

BREJC Janko (1869.-1934.), političar, 1 od vođa koruških Slovenaca i pretsednik slov. zemalj. vlade (1919.-1920.).

BREK (engl.), prelomiti; u sportu: sudija na ringu rastavlja boksere, kad se drže jedan za drugog, komandom »b. away«.

BREKINjA (Sorbus torminalis, fam. Rosaceae), drvo visoko do 22 m, lišća perasto zelena u režnjeve; cvetovi beli, u cvasti; plod kruškast veličine trešnje, sa svetlim tačkama, upočetku crvenkastožut, docnije mrk; raste ovde-onde u bukovoj, hrastovoj ili grabovoj šumi, u šibljacima od ravnice do montanskog regiona, pretežno na krečnjaku; rasprostranjena u Evr., zap. Az. i s. Afr.

BREKINjSKA, mesto kod Pakraca, poznato zbog preist. iskopina iz bakarnog doba.

BREM Alfred (Brehm, 1829.-1884.), nem. zoolog; Život ptica, Ilustrovani život životinja.

BREME, teret; srp. građ. zak. kaže da onaj ko ima kakvo pravo mora nositi i b. koje je za njega vezano.

BREMEN, slobodan grad (366 000 st.) na r. Vezeru, u sz. Nem.: st. bisk. mesto (8. v.). katedrala (1044.). većnica (1410.); gl. mesto za prekomorsku plovidbu i trg. (morska pristaništa na ušću Vezera: Bremerhafen Vegesak); ind. cigara i brod. potreba.

BREMENITOST, trudnoća kod žene: stanje u kojem se ž. nalazi od oplođenja do početka pobačaja ili porođaja; normalno traje 280-300 dana; dokazuje se Abderhaldenovom i Zondekovom reakcijom. Kod domaćih životinja traje različito: kod kobile oko 11 mes, kod krave 9 mes, kod ovce 5 mes, kod svinje oko 115 dana, kod kučke oko 2 mes., kod koze oko 5 mes; trajanje zavisi još od rase, stasa, starosti bremenite životinje i pola mladunčetovog.

BREMER Fredrika (1801.-1865.). šved. spisateljica; inicijator pokreta za emancipaciju žene; pisala romane i putopise; gl. dela: Istorija jedne duše. Život u n. svetu, Život u st. svetu.

BREMZE (nem.), kočnice.

BREP 1) galski knez koji je, po predanju, potukao Rimljane i zauzeo Rim (330. pre Hr.); priča se da je, kad su mu Rimljani doneli otkup, bacio na terazije i svoj mač tražeći još toliko zlata i da je viknuo: veae victis (teško pobeđenima). 2) galski knez (oko 280. pre Hr.), spustio se u Grč. i dopro do Delfa, pa se zatim vratio na O.

BRENDI (engl.), rakija.

BRENER, prevoj u I. Alpima (1 370 m), na austr.-it. granici: najpovoljniji prelaz iz Sr. Evr. u It.; preko njega vode drum i žel.

BRENTA. r. u It. 174 km; uliva se u Ven Zal.

BRENTANO 1) Klemens (1778.-1842.). nem. pesnik romantičar, bujna temperamenta, kat. mistik; gl. delo Dečakov čarobni rog. 2) Lujo (• 1844.), nem. ekonomist, pretstavnik soc.-polit. pravca u nar. ekon; vršio jak uticaj na politiku radn klase: gl. dela: Radnički odnos prema današnjem pravu, Radničko osiguranje, Agrarna politika, Počeci modernog kapitalizma, Nadnica i radno vreme posle rata i dr. 3) Franc (1838 -1902.). teolog i filozof, po čijem su mišljenju psihičke pojave neposredno i apsolutno realne, dok su nam fiz. pojave date samo posredno kao fenomeni; gl. dela: Psihologija s empirističkog gledišta.

BRERA, palata u Milanu, u kojoj se nalazi muzej renesansnih it. slika i vel. biblt.

BRESKVA, praskva (Prunus persica). koštičavo voće, poreklom iz Pr. Az. Ubraja se u najbolje voće, osetljiva je i traži naročitu negu. Uspešno se razmnožava, ali se finije moraju kalemiti na divlju b. prozivedenu iz semena, badem. dženariku ili šljivu žilijenku. Dele se na prave, sa maljavom, golice (nektarine), sa glatkom kožicom, kalanke (cepače), čije se meso lepo odvaja, i durancije, čije se meso čvrsto drži koštice; najpoznatije vrste: majski cvet (mejflover). ameden aleksandar, elberta, hale, kraljica voćnjaka i dr. Lišće sadrži amigdalin, karotin, hlorofila, nešto drvene boje i šećera; kod nas, u narodu, sok od lišća upotrebljava se za lečenje ucrvljanih rana kod životinja; neki frc. lekari preporučuju čaj od cveća protiv vel. kašlja. Breskvina štitasta vaš (Lecanium persicae), česta štetočina na b., po obliku slična šljivovoj š. v., od koje je nešto veća, pljosnatija i više ovalna; suzbija se na isti način kao i → šljivova.

BRES KOKOŠ, selekcionisana. poreklom iz Frc., crna, bela ili siva, sr. veličine, odličnog mesa, sr. nosilja.

