Svakidašnja pesma
1913
| Svakidašnja pesma Pisac: Milutin Bojić |
Dani, kako tutnji vaš džinovski huk!
Ko raspuklo zvono plaču zore vaše,
Kô na piru smrti razlupane čaše,
Kako pun je strave prošlih noći muk!
Dani, ustavite svoj demonski trk!
Mladost neće doći više s vencem ruža,
Grobar brzo blatna zategnuće uža
I kô predznak pašće list sveo i mrk.
Sunce mučno bije kroz oblaka sloj,
Razvejava bura rascvetani badem,
A ja zalud miris, zalud sunca kradem,
Jer julskih je dana sve to manji broj.
O, ne dalje, dani. Neka Kronos star
Dâ mi večno Danas, da me suncem doji,
S vetrom nek Lepota "Eoe!" zapoji:
Još hoću da srčem ispečeni nar.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milutin Bojić, umro 1917, pre 107 godina.
|