Svatovi Nuka Novljanina

0001 Kulu gradi Nuko Novljanine
0002 U Novome gradu bijelome,
0003 U širinu od trista tabana,
0004 U visinu od devet tavana;
0005 Od Soluna pet stotin’ čekića,
0006 Tri stotine đece argatara;
0007 Gradio je četiri godine.
0008 Kad je Nuko kulu načinio,
0009 Majstorima blago odbrojio,
0010 Na demir se pendžer naslonio,
0011 Čini seir bijela Novina,
0012 Sav mu Novi kula natfatila;
0013 A u Nuke nigđe nikog nejma,
0014 Potlje jedna na odžaku majka,
0015 Pak je Nuki majka besjedila:
0016 „A moj sine, Novljanine Nuko!
0017 „Kad si taku načinio kulu,
0018 „Jer se ne šće oženiti, sine,
0019 „Dok ti mogu po dvoru hoditi
0020 „I od dvora ključe prenositi?”
0021 Onda Nuko majci govorio:
0022 „Ja starice, moja mila majko!
0023 „Evo pune tri godine dana,
0024 „Kako tražim za sebe đevojke:
0025 „Đe je nađem za sebe đevojku,
0026 „Nema, mati, za nas prijatelja;
0027 „Đe ja za nas prijatelja nađem,
0028 „Nema, mati za mene đevojke.
0029 „Već sam čuo, moja mila majko!
0030 „Tamo dolje kod Gradašca b’jela
0031 „U nekaka Jusuf-alajbega
0032 „Ima, mati, sirota đevojka,
0033 „A i za nas dobri prijatelji;
0034 „Već mi, mati, spremaj brašnjenice,
0035 „Hoću ići ka Gradašcu b’jelu,
0036 „Da ja prosim sirotu đevojku.”
0037 Stara mati teško dočekala,
0038 Pa Nukici sprema brašnjenice,
0039 Niko spremi sebe i dorina,
0040 Pa posjede pretila dorata,
0041 Ode pravo ka Gradašcu b’jelu,
0042 B’jelu dvoru Jusuf-alajbega.
0043 Lijepo ga beže dočekao,
0044 Tri bijela dana pridržao,
0045 Viđe Nuko sirotu đevojku,
0046 Sevdis’o je i begenis’o je
0047 Nuko prosi, alajbeg mu daje.
0048 Dok je Nuko curu isprosio
0049 I na curu prsten udario,
0050 I dok reče: „Moja je đevojka.”
0051 On poharči hiljadu dukata;
0052 Na prstenu svadbu ugovara:
0053 „Ova svadba do mjeseca dana,
0054 „Dok ja dođem bijelu Novinu
0055 „I pokupim kićene svatove.”
0056 Otalen se Nuko podignuo,
0057 Ode Nuko bijelu Novinu,
0058 U putu ga knjiga dostignula
0059 Od sirote lijepe đevojke,
0060 U knjizi je cura nakitila:
0061 „Moj dragane, Nuko Novljanine!
0062 „Ne vodi mi mložine svatova,
0063 „Sirota sam lijepa đevojka,
0064 „Puno svata darovat’ ne mogu;
0065 „Tri hiljade i trista svatova,
0066 „To ti mogu darivati, Nuko.”
0067 Kad je Nuko knjigu pregledao,
0068 I Nuko se knjizi začudio,
0069 Što mu piše sirota đevojka,
0070 I u čudu ka Novinu dođe.
0071 Kada dođe bijelu Novinu,
0072 Spremi dora u podrume donje,
0073 Pa on ide na tananu kulu,
0074 Pa uzima divit i hartiju,
0075 Sitnu knjigu na koljenu piše,
0076 Te je šalje u Tursku Udbinu
0077 Na koljeno Hrnjici Mustafi:
0078 „Eto knjiga, Hrnjo Mustaf-ago!
0079 „Hodi meni u svatove, Mujo!
0080 „Da mi budeš svatski starješina,
0081 „I povedi svog brata Alila,
0082 „Da mi bude đever uz đevojku,
0083 „I povedi hiljadu svatova.”
0084 Pa je drugu knjigu nakitio,
0085 Te je šalje Kuni Hasan-agi:
0086 „Eto knjiga, Bogom pobratime!
0087 „Povedi mi hiljadu svatova.”
0088 Pa je treću knjigu nakitio,
0089 Te je šalje ka Pećini St’jeni
0090 Na koljeno Kovačević-Rami:
0091 „Eto knjiga, Kovačević-Ramo!
