San gledala kraljica Bogdana

* * *


[San gledala kraljica Bogdana]

San gledala kraljica Bogdana,
pa kazuje kralju Marakliji:
„Lele, kralju, lele Marakliju,
kakav san sam nočaske gledala!
Nešto nebo na tri razdvojeno, 5
sjajan mesec u Dunav upade,
sitne zvezde po zem’ popadale."
T'g govori kralju Maraklija:
„Što to nebo na tri razdvojeno
če otseku kralju rusu glavu; 10
što je mesec u Dunav upadal,
če zarobe kraljicu Bogdanu;
što su zvezde po zem’ popadale
če pogube taja sitna deca."
Jošte kralju ništa ne govori, 15
a eto ti Turci dopadoše.
otsekoše kralju rusu glavu;
zarobiše kraljicu Bogdanu;
pa pobiše taja sitna deca.


Reference

Izvor

  • Etnološka građa i rasprave: iz Lužnice i Nišave, Vladimir M. Nikolić, [Beograd] : Srpska kraljevska akademija, 1910., str. 328.