BRESLAVA (Breslau), gl. grad (624 000 st.), u D. Šleskoj (ji. Nem.), na r. Odri, gde ima n. trg. pristanište; zamak, katedrala (1148.), većnica (14. v.), univ. (1702.), v. thn. šk., akad. um., i.-evr. institut, institut za proučavanje uglja, rud. akad., muzej um.; ind. metal., pivarska; trg. središte za Šlesku (vuna, vosak, koža, žito).

BREST, grad (70 000 st.). na zap. obali Bretanje (sz. Frc.). Utvrđeno ratno i trg. pristanište; pomorska akad., zvezdara.

BREST (Ulmus, fam. Ulmaceae), listopad. drvo; u našim kraj. uspevaju 3 vrste: obične ili poljski b. (U. campestris), planinski (U. montana) i vez (U. effusa); tvrdo i teško drvo koje se zbog tamne boje i dr. thn. svojstava (dževeravost) upotrebljava za pokućstvo, a nalazi primene i u kolarskom zanatu; kao ogrevno drvo, stoji iza bukve i bagrema i teško se cepa.

BREST LITOVSK, varoš (30 000 st.) i utvrđenje u Polj., na r. Bugu; trg. žitom i stokom. Brest-litovski mir, zaključen 3./3. 1918. između SSSR i centr. sila; njime se boljševici odrekli Polj. i baltičkih zemalja, i priznali nezavisnost Ukrajinske rpb., koja je u istom mestu sklopila poseban mir sa Nem. i Austr. još 9./2. 1918.

BRESTOVAC, mesto u Savskoj Ban. 900 m nadm. v.; klimatska stanica za grudne bolesnike, lečilište za tbk. (Zagrebačka Gora).

BRESTOVAČKA BANjA (Moravska Ban.), 330 m nadm. v., na pruzi uskog koloseka Paraćin-Zaječar od rud. Bora kolima; slaba salinična radioaktivna voda (33°-40°); leči: reumatična oboljenja, kostobolju, st. zapaljenja maramice, ženske i dr. bolesti; sezona maj-septembar.

BRETANjA, poluostrvo na SZ Frc.; šumovita niska trupina starije plan sa niskim (417 m) grebenima od otpornijih stena; obala dosta visoka i razuđena; izložena jakim morskim vetrovima. Stan. (ostaci st. Kelta) siromašno (ribolov, stočarstvo, zemljr.); na obali gr. Brest.

BRETINjI, mesto u Frc.. blizu Šartra, u kojem je zaključen mir između Engl. i frc. kralja Žana Dobrog; po tome miru Francuzi se odrekli jz. dela Frc. i obavezali na vel. ratnu otštetu.

BRETON Andre (• 1896.), frc. pesnik i teoretičar nadrealizma; gl. dela: Manifest nadrealizma, Drugi manifest nadrealizma.

BRETONI, ogranak Frc. naroda u Bretanji, oko 1,2 mil.; očuvali keltski jezik. Poreklom od Kelta koji su u 5. i 6. v. prešli iz Kornvelsa (u Vel. Brit.).

BRETONSKO GOVEČE, rasa g. irskog tipa sa kratkim rogovima, boje crno-šarene ili otvoreno žute; odlične mlekulje; rasprostranjeno u Bretanji. B. konj, s. frc. rase, postao ukrštanjem sa norfolškim k., hladnokrvan, konkavnog profila, vel. rasta, snažan, kratkog tela, puna vrata, često duple grive, za tešku i laku vuču, naročito cenjen kao diližanac (za prenos pošte).

BRET-HART Fransis (1839.-1902.). s-amer. pisac, slikao život i ličnosti z. Amer.; pisao pesme, romane i drame, ali sa najviše uspeha kratke priče (Kalifornijske crtice), u kojima ima mnogo kolorita divljeg Z.

BREUCI, ilirsko pleme, nastanjeno z. od Srem. Mitrovice s obe strane Save; učestvovali u panonsko dalm. ustanku iz 6.-9. g.

BREČA, brečija (it.), stena sastavljena od krupnijeg i sitnijeg nezaobljenog, ćoškastog komađa, slepljenog nekim cementom.

BREŠA (frc.), prolom, prodor.

BREŠIJA (Brescia), varoš (98 000 st.) u Lombardiji (It.). Žel. raskrsnica na pruzi Milano-Ven; metal. i tkst. ind.

BRZAVA, l. pritoka Tamiša; izvorište joj u Banatskim Pl. (Rum.), a ušće u Jugosl.

BRZA DIVIZIJA, motorizovana d. naročitog tipa, formirana u It.: 2-3 konj. puka, 2-3 puka velosipedista, nekoliko motociklističkih četa, 1 puk motorizovane art., borna kola, 2 bat. fašističke milicije i ostale pomoćne trupe.

BRZAK Dragomir (1852.-1904.), bavio se svim vrstama knjiž., bez mnogo uspeha; poznate neke rodoljubne pesme, kao Sinđelićev grob. Izradio sa Jankom Veselinovićem poz. komad Đido.

BRZA PALANKA, varošica (1750 st.) u i. Srbiji, ia Dunavu (Moravska Ban).

BRZINA → kretanje. Brzinomer, sprava na pilotskoj tabli; stalno pokazuje brzinu kojom se aeroplan kreće kroz vazduh; zasniva se na principu Pitove cevi, tj. na razlici između statičkog i dinamičkog pritiska pri kretanju tela kroz vazduh.

BRZITI, pleme; pominje se u 7. v. negde u sr. Makedoniji, verovatno na tlu današnjih Brsjaka za koje se misli da su njihovi potomci.