0092 „Hajde meni u svatove, pobro!
0093 „I povedi hiljadu svatova.”
0094 Pa četvrtu knjigu nakitio,
0095 Te je šalje pobratimu svome,
0096 Pobratimu, Nakić-Huseinu:
0097 „Hajde meni u svatove, pobro!
0098 „I povedi trista konjanika.”
0099 Pa je petu knjigu nakitio,
0100 Te je šalje Liki i Krbavi
0101 Na koljeno Ličaninu Talu:
0102 „Hajde meni u svatove, Tale!
0103 „Da mi budeš čauš u svatov’ma,
0104 „I povedi trideset Orašana.”
0105 Take knjige Nuko rasturio,
0106 Pa on sjede kod demir-pendžera,
0107 Na demir se pendžer naslonio,
0108 Čini seir bijela Novina;
0109 Al’ eto ti pošte knjigonoše,
0110 Pošta bješe tanano Latinče,
0111 Kako dođe, u odaju uđe,
0112 Kapu skida, Bog pomoć naziva
0113 I Nukici poljubio ruku,
0114 U ruci mu knjigu ostavio.
0115 Gleda knjigu Novljanine Nuko,
0116 Ali knjiga od Senja Ivana,
0117 U knjigi mu Ivan nakitio:
0118 „Pobratime, Nuko Novljanine!
0119 „Čuo jesam, kazuju mi ljudi,
0120 „Da si, Nuko kulu načinio
0121 „U širinu od trista tabana,
0122 „U visinu od devet tavana,
0123 „Kucalo ti pet stotin’ čekića,
0124 „Tri stotine đece argatara,
0125 „Gradio si četiri godine;
0126 „Da Bog dade, hairli ti bilo!
0127 „Jesi, Nuko,curu isprosio,
0128 „Da Bog dade, u sto dobrih časa!
0129 „Da me hoćeš u svatove zvati!
0130 „Dobra dora u podrumu ranim
0131 „Tri godine dana bijelijeh,
0132 „Rad bih bio ogledati dora,
0133 „Ogledati na tvojoj košiji,
0134 „More li mi uzimat’ košije.”
0135 A kad viđe Nuko Novljanine,
0136 A kad viđe, šta mu knjiga kaže,
0137 On po onoj drugu sitnu piše:
0138 „Pobratime, Ivan-kapetane!
0139 „Hodi meni u svatove, pobro,
0140 „I povedi dora od mejdana,
0141 „Al’ ne vodi mložine svatova,
0142 „Sirota je lijepa đevojka,
0143 „Puno svata darivat’ ne more.”
0144 Istom Nuko knjigu otisnuo,
0145 Al’ eto ti druge knjigonoše,
0146 Kako dođe, u odaju uđe,
0147 Kapu skida, Bog pomoć naziva,
0148 I Nukici poljubio ruku,
0149 U ruci mu knjigu ostavio.
0150 Gleda knjigu Nuko Novljanine,
0151 Ali knjiga od Erdelja bana,
0152 U knjizi mu bane nakitio:
0153 „Pobratime, Nuko Novljanine!
0154 „Čuo jesam, kazuju mi ljudi,
0155 „Da si, Nuko, kulu načinio,
0156 „A šta ću ti duljit’ lakrdiju?
0157 „Da Bog dade, hairli ti bilo!
0158 „Jesi, Nuko, curu isprosio,
0159 „Da Bog dade, u sto dobrih časa!
0160 „Da me hoćeš zovnut’ u svatove!
0161 „Dobra vranca u podrumu ranim,
0162 „Pobratime, četiri godine,
0163 „Rado bih bio ogledati vranca,
0164 „Ogledati, na veselju tvome,
0165 „Kakav mi je za mejdana vranac.”
0166 Kad je Nuko knjigu razgledao,
0167 I kad viđe, šta mu knjiga kaže,
0168 Ni malo mu milo ne bijaše,
0169 Al’ se njemu na ino ne more,
0170 Već po onoj drugu sitnu piše:
0171 „Pobratime, od Erdelja bane!
0172 „Hodi meni u svatove, pobro,
0173 „I povedi vranca od mejdana,
0174 „Al’ ne vodi mložine svatova,
0175 „Sirota je lijepa đevojka,
0176 „Puno svata darovat’ ne more.”
