Svatovi i zle žene

Prolazili svatovi s đevojkom, pa viđeli mnogo žena i đevojaka đe su izašle da gledaju svatove i đevojku, te prvijenac iz šale nazove im mjesto da ih pozdravi po običaju: pomoz Bog, zla ženo! A stari mu svat reče, za što tako reče. — Bogme za to da znam koja je izmeđ njih zla, pa da nam ne ureče đevojke. U one žene baš je jedna zla bila, pa poviče: a koje sam zlo tebe daj-budi učinila? zlo ti pod kapom. — Nijesi nikakvo, i koliko do sad, toliko i od sad odgovori joj prvijenac. Kad prođu svatovi, onda ona žena prihvati svoju kuđelju, te po onim ženama i đevojkama koliko je gođ bolje mogla, govoreći im: mene oni čovjek nije nikada ni čuo ni vidio, a kamo li poznavao, nego ste mu vi kučke namignule, viđela sam vas ja.

Izvor

Vrčević, V. 1868. Srpske narodne pripovijetke ponajviše kratke i šaljive. Biograd: Srpsko učeno društvo. str. 13.