BRZI FIKSIR, pravi se od mešavine a) 1 l tople vode i 500 g hiposulfita, i b) 1 l vode i 250 g amonijum-hlorata; kad se mešavina ohladi dodaje se 50 g kalijum-metabisulfita, a u toplo vreme i 8 g hromne stipse; brzo fiksira, ali brzo i slabi.

BRZOZOVSKI Karol (Brzozowski, 1821.-1904.), polj. pesnik, tobož preveo Gundulićevog Osmana, pa prevod izgubljen.

BRZOJAV, hitna, obično telegr. poruka (→ telegram). Brzojavna adresa, skraćena a., utvrđena u saglasnosti s poštom.

BRZOMETKA, puška punjena sa više metaka koji se ispaljuju jedan za drugim. (Na sl. puška 7,9 mm Mod. 24. 1. cev, 2. telo sanduka, 3. okvir sa 5 metaka, 4. igla, 5. čep, 6. udarna opruga, 7. ručica, 8. spojnica, 9. kočnica, 10. udarač, 11. vrat kundaka, 12. repni zavrtanj, 13. branik, 14. obarača, 15. magacin, 16. gl. zavrtanj, 17. usadnik.)

BRZOPIS, način pisanja u st. azbukama, u načelu sličan sadanjem rukopisnom pisanju, sa vezivanjem slova, a supr. nekadanjem crtanju ustavnih (svečanih) pismena; od grč. b. 9. v. postala → glagoljica.

BRIBIR, selo u Dalm., kod Skradina (Primorska Ban.); zavičajno mesto bribirskih kn. Šubića; u sr. v. središte istoimene hrv. županije, sada prav. parohija.

BRIGADA, najveća taktička jedinica; sastoji se iz štaba i 2-3 puka.

BRIGAH, jedna od 2 rečica od kojih postaje Dunav; izvire na Švarcvaldu (Nem.).

BRIGITA sv. (1303.-1373.), najznačajnija šved. spisateljica sr. v.; osnovala man. u Vadsteni (Šved.) i objavila dela rel. sadržine, od kojih najznačajnije Revelacija.

BRIGS Henri (Briggs, 1556.-1630.), engl. matematičar, koji je uveo obične (dekadne, Brigsove) logaritme; svojim tablicama dao (1618.) logaritme brojeva od 1-1000 na 8 decimala, koje je docnije proširio i dopunio; uveo i dekadnu deobu ugla.

BRIE Ežen (Brieux, 1858.-1932.), frc. dramski pisac; u mnogim komadima raspravljao soc. pitanja; kod nas prikazivan komad Stradalnici.

BRIŽ (Briügge), varoš (52 000 st.) u Belg., trg za stoku (konje i goveda). žito i drvo.

BRIŽINSKI SPOMENICI, najstariji jel. pisani spomenici, s kraja 10. ili poč. 11. v.; sadrže zajedničku ispovest, malu besedu i ispovednu molitvu; pisani latinicom na slov. jeziku s izvesnim uticajem st.-sl.; ime dobili po gradiću Brižniku (Freising) u Bavarskoj.

BRIZANTAN (frc.), razoran. B. eksploziv → eksploziv.

BRIZBEN, gl. grad (317 000 st.) pokrajine Kvinelend u Austral., na obali Tihog Ok. Pristanište, univ., zvezdara; ind. konzerv. mesa; izvozi žito i vunu.

BRIZGALICA, sprava o iglom za ubrizgavanje tečnosti (lekova) ubodom u kožu, pod kožu, u mišiće, u krvne sudove (vene) itd.

BRIZEJIDA, sveštenica iz maloaz. grada Lirnese, koja je posle njegovog pada u grč. ruke pripala Ahilu; kad mu je Agamemnon oteo, Ahil se povukao i prestao da bori protivu Trojanaca

BRIZLE (→ timus), bogate nukleoproteinima; zabranjene kod artritisa i gihta, korisne za decu.

BRIJALMON belg. inž. gen.; izradio pojasnu tvrđavu o oklopnim frontovima; utvrdio Anvers (1860.).

BRIJAN Aristid (Briand, 1862.-1932.), frc. državnik; prijatelj našeg naroda i 1 od tvoraca solunskog fronta u svet. ratu; posle rata se istakao radom na organizovanju svet. mira u duhu Lige naroda, čiji je bio vel. pristalica. B.-Kelogov pakt, potpisan u Parizu 27./8. 1928. god., njime se Nem., SAD, Belg., Frc., Vel. Brit. o dominionima, It., Jap., Polj. i ČSR odrekle rata kao sredstva nac. politike i obavezale se da traže rešenje svih međunar. sporova jedino miroljubivim sredstvima; Jugosl. mu pristupila i ozakonila ga.

BRIJARD, jak ovčarski pas, frc. porekla, kurjačkog tipa, načuljenih ušiju, dugačke, vunaste, prosede, zatvoreno sive ili zelene dlake; ima brkove, obrve i bradu.

BRIJAREJ, po grč. legendi div sa 100 ruku i 50 glava, sin Neba i Zemlje; bogovi ga pozvali u pomoć protivu divova donjeg sveta ali kad se i on pobunio, Neptun ga okovao ispod Etne.

BRIJEN Žan (Brienne, 1148.-1287.), frc. plemić; ženidbom stekao titulu jerusalimskoga kralja, a udajom kćeri Izabele za Fridriha II i naziv lat. cara u Carigradu.