0177 Taku Nuko knjigu nakitio,
0178 Pa je posla od Erdelja banu.
0179 Istom Nuko knjigu otisnuo,
0180 Al’ eto ti treće knjigonoše,
0181 Kako dođe, u odaju uđe,
0182 Kapu skida, Bog pomoć naziva,
0183 I Nukici poljubio ruku,
0184 U ruci mu knjigu ostavio.
0185 Gleda knjigu Nuko Novljanine,
0186 Al’ ta knjiga Krle kapetana,
0187 U knjizi mu Krla nakitio:
0188 „Pobratime, Nuko Novljanine!
0189 „Čuo jesam, kazuju mu ljudi,
0190 „Jesi, Nuko, načinio kulu,
0191 „Da Bog dade, hairli ti bilo!
0192 „Jesi, Nuko, curu isprosio,
0193 „Da Bog dade, u sto dobrih časa!
0194 „Da me hoćeš u svatove zvati!
0195 „Dobra zeku u podrumu ranim,
0196 „Pobratime, za sedam godina,
0197 „Ne vidi mi sunca ni mjeseca,
0198 „Rad bih bio ogledat’ zelenka,
0199 „Ogledati na veselju tvome,
0200 „Šta ja ranim u podrumu svome.”
0201 A kad viđe Nuko Novljanine,
0202 Kada viđe, šta mu knjiga piše,
0203 To je Nuki vrlo mrsko bilo,
0204 Al’ se njemu na ino ne more,
0205 Već po onoj drugu sitnu piše:
0206 „Pobratime, Krla kapetane!
0207 „Hodi meni u svatove, pobro,
0208 „I povedi zeku od mejdana,
0209 „Al’ ne vodi mložine svatova,
0210 „Sirota je lijepa đevojka,
0211 „Puno svata darivat’ ne more.”
