Svakojako bolji Marko

0001 Polećela dva sokola siva
0002 od Prilipa grada bijeloga.
0003 To ne bila dva sokola siva
0004 no to bila dva kraljeva sina,
0005 Kraljić Marko i Kraljić Andrija.
0006 Okrenuše zemljom i ćenarom,
0007 a kad gori biše Romaniji,
0008 Andrija je Marku besjedio:
0009 "Nas je majka jedna porodila
0010 i ne znasmo ko je junak bolji,
0011 hodi, Marko, da se obidemo,
0012 da s’ na ostre ćorde udarimo!"
0013 A Marko mu tade besjedio:
0014 "Aj ne luduj, jedna maničino!
0015 Kad s’ na ostre sablje udarimo
0016 mi hoćemo ranah dopanuti,
0017 ja li jedan, ja l’ ćemo i oba,
0018 krpe nema, a melema nema,
0019 daleko smo od oca i majke,
0020 ko će naći od mora hećima,
0021 i ko će ni rane previjati?
0022 No hajdemo preko Romanije,
0023 dako bog da i sreća od boga
0024 te mi đegođ sustignemo Turke,
0025 sustignemo ja li ih sretemo,
0026 mi ćemo im, brate, udariti,
0027 viđećemo ko je junak bolji."
0028 Pa otole konje oćeraše,
0029 a kad bili malo ponaprijed,
0030 dok stadoše hrti propadati,
0031 dokle stade tutanj niz planinu,
0032 dok evo ti Turčin’ Rustemage
0033 i sa njime trideset janjičarah;
0034 kad ih viđe Kraljević Andrija
0035 prepade se, odjaha dorina,
0036 pa poljbi Turčin’ Rustemagu,
0037 poljubi mu ruku i koljeno,
0038 a on ga je rukom popljeksao:
0039 "Be aferim, čoek od čoeka!
0040 Što ćeš Marka gledat manitoga,
0041 ljto sve gleda mrko poprijeko?"
0042 Pa sve trideset poljubio redom,
0043 a svaki ga rukom popljesnuo:
0044 "Ha, aferim, čoek od čoeka!"
0045 Marko gleda, ne sjahuje Šarca,
0046 o’ma Marku druga pamet dođe
0047 pa veliko čelo namrštio,
0048 dok sastavi samur i obrve,
0049 a prevali okom krvavije,
0050 a škržutnu zubom bijelijem
0051 bakračlijom giliknu Šarina,
0052 od bedre mu sinu gadarija
0053 te udari Turčin’ Rustemagu -
0054 odma age dvije načinio;
0055 u Marka je mahovita ruka,
0056 ka u žene kod rđava muža,
0057 hitro manu nekoliko putah,
0058 posječe mu dvadeset i tri druga.
0059 Kad poglednu Kraljeviću Marko
0060 ali bježi još sedam Turakah
0061 i Andriju vode savezana.
0062 Tade Marko naćera Šarina,
0063 kad viđeše janjičari Turci
0064 oni tade gori pobjegnuše,
0065 ostaviše Andriju svezana.
0066 Marko ćera, još tri uvatio,
0067 dovede ih prd Andriju žive
0068 pak Andriji odriješi ruke
0069 i dade mu opet ostru ćordu:
0070 "Naj, Andrija, te sijeci Turke!
0071 Nećeš li se sjeći naučiti,
0072 e veljaše da si junak bolji!"
0073 No mu jošte Marko besjedio:
0074 "A može se, brate, prepanuti,
0075 prepanuti bolji od gorega,
0076 kakogođer gori od boljega".
0077 Tad’ Andrija posjekao Turke
0078 i kako ih tad’ počeo sjeći
0079 ne prestaj’o dokle ih trajalo,
0080 i dok jednog živa opažao,
0081 ali Marka sve čini boljega,
0082 pa mu opet brate zbori Marko:
0083 "Hajd’mo jošte, moj brate Andrija,
0084 da skidamo blago sa Turakah".
0085 I to ga je brate poslušao,
0086 otidoše te blago skidoše
0087 pa sve braća bratski dijeliše,
0088 dad’ Andrija Marku starješinstva
0089 ka i poprav bratu starijemu,
0090 starijemu a junačnijemu.
0091 Otle braća zdravo okrenuše,
0092 zdravo došli u Prilipa grada
0093 i svakakva donijeli blaga,
0094 dobrih atah, a skupijeh rahtah,
0095 a najveće bratinske ljubavi,
0096 te ih oba majka zagrlila,
0097 od naske joj fala i poštenje,
0098 kad je bila junake rodila!