BRIK (engl.), brz jedrenjak sr. veličine sa 2 jarbola i 3 prečke: upotrebljava se za prevoz materijala i životnih namirnica (→ sl.).

BRIKET (engl.), oplemenjeno čvrsto gorivo u obliku ciglje, lopte itd.; pravi se od sitnog uglja, najčešće od rud. otpadaka, presovanjem pod vel. pritiskom; ako ugalj nema dosta lepljivih sastojaka, dodaje se nekoliko % smole od kamenog uglja, koji služi kao vezivni materijal; mrki ugalj se pre toga suši da bi se smanjila količina vlage. Briketiranje, u thn., presovanje sitnog, praškastog materijala u različite oblike (brikete).

BRIKNER 1) Aleksandar (Brückner, • 1856.), polj. slavist, prof. univ. u Berlinu; borben i smeo kritičar, ali često nepravedan i jednostran; pisao mnogo o polj. i rus. ist., filologiji, folkloru i knjiž.; gl. dela: Istorija polj. knjiž., Istorija rus. knjiž. i Polj. etimol. rečnik. 2) Aleksandar (1834.-1898.), rus. istorik; gl. dela: Carević Aleksije, Petar Veliki, Katarina II. 3) Eduard (1862.-1927.), nem. geograf; bavio se poglavito glaciologijom i klimatologijom; s Penkom proučio glacijalne tragove Alpa; osn. časopis za proučavanje lednika, i dao poznatu teoriju o kolebanju klime u toku 35 god. Briknerova perioda, p. ponavljanja približno istog vremenskog karaktera, godina suhih, hladnih, toplih itd. B. je pronašao kao sr. period ponavljanja rok od 35 god.

BRILA SAVAREN Antelm (Brillat-Savaran, 1755.-1826.), frc. pisac; gl. delo Filozofija ukusa.

BRILIJANT (frc.), kristal dijamanta veštački izrezan i uglačan tako da pokaže što veći sjaj; reže se, po nacrtu kardinala Mazarena, u obliku 2 zarubljene piramide sa zajedničkom bazom i mnogobrojnim trougaonim, ili četvorougaonim stranama (fasetama).

BRILUEN Luj-Marsel (Brillouin, • 1854.), frc. fizičar, prof. u Kolež de Frans; bavio se specijalno sastavom čvrstih tela i radiotelegrafijom; objavio: Uslovi sličnosti u el. polju, Ogledi o relativitetu.

BRIMER (brumaire), 2. mesec frc. revoluc. kalendara (22./10.-21/11.); 19. b. Napoleon oborio direktorijum.

BRIN 1) Benedeto (1833.-1898.), it. inž. i državnik; tvorac it. ratne mornarice; igrao vidnu ulogu u politici kao min. spolj. poslova (1892.-1898.); gl. dela: Naša ratna mornarica, Naša trgovačka mornarica. 2) Žan (Brunhes, 1869.-1930.), frc. geograf, prof. Frc. koleža; putovao po B. i X., Dalm. i St. Srbiji 1912. radi proučavanja etničkog jedinstva Jsl.; kao na *prijatelj za svet. rata bio gl. sekretar društva Srp. narod u Frc.; gl. delo: Antropogeografija.

BRINDIZI, grad (39 000 st.) na jadr. obali u ji. It.; dobro trg. i ratno pristanište.

BRINETA (frc.), crnka, crnomanjasta žena.

BRINETJER Ferdinand (Brunetière, 1819.-1906.), frc. kritičar i knjiž. istoričar; pod uticajem egzaktnih nauka razvijao u knjiž. teoriju evolucije rodova; pretstavnik dogmatične i objektivne kritike; gl dela: Kritične studije o frc. književnosti, Naturalistički roman, Evolucija kritike itd.

BRINING Hajnrih (Brüning, • 1885.), nem. državnik; član kat. centra; kancelar Rajha (1930.-1932.).

BRINIRANjE (frc.), prevlačenje metalnih predmeta tankim slojem mrkih, postojanih jedinjenja, čime se smanjuje sjaj i štiti površina metala od uticaja vazduha.

BRINO Ferdinand (Brunot, • 1860.), frc. lingvist, napisao Istoriju frc. jezika.

BRINjE, selo između Senja i Ogulina, u kojem se nalaze ruševine tvrđave Sokolac; od st. grada očuvala se samo oštećena gl. kula i prostrana kapela u gotskom stilu; grad pripadao porodici Frankopana.

BRIO (it.), život, vatrenost; u muz.: con b., živo, vatreno.

BRIOZOE (Bryozoa), grupa malih crvuljaka koji žive u morima i slatkim vodama utvrđeni za podlogu; obrazuju kolonije raznog (pločastog, mahovinastog i dr.) oblika; ponašaju se do izvesne mere kao celina; usled podele rada pojedine jedinke imaju razne oblike i funkcije (→ sl.).

BRION Luis (1782.-1820.), kolumbiski trg.; u borbi za oslobođenje lat. Amer. igrao znatnu ulogu zajedno s Bolivarom.

BRIONSKA OSTRVA, u Jadr. M., z. od Istre; pripadaju It.

BRIOSKO Andreja (1470.-1532.), it. vajar i graver, pripadao padovanskoj šk.

BRISEL (Bruxelles), prestonica Kralj. Belg. (201 000, s predgrađima 417 000 st.); leži u unutrašnjosti zemlje, na manjoj r. Seni, ali kanalom vezan za r. Esko i S. More. Akad. nauka i um., univ., šk. za tropsku med., ratna šk., muz., konzervatorijum, zvezdara, Pasterov institut, Solvej inst. (za fal. i sociol.) internac. biblgr. inst. i dr. Ind.: metal., mašine, kaučuk, čipke, pivare i dr. Živa trg., 8 predgrađa. Briselski grifon → grifon.