0212 Kad je Nuko knjigu otisnuo,
0213 Na demir se pendžer naslonio,
0214 Čini seir bijela Novina,
0215 Čeka Nuko dok svatovi dođu,
0216 Pa da ide dovesti đevojku.
0217 Malo vr’jeme za tim postajalo,
0218 A Nukici oči utekoše,
0219 Te pogleda na Tursku Udbinu,
0220 Novljansko se polje zamaglilo,
0221 Al’ eto ti Hrnjice Mustafe,
0222 Šnjim poredo Gojena Alila,
0223 I za njima hiljada svatova;
0224 Na selam ih Nuko dočekao,
0225 I oni su konje odjahali,
0226 I popeli bijele čadore
0227 Ispod tanke kule Nukičine.
0228 Al’ eto ti Kune Hasan-age
0229 I za njime hiljada svatova;
0230 Na selam ih Nuko dočekao,
0231 I oni su konje odjahali,
0232 I popeli bijele čadore
0233 Ispod tanke Nukičine kule.
0234 Al’ eto ti Kovačević-Rama,
0235 I on vodi hiljadu svatova;
0236 Na selam ih Nuko dočekao,
0237 I oni su konje odjahali,
0238 I popeli bijele čadore
0239 Ispod kule tanke Nukičine.
0240 Al’ eto ti Nakić-Huseina
0241 I za njime trista konjanika;
0242 Na selam ih Nuko’ dočekao,
0243 I oni su konje odjahali
0244 I popeli bijele čadore
0245 Ispod tanke Nukičine kule.
0246 Al’ eto ti Ličanina Tala
0247 Na Kulašu konju balavome,
0248 Zavrg’o se drenovom batinom,
0249 U batini hiljada klinaca,
0250 I za njime tridest Orašana;
0251 Na selam ih Nuko dočekao,
0252 I oni su konje odjahali,
0253 I popeli bijele čadore
0254 Ispod tanke Nukičine kule.
0255 Poglavice idu na čardake,
0256 Pa sjedoše piti vino ladno,
0257 I čekaju do tri kapetana.
0258 Kod pendžera sa Udbine Mujo,
0259 Često Mujo na pendžer izgleda,
0260 Kad će rupit’ do tri kapetana;
0261 Jednom Muji oči utekoše,
0262 Te pogleda u polje široko,
0263 Al’ eto ti Ivan-kapetana
0264 Na doratu konju od mejdana,
0265 Sve mu doro zečki poigrava,
0266 A Ivana pjenom prebacuje,
0267 Za Ivanom dvanaest barjaka,
0268 Za barjaci dvanaest hiljada
0269 Sve katane žive žeravice;
0270 Na široko polje iziđoše,
0271 I po polju konje odjahaše
0272 I popeše bijele čadore.
0273 A pogleda sa pendžera Jujo,
0274 Al’ eto ti od Erdelja bana
0275 Na vrančiću konju kosatome,
0276 Vanac mu se mahom pomamio,
0277 Po tri koplja u nebesa skače,
0278 Po četiri ravna polja prima;
0279 I za banom trideset barjaka,
0280 Za barjaci trideset hiljada
0281 Sve katane, kako vatre žive;
0282 Na široko polje iziđoše,
0283 I po polju konje odjahaše
0284 I popeše bijele čadore.
0285 Sve pogleda Hrnjo Mustaf-aga,
0286 Al’ eto ti Krle kapetana
0287 Na zelenku konju mamenome,
0288 Zeko mu se mahom pomamio,
0289 Sedam koplja u nebesa skače,
0290 Po dvanaest ravna polja prima,
0291 Iz zuba mu vatra sipa živa,
0292 Iz nozdrva maven plamen liže,
0293 Na sapima mudra vidra igra;
0294 A za Krlom šezdeset barjaka,
0295 Za barjaci šezdeset hiljada
0296 Sve katane pod oklopom vojske;
0297 Na široko polje iziđoše,
0298 I po polju konje odsjedoše
0299 I popeše po polju čadore.
0300 Koliko je polje pod Novinom,
0301 U širinu četiri sahata,
0302 U duljunu dvanaest sahata,
0303 Sve je vlaški tabor pritisnuo.
0304 Sve pogleda sa pendžera Mujo,
0305 Oko njega redom poglavice,
0306 Pa doziva Nuku Novljanina:
0307 „Pobratime, Nuko Novljanine!
0308 „Ti u z’o čas kulu načinio,
0309 „A u gori curu isprosio,
0310 „U najcrnji svate pokupio;
0311 „Ono nije kita i svatovi,
0312 „Već je ono sila i krajina:
0313 „Propašće ti Novin na krajini.
0314 „Idi, Nuko, u vlašku ordiju,
0315 „Nađi čador Krle kapetana,
0316 „Od nas ćeš mu pozdrav ponijeti:
0317 „Neka dođu sva tri kapetana,
0318 „Da se rujna napijemo vina.”
0319 Ode Nuko u vlašku ordiju,
0320 Nađe čador Krle kapetana,
0321 Kako dođe, pod čador uniđe,
0322 Ali sjede sva tri kapetana,
0323 Oni sjede, tere piju vino.
0324 Njima Nuko Božju pomoć daje.
0325 I on imu ljevše prifatili,
0326 Umače se jedan do drugoga,
0327 I Nukici mjesto načiniše,
0328 Pa mu vino ožđeldije daju,
0329 Ožđeldije i dobrodošlice;
0330 Njima veli Nuko Novljanine:
0331 „Čujete li, do tri pobratima!
0332 „Ni sam željan vina ni rakije,
0333 „Pozdrav vam je sa bijele kule
0334 „Od našijeh do šest poglavica,
0335 „Da dođete na tananu kulu,
0336 „Da se rujna napijemo vina,
0337 „Da se malo lafa premetnemo.”
0338 Kail bila sva tri kapetana,
0339 Pa od zemlje na noge skočila,
0340 I odoše Nukičinoj kuli,
0341 Iziđoše na gornje čardake,
0342 U odaju među poglavice;
0343 Oni Turkom Božju pomoć viču,
0344 Turci njima ljevše prifatili,
0345 Za svoje se zdravlje ispitali,
0346 I rekoše, da su zdravo bili.
0347 Umače se jedan do drugoga,
0348 Svoj trojici mjesto načiniše,
0349 Pa im daju vino ožđeldije,
0350 Ožđeldije i dobrodošlice.
0351 Kad se rujna nakitili vina,
0352 Onda reče Hrnjica Mustafa:
0353 „Čujete li, do tri kapetana!
0354 „Molimo vas, kano starijega,
0355 „Nek ne idu ti vaši svatovi,
0356 „Samo Turski nek idu svatovi,
0357 „Dok lijepu curu dovedemo,
0358 „Metnućemo na polju košiju,
0359 „I ja imam konja za mejdana,
0360 „Ondar ćemo konje ogledati.”
