* * *


Samohrani

De pogledaj, mio pobratime,
njivu ore Simić Velimire
u Kuplenskom, selu kraj Vojnića,
njivu ore, gorke suze lije
i sudbinu krvavu proklinje. 5
Njemu snaša orati pomaže,
starca tješi, utješit ne može.
Mili rode, nije davno bilo,
kako bi se to zaboravilo:
kuća im je k’o košnica bila 10
puna pjesme, snažnih radenika,
pune štale i puni ambari,
ljubav, sloga i običaj stari.
Imao je tri mlaćana sina,
tri junaka, tri sokola siva. 15
Najstariji Nikola je bio
i kada je vojsku odslužio,
lijepo se je mlađan oženio
i valjanu đevojku dobio.
Kad je Hitler zemlju pregazio, 20
na Korduiu ustanak planuo,
Velimir je u ropstvo dopao
a Iikola partizan postao,
partizanski komandant je bio,
do Zagreba grada je stigao, 25
na Gojilo bataljon vodio
i junački tu je poginuo.
Sve ostalo rat je uništio:
obadva mu brata pogiboše,
što ostalo, tifus dovršio. 30
Ustaše imanje opljačkaše,
do temelja stanje spepeliše,
samo snaša rat je preživela,
u ratu je zdravlje izgubila
pa još mlada starica postala. 35
Na zgarištu kolibu savila
pa je sama svekra dočekala.
Kad se strašnim ratom završilo
i narodu sunce ogranulo,
njima dvoma nije se svanulo 40
jere im se kuća iskopala,
kukavica crna zakukala,
u kolibi smrt se nastanila,
u dušama nadu udavila.
Sada više ništa ne čekaju, 45
ni grobovs dragije ne znaju
da im groba mogu pohoditi,
na grobove cvijeće odnijeti
i zavjetnu svijeću zapaliti.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

Izvor

  • Narodne pjesme, poslovice i slike iz života i običaja Srba na Kordunu. Knj. 2, sakupio i uredio Stanko Opačić-Ćanica, Zagreb: Prosvjeta, 1987., str. 168-170.