BRISO 1) Adolf (1860.-1925.), frc. knjiž. i knjiž. kritičar; gl. dela: Književna komedija, Naličja slave i roman: Floriza Boner. 2) Žak (Brissot, 1754.-1793.), konventovac, žirondinac; igrao vel. ulogu u frc. revoluciji; ubacio iskru revolucije u ostale države Evr.

BRIST, selo na i. jadr. obali (Makarski srez); rodno mesto pesnika Andrije Kačića Miošića.

BRISTOL, grad (397 000 st.) i pristanište na r. Evnu (jz. Engl.): katedrala (12.-14. v.), univ., trg. koledž, um. šk., zvezdara. U blizini rudnici uglja i banja. Ind.: metal, staklo, keramika, duvan; pristanište sa živom prekomorskom trg. Bristolski Kanal, zaliv Atlanskog Ok. u jz. Engl.

BRITANIJA 1) st. ime za Engl. i Škotsku (→ Vel. Britanija). 2) metal, legura sa 85-94% kalaja, 4-10% antimona i 0-3% bakra; upotrebljava se za izradu oruđa i stonog posuđa.

BRITANIK 1) sin rim. cara Klaudija i Mesaline; posle Mesalininog ubistva i Klaudijeve ženidbe Agripinom, ova je počela da spletkari protivu njega; otrovao ga Neron 56. g. 2) stihovana Rasinova tragedija, koju je publika primala veoma hladno dok je nije sjajno odbranio Boalo.

BRITANIJA VELIKA → Velika Britanija.

BRITANSKA GUJANA → Gujana.

BRITANSKA KOLUMBIJA, prov. u zap. Kanadi, u prim. Tihog Ok. (921 600 km², 694 000 st.); većinom šumska oblast; zemljr., stočarstvo i rude (ugalj, zlato, srebro, bakar, azbest i dr.). Gl. grad Viktorija

BRITANSKA OSTRVA, zajedničko ime za grupu vel. o. u Atlanskom Ok. na Z od Evr.; odvojena od kopna Severnim M. i kanalom La Manš. Grupu sačinjavaju: vel., izduženo Vel.-Brit. O. na I, na kojem je Vel. Britanija (Engl. i Škotska), okruglo Irsko O. na 3, na kojem je Irska, manje o. Man (u Irskom M.), Hebridska O. i Šetlandska O. (→ Vel. Britanija, Irska).

BRITANSKA SOMALIJA → Somalija.

BRITANSKI KAMERUN → Kamerun.

BRITANSKI MUZEJ, u Londonu slavan i sa svoje biblt., koja spada u red najvećih na svetu.

BRITANSKI SEV. BORNEO → Borneo.

BRITANSKI TOGO → Togo.

BRITANSKI HONDURAS → Honduras.

BRITANSKO INDISKO CARSTVO → Indija.

BRITANSKO CARSTVO, savez Vel. Britanije i njenih 6 dominija: Irska, Austral. Savez, Kanada, Novi Zeland, J.-Afr.-unija i Nju Faundlend; obuhvata 38,4 mil. km² (27% cele zemljine kopnene površine) i 483,1 mil. st. (25% od celokupnog stan. na zemlji); savet ovih država (od 1926.) održava se pod predsedništvom engl. kralja; sedište London

BRITI 1) b. keltski stanovnici Britanije; po dolasku Germ., delom se izmešali s njima, delom potisnuti na S i Z, a delom se preselili u Bretanju (Bretonci). 2) u prenosnom smislu: Englezi.

BRIČIS (engl.), uzane (jahaće) pantalone.

BRIDž (engl.: most) 1) zubni most, zamena izgubljenih zuba veštačkim od metala (zlata, platine dr.) ili porcelana; susedni zubi služe kao stubovi, za koje su novi stalno učvršćeni ili podešeni da se skidaju; u poslednje vreme pravi se od metalne podloge i porcelanskih zuba. 2) igra sa 52 karte, ponikla iz vista; od njega se razlikuje time što se adut i visina igre određuju licitacijom i što po završenoj licitaciji partner onoga na kome je igra ostala otvara svoje karte.

BRIDžIS Robert (Bridges, 1844.-1930.), engl. pesnik i kritičar; prefinjen um.; naimenovan za drž. pesnika (1913.); gl. dela: Kraće pesme i misaoni spev Testament lepote.

BRIDžPORT (Bridgeport), varoš (160 000 st.) i pristanište u drž. Konektikut (SAD).

BRIDžTAUN (Bridgetown), gl. mesto (13 000 st.) u engl. koloniji Barbados u Karipskom M.

BRJULOV Karlo (1799.-1852.), rus. slikar, radio portrete i ist. kompozicije.

BRJUS 1) Jakov (1670.-1735.), rus. grof, 1 od saradnika Petra Vel.; sastavio kartu Rus. 2) Džems (Bruce, 1730.-1794.), engl. istraživač; dokazao da Plavi Nil izvire iz jez. Cane.

BRJUSOV Valerije (1873.-1924.), rus. pesnik, prevodilac i knjiž. istoričar; posle revolucije prišao sovjetima; od proznih dela najbolji ist. roman Ognjeni anđeo.