0361 Kail bila sva tri kapetana,
0362 I odoše svi Turski svatovi,
0363 A ostaše vlasi pod Novinom.
0364 I siđoše ka Gradašcu Turci
0365 Dvoru b’jelu Jusuf-alajbega,
0366 Lijepo ih bježe dočekao,
0367 Tri bijela dana pridržao;
0368 Kad četvrto jutro osvanulo,
0369 Zavikaše kićeni čauši,
0370 Tale viče, k’o kad jelen riče:
0371 „Hazurala, kićeni svatovi!
0372 „Kratki danci, daleki konaci,
0373 „Daleko je Novi na krajini.”
0374 Lijepo ih beže darivaše,
0375 Kog jaglukom, koga boščalukom.
0376 A Nukicu konjem i đevojkom,
0377 Otale se svati podignuli;
0378 Kad su došli bijelu Novinu
0379 U široko polje pod Novinom,
0380 Ne će Mujo Nukičinoj kuli,
0381 Već ustavi na polju svatove,
0382 I ustavi od zlata kočije,
0383 Pa izvadi sirotu ževojku
0384 Izvede je nasred polja ravna,
0385 Pa je metnu u zelenu travu,
0386 I u krilo hiljadu dukata,
0387 Pa on viče grlom bijelijem:
0388 „Kogođ ima konja za mejdana,
0389 „Neka vodi niz polje široko,
0390 „Metnuta je na polju košija,
0391 „Na košiji lijepa đevojka,
0392 „I u krilu hiljada dukata;
0393 „Kogođ uzme na polju košiju,
0394 „Na čast njemu lijepa đevojka
0395 „I uza nju hiljada dukata.”
0396 Tu se konji mlogi povedoše,
0397 Pet stotina ata i paripa,
0398 Odvedoše niz polje široko,
0399 Odvedoše četiri sahata,
0400 Pa pružiše svilene gajtane,
0401 Za gajtane konje zavedoše,
0402 Kad rekoše, onda potekoše.
0403 Kad poteče konja pet stotina,
0404 Stade crne zemlje tutnjavina.
0405 Naj ostragu Krla kapetane
0406 Na zelenku konju mamenome,
0407 Sve je Krla stražnje okupio,
0408 Pa ih prvi sahat išćerao.
0409 Kad na drugi sahat nastupili,
0410 Onda Krla stražnje ostavio,
0411 Pa je Krla prve sustigao,
0412 Pa on šnjima iz dizgina ide.
0413 Nešto Krli oči utekoše,
0414 Te pogleda uz polje široko,
0415 Ali pred njim Ivan kapetane
0416 Na doratu konju od mejdana,
0417 Daleko je Ivan izmakao,
0418 Ima, brate, od po sata više;
0419 Onda Krla prve ostavio,
0420 Malo zeki dizgin popustio,
0421 Pa on goni Ivan-kapetana;
0422 Malo goni, al’ ga stiže brzo,
0423 Pa spram njega ustavlja zelenka.
0424 Te mu zeko ide iz dizgina.
0425 Kad na treći sahat nastupiše,
0426 Nešto Krli oči utekoše
0427 U napredak uz polje široko,
0428 Al’ pred njime od Erdelja bane
0429 Na vrančiću konju mamenome,
0430 Daleko je bane izmakao,
0431 Ne bi duga puška donijela.
0432 Onda Krla ostavi Ivana,
0433 Pa poćera od Erdelja bana;
0434 Malo goni, al’ ga stiže brzo,
0435 Pa spram njega ustavlja zelenka,
0436 Te mu zeko iz digina ide.
0437 Tako išli hoda tri sahata,
0438 Na četvrti kada nastupili,
0439 Nešto Krli oči utekoše
0440 U napredak uz polje široko,
0441 Ali pred njim Hrnjičin Alile
0442 Na đogatu konju Hrnjičinom!
0443 Dalek je Alil odmaknuo,
0444 Ima, brate, hoda po sahata!
0445 Onda Krla ostavio bana,
0446 A zelenku dizgin popustio
0447 I pokaza zlatnu bakračliju,
0448 Pa poćera Mujina Alila;
0449 Malo goni, al’ ga stiže brzo
0450 Kako dođe, onako i prođe;
0451 Alil viče grlom bijelijem:
0452 „Pobratime, Krla kapetane!
0453 „zar ne žališ, sam te Bog ubio!
0454 „Zar ne žališ pretila zelenka?
0455 „Takog konja u Turčina nejma,
0456 „U Turčina, ni u kaurina:
0457 „Odletile ploče sve četiri,
0458 „Iz kopita crna krvca ide,
0459 „Hoće njemu odlećet’ kopita.”
0460 Žao Krli pretila zelenka,
0461 Ustavi ga nasred polja ravna,
0462 Pa odjaha pretila zelenka,
0463 Te mu diže noge sve četiri,
0464 I na njima ploče sve četiri!
0465 Viđe Krla, đe ga prevariše,
0466 Pa posjede svog konja zelenka,
0467 Okrenu ga uz polje široko,
0468 Pa poćera Mujina Alila.
0469 Tad’ poteže iz čizme kandžiju,
0470 Pa sastavi pretila zelenka,
0471 Udara ga s obadvije strane.
0472 Da je kome stati pogledati,
0473 Bi rekao i bi se zakleo,
0474 Da se zeko zemlje ne dod’jeva,
0475 Već su podanj krila podmentua.
0476 Malo goni Mujina Alila,
0477 Malo goni, al’ ga stiže brzo,
0478 Kako dođe, onako i prođe,
0479 Pa doćera konja do đevojke.
0480 Kod đevojke odsjede zelenka,
0481 Pokupi joj iz krila dukate,
0482 A đevojci konja dodavaše,
0483 Te đevojka dobra zeku voda.
0484 U to doba Hrnjičin Alile
0485 Na đogatu konju Hrnjičinom,
0486 Pa govori Krli kapetanu:
0487 „Pobratime, Krla kapetane!
0488 „Tvoje rušpe, a naša đevojka;
0489 „Turska vjera podnijet’ ne more,
0490 „Da kaurin obljubi Turkinju.”
0491 Onda reče Karla kapetane:
0492 „Pobratime, Gojeni Alile!
0493 „Ja sam Bogu jemin učinio,
0494 „Da se ne ću ženit’ vlahinjom,
0495 „Već Turkinjom lijepom đevojkom;
0496 „Danas mi je Bog u sreći dade.”
0497 Opet mu je Alil govorio:
0498 „Tvoje rušpe, a naša đevojka;
0499 „Turska vjera podnijet’ ne more,
0500 „Da kaurin obljubi Turkinju.”
0501 Njemu Krla tiho govorio:
0502 „Pobratime, Gojeni Alile!
0503 „Ja sam Bogu jemin učinio,
0504 „Da se ne ću ženit’ vlahinjom,
0505 „A da sam se ćeo oženiti,
0506 „Ja bih do sad porod izrodio;
0507 „Veće sam se bogu zatekao,
0508 „Da se hoću oženit’ Turkinjom;
0509 „Danas mi je Bog u sreći dade.
0510 „Te je danas dobih u junaštvu.”
0511 Više Alil ne šće govoriti,
0512 Već poteže dvije puške male,
0513 Obje Krli u njedra sasuo.
0514 Nuto Krle, sreće dobre ti je!
0515 Na njemu je pancijer-košulja,
0516 Ni jedna mu rane ne zadade;
0517 On dopade do zelenka svoga,
0518 Svom zelenku u sedlu panuo;
0519 U ta doba oba kapetana,
0520 Pa za oštre sablje prifatiše,
0521 Među Turke juriš učiniše,
0522 A za njima tabor navalio.
0523 Tu se s mjesta kavga zametnula,
0524 Sm’ješaše se Turci i kauri,
0525 Stade fuka krstaša barjaka,
0526 Stade crne zemlje tutnjavina;
0527 Ni brat brata poznat’ ne mogaše,
0528 Kamo li će Turčin kaurina!
0529 Neki veli: „Jao moja majko!”
0530 Neki veli: „Prifati me, druže!”
0531 Neki druže uz dolinu struže.
0532 A šta ću ti duljit’ lakrdiju?
0533 Bilo jada i tamo i amo.
0534 Od Turaka niko ne uteče,
0535 Utekoše do tri poglavice.
0536 Bijel Novin vlasi porobiše,
0537 Uze Krla sirotu đevojku,
0538 Odvede je na tananu kulu,
0539 I vjenča je sebi za ljubovcu,
0540 Šnjom u kuli porod izrodio.
0541 Tad’ je Novi pod kaure pao,
0542 Kako tada, tako i danaske.

Izbor uredi

  • Sabrana dela Vuka Karadžića, Srpske narodne pjesme, izdanje o stogodišnjici smrti Vuka Stefanovića Karadžića 1864-1964 i dvestogodišnjici njegova rođenja 1787-1987, Prosveta. Pjesme junačke srednjijeh vremena, knjiga treća 1846, Beograd, 1988., str. 165-177.