BRKIĆ Vasilije, patrijarh (1763.-1771.), rodom iz Karlovca, gde je počeo svešt. službu; na grč. tužbe preveden (1765.) na o. Kipar, gde je držan pod prismotrom, a srp. patrijaršija ukinuta i predana Grcima; pobegao s Kipra i došao u Crnu Goru; za vreme rus.-tur. rata spremao se da ode, a možda i otišao u Rus; opisao tur. obl. i hrišć. narode u njima.

BRKOVI, duge i guste dlake na nausnici odrasla čoveka (sekundarna polna oznaka); žene i deca imaju umesto njih tanke malje.

BRLIĆ 1) Andrija Torkvat (1826.-1868.), polit. i kult. radnik, sekretar bana Jelačića, saradnik bisk. Štrosmajera; izdao anonimno Kratku uspomenu (1848.-1849.); napisao i I gram. po Vuku i Daničiću. 2) Ignjat Alojz (1795.-1855.), trg. i knjiž., dopisivao se s Vukom i vođima ilir. pokreta; napisao Gramatiku ilirskog jez. (na nem.). 3) Ivana (• 1874.), unuka Ivana Mažuranića, piše priče i pesme za decu; dela: Škola i praznici, Slike, Čudnovate zgode šegrta Hlapića, Priče iz davnine itd. 4) Jagoda (1824.-1897.), pesnikinja ilir. pokreta (Pjesme).

BRLj, bolest jaganjaca i mladih ovaca, a izuzetno i dr. domaćih, pa i divljih životinja. Prouzrokovač pantljičara (Taenia coenurus), koja živi u crevima psa; njena jaja, koja ispadaju s izmetom napolje, popasu ovce, u čijem se mozgu razvijaju mehurići u veličini oraha ili kokošjeg jajeta. Znaci: obolela životinja ne jede i ne preživa, obara glavu, teško održava ravnotežu, ponekad dobiva padavicu; stalno mršavi dok ne ugine. Bolest neizlečiva, ali meso upotrebljivo; stoga treba zaklati životinju pre no što omršavi; glavu uništiti i ne dozvoliti da je pojedu psi, koji se tom prilikom zaražuju.

BRNO, gl. grad (264 000 st.) u Moravskoj (ČSR); leži na i. podnožju Češko-moravske Visoravni i na stavama r. Švarcave (Svratke) i Svitave; st. utvrđenje (884.), zamak. katedrala, univ., v. thn., poljopr. i trg. šk., muzej; u blizini ugljeni basen Boskovice, koji omogućava razvoj ind. (štofovi, mašine. i dr.).

BRNjAST, konj sa belom ili ružičastom belegom, na crnoj koži gornje usne.

BRNjACI, selo u blizini Kosovske Mitrovice, uvrh Ibra; u njemu kraljica Jelena, žena Uroša I, imala dvorac i šk. za plemićke kćeri; tu je i umrla (1314.); od dvorca danas nema ni traga.

BRNjICA, sprava različitog oblika i materijala, stavlja se na njušku životinje u različite svrhe.

BROVNING → brauning.

BROD 1) plićak na reci, gde se ona može prelaziti; mesto gde se preko nje može preći. 2) opšte ime svih sredstava za plovidbu i borbu na vodi; dele se na civilne (splav. čun, barka, dereglija, jedrilica, parobrod, motorni b. itd.) i vojne (ratne). Ratni b., jedinica ratne mornarice u miru i ratu; ima više vrsta: 1) oklopnjača (drednot i superdrednot) i bojni b., 2) bojni krstaš, 3) krstaš, 4) krstarica, 5) vođ flotile (lider), 6) razarač, 7) torpednjača, 8) monitor, 9) borb. čamac, 10) podmornica, 11) polagač mina, 12) topovnjača, 13) nosač aviona, 14) pomoćni b., 15) školski b., 16) b. matica, 17) b. bolnica, 18) b. za naučne svrhe, 19) jahta i 20) b. za spasavanje. Brodska divizija, odeljenje ratne mornarice od 3-4 b. istoga tipa pod zapovedništvom 1 komandanta sastava. B. dnevnik, b. knjiga, vodi ga obavezno kapetan, koji u njega unosi svoje odluke donete u toku putovanja, ostvarene prihode i učinjene rashode, i uopšte sve što je od značaja za b. ili njegov tovar. B. (putni) list, zapisnik koji u toku 1 putovanja neobavezno vodi kapetan; u njega se unose one pojedinosti o nezgodama b. ili tovara koje ne ulaze u b. dnevnik. B. pasoš, pismena dozvola b. da napusti svoju zavičajnu luku u cilju prekomorskog putovanja. B. svetla, noćne svetiljke na b.; za vreme vožnje: bela na prednjem jarbolu, zelena na d., a crvena na l. strani; u luci: na pramčanom i krmenom koplju po 1 bela s. B. hipoteka, stvarno pravo kojim se poverilac obezbeđuje prema dužniku vlasniku b.; zapisuje se u naročite registre; b. je jedina pokretna stvar koja može biti predmet hipoteke.

BROD → Bosanski Brod, Slavonski Brod. B. na Kupi, selo u Delničkom srezu (Savska Ban.), plan. letovalište (600 m); šumarija Turn-Taksisa. B. Porečki → Južni Brod.

BROD Maks (• 1884.). nem. pisac romana iz ČSR; gl. dela: Žena za kojom se čezne i zbirke stihova: Put zaljubljenog, Dnevnik u stihovima.

BRODAR, lice koje na svom ili iznajmljenom brodu prevozi vodom putnike i robu, u vidu stalnog zanimanja i u cilju zarade. Brodarski 1) na trg. brodovima pomoćnik 1. oficira. 2) na ratnom brodu najstariji podoficir za službu na palubi i manevrisanje. B. ustava, vratnicama zatvoren deo kanalisane plovne r. ili plovnog kanala na mestu gde su branom stvorena 2 različita nivoa vode; omogućuje brodu dalju plovidbu spuštanjem ili podizanjem nivoa. što se postiže otvaranjem uzvodnih ili nizvodnih vratnica.

BRODARIĆ Stjepan (oko 1480.-1539.), istoričar; učestvovao u mohačkoj bici i opisao je u delu: O boju Mađara sa Turcima kod Mohača (lat.).

BRODARSTVO, privr. grana, obavlja prenos putnika i robe na vodi; deli se na rečno i kanalsko, jezersko i pomorsko (kabotažno i prekomorsko). Ljudi počeli njim da se bave još u neolitiku; za njegov razvoj najveći značaj imaju: 3) usavršavanje busole, koje je omogućilo udaljavanje brodova od obale i pomorska otkrića: 2) upotreba vodene pare za pokretanje brodova (fizičar Papen, 1707.); 3) pojava 1. parobroda dovoljne brzine (Amerikanac Fulton. 1807.); i 4) zamena točkova elisom kod pomorskih brodova (1839.).

BRODVEJ (Broadway), najveća ulica U Njujorku.

BRODKASTING (engl.) → radiodifuzija.

BRODOBRAN, uzidan drveni balvan ili valjak ispleten od konopa; vezan na obali, na koji se brod oslanja pri pristajanju uz obalu.

BRODOGRADILIŠTE, većinom privatna ustanova za gradnju i opravke brodova; za ratne brodove postoje i drž., koja ulaze u sastav pomorskih arsenala i ratnih luka. Brodogradnja, u st. vreme mnogo upotrebljavala drvo, jer ceo brod građen od njega; u novije vreme upotreba drveta u b. ograničena na izradu manjih brodova na jedra: trabakula, barki, čamaca, dereglija za obalni i rečni promet, kao i sportskih čamaca; vel. brodovi imaju gvozdenu konstrukciju, a drvo se upotrebljava samo za unutarnje, stolarske delove i to većinom skupoceno drvo (hrast, javor, mahagoni, četinari domaći, sev. zemalja i amer., tikovina i dr.).

BRODOLOM, burom, sudarom ili dr. uzrokom izazvana propast broda; putnici i posada napuštaju brod u čamcima za spasavanje, a komandant ostaje na njemu, izuzev u slučaju kad nema nade da će se brod spasti; posada je dužna da spase putnike, a kapetan da ponese sve dokumente i dragocenosti; štete pričinjene b. smatraju se za zasebne → avarije i mogu biti predmet pomor. osigur. Građ. pravo smatra stvari spasene iz b. za sopstvenost onoga čije su a bile; ko ih spase ima pravo na nagradu, a mora ih čuvati dok se vlasnik ne prijavi; kod lica koja u b. nađu smrt važi usmeni testament.

BRODOTOČAC (Teredo navalis), vrsta morskih školjki crvolikog izgleda sa zakržljalom ljušturom, koja buši drvo brodova i drvenih građevina u moru i time izaziva velike štete; za zaštitu brodsko drvo se impregnira ili premazuje naročitim materijama.

BROĐINjSKI Kazimjež (1791.-1835.), polj. pesnik, preteča romantizma, prevodio razne nar. pesme, pa i naše; od njegovih sastava najpoznatije pastorale; najbolja: Vjeslav.

BROZ Ivan d-r (1851.-1893). filolog; napisao Pravopis za šk. i knjiž. upotrebu i time doveo do konačne pobede Vukovog načela fonetskog pisanja u Hrv.; počeo i vel. Riječnik hrv.. koji je završio F. Iveković; ima nekoliko rasprava o jeziku i knjižicu o st. hrv. knjiž.: Crtice.

BROZIMUM (Brosimum, fam. Moraceae), drvo tropske Amer.; važne 2 vrste: B. galaceouendron iz čijeg presečenog stabla curi slatki sok sličan kravljem mleku. koji urođenici rado piju; i V. olcastrum, koji daje materijal za dobijanje kaučuka.

BROJ (Vreu) 1) Jerg st. (1480.-1537.), nem. slikar i crtač; gl. dela: Madona s Katarinom i Varvarom, Poklonstvo kraljeva, Bogorodica s malim Isusom (u Štrosmajerovoj gal.). 2) Jerg ml. (1510.-1547.). njegov sin, slikar i duborezac.

BROJ, osnovni pojam iz kojeg je apstrakcijom prebrojavanja (ordinalan b.:prvi, drugi. treći...) ili apstrakcijom množine jedinica (kardinalan b.) nastao niz prir. b. 1, 2, 3 ... (Svi ostali b. su logično proširenje ovih, i to: nula i negativni b.: 0, --1, --2 ..., do kojih se dolazi oduzimanjem: racionalni b,, skup svih pozit. i negat. razlomaka do kojih se dolazi deljenjem; svi ostali b. nazivaju se iracionalni. Iracionalni algebarski b. su: √2, 3√5 uopšte se pod algebarskim b. podrazumeva svaki b. koji je koren algebarske jednačine sa racionalnim koeficijentima, a transcendentan b. svaki koji ne zadovoljava ni jednu takvu jednačicu. Realni b., zajedničko ime za racionalne i iracionalne b.; iz 2 realna b. imaginarnom jedinicom i=√-1 aditivno sastavljen kompleks 3+5 1 pretstavlja kompleksan b. Vektori, kvaternioni, hiperkompleksni b. su kompleksi od 4 i uopšte n realnih b. Imenovan (konkretan) b. se odnosi na određene količine (2 kg, 5 km), za razliku od neimenovanog (apstraktnog) b. (2.5). a, v, h, u nazivaju se opšti b. za razliku od posebnih (apsolutnih) b. 3. II. √-2. (Supr. označeni b. (3 i -- 3) nazivaju se suprotni, a 5 i 1/5 su recipročni b. Prema svojim osobinama celi b. se dele na proste, koji ni sa 1 b. nisu deljivi bez ostatka, sem jedinicom ili samim o.obom; složene, koji su proizvodi više prostih b.; 2 b. su relativno prosta ako nemaju zajedničkih činitelja. U st. doba, naročito Pitagorejci, razlikovali su još: prijateljski b., kao 220 i 284, kod kojih je zbir delitelja jednog ravan dr. b. i obratno; savršene b. koji su jednaki zbiru svojih delitelja (6 = 1+2 + 3; → figurativne b. i dr. U gram.: 1) pojam za označavanje naročitih oblika promenljivih reči: jednine i množine. a ranije i dvojine; ne poklapa se uvek s prir., jer se kod nekih imenica jedninom označuje množina (roblje, lišće, braća), dok kod drugih gram. množina stvarno označava jedninu (Karlovci, gusle, grudi). 2) vrsta reči; može bati: prost (1, 2, 3), redni (1., 2., 3.) i zbirni (dvoje, troje. četvoro). Brojeva teorija, grana mat. koja ispituje strukturu i pravilnosti celih b.; deli se na elementarnu i analitičku. Brojitelj → razlomak. Brojni znaci, služe za pisanje b.; ima 2 vrste: ar. b. 1, 2, ... 9, 0, preneti iz Indije posredstvom Arapa i odomaćeni u Evr. oko 12. v.; i rim. b.: I, V, X, L, S, D, M, kojima se služili Rimljani; danas se ređe upotrebljavaju (za oznaku meseca. poglavlja itd.). B. imenica → imenica. B. Jednačina → algebra. B. linija prava s utvrđenim početkom (ishodištem, tačka 0) i smerom (pozit. i negat.). Svakoj tački M b. l. odgovara b. (koordinata h tačke M); merni b. duži OM sa oznakom + ili --, prema tome da li se tačka M nalazi d. ili l. od tačke 0; obratio svaki pozit. ili negat. b. određuje položaj 1 tačke na b. l. B. sistem, način pisanja i izgovaranja b. Ima ih 2 vrste; pozicioni. u kojem b. zavisi od položaja cifre, i aditivan (rim.), jer se pojedini uzastopno pisani b. sabiraju ili oduzimaju (npr. CDLXXXIV = D--S+L+H+H+H+V-I = 484). Pozicioni su: dekadni, diadski, duodecimalan, vigezimalan i seksagezimalan. Dekadni s, s osnovom 10, prenesen iz Indije posredstvom Arapa; u njemu se b. izražavaju sa 10 cifara (opadajućom geom. progresijom): 57,408 = 5.10¹+7.10⁴+4.0-¹+ 8.10-³, gde svaka cifra ima, u pravom, skraćenom načinu pisanja, svoju mesnu i stvarnu (cifarnu) vrednost. Mesna vrednost određuje, prema položaju decimalne zapete, stepen dekadne jedinice, a stvarna vrednost daje b. odgovarajućih jedinica: 5 desetica, 7 jedinica, 4 desetih, (0 stotih, 8 hiljaditih. Diadski s. ima osnovu 2 i dozvoljava da se sa 2 cifre 0 i 1 napišu svi b.: 13 = 1.2³+ 1.2² + 0.2¹+1.2² = 1101. Duodecimalan s. ima za osnovu 12; od njega je u upotrebi tuce i vavilonsko računanje vremena: god. od 12 mes, dan od 2 puta po 12 sati. Vigezimalan s. ima za osnovu 20. Seksagezimalan s. ima za osnovu 60; potiče od Vavilonaca; zadržao se do danas u podeli ugla i vremena: 1° i 1 sat od 60', 1' od 60".

BROJANICE, niz kuglica za brojanje; u upotrebi kod monaha na I još u 4. v. za brojanje Očenaša i poklona, a na 3 za brojanje molitve Zdravo Marijo; benediktinci uveli b. sa 150 kuglica, tzv. Marijin psaltir. Musl. derviši upotrebljavaju osobito vel. b. Kao sredstvo za razonodu u upotrebi naročito na I i kod balk. naroda.

BROJILO, aparat za merenje el. energije, koji se u običnom govoru pogrešno naziva strujomer. Postoji vel. broj raznih b. prema prir. i vrsti struje, tarifi po kojoj se obračunava el. energija i vrsti energije koju mere. Najvažnije je motorno b.: mali elektromotor čiji je broj obrta srazmeran el. energiji utrošenoj u instalaciji za koju je b. vezano; broj njegovih obrta beleži se pomoću zupčastog prenosa, tako da se u svako doba može pročitati na